Politika

Vreme broj 515, 16. novembar 2000.

Pobuna i zavere
Ima li političke pozadine

Neki od ministara policije tvrde da je zatvorski protest režiran kako bi se destabilizovao DOS, ali za to dosad nisu ponuđeni čvrsti dokazi

Postoje li činjenice koje potvrđuju ocenu saveznog ministra policije Zorana Živkovića da je "savršeno jasno da je neko podsticao tu vrstu pobuna", sa ciljem da se "pobuna prenese preko zatvorskih zidova na ulice"?

O tome postoje različita mišljenja.

DIRIGOVANJE: Božo Prelević, koministar policije u Prelaznoj vladi Srbije, izjavio je Radio Indeksu pre nekoliko dana da misli da je reč o "dirigovanoj pobuni", mada o tome nema "nikakvih saznanja". Za "Vreme" je pobrojao indicije da je zatvorska pobuna podstaknuta spolja: "U više zatvora stražari su otključali vrata. Zatvorenici su bili dobro organizovani, imali su plan koja vrata da otvore, ko će sesti za građevinske mašine, ko pretiti gasnim i acetilenskim bocama... Paljenje zatvora bilo je koordinirano, kao i isticanje zahteva za amnestiju. Zatvorenici su dolazili na pregovore s ministrima pravde, a onda se vraćali na razgovor s nekim ko stoji iza svega toga. Uzdržan odnos prema Albancima takođe ukazuje na to da je sve vođeno iz jednog centra. Najzad, broj mobilnih telefona u rukama zatvorenika nespojiv je sa izdržavanjem zatvorske kazne".

Na pitanje hoće li biti pouzdano utvrđeno da li je pobuna "dirigovana", odnosno da li se o tome vodi istraga, Prelević je odgovorio: "Ne znam da li ima načina da se to pouzdano utvrdi, a istraga je završena".

I beogradski advokat Nikola Barović veruje da je bivši režim u to upleo prste. "Teško je organizovati zatvorsku pobunu, a neobično je i to što je odmah za pobunom zatvorenika krenuo i protest stražara", kaže, dodajući da je u zatvorima retko više od 60 zatvorenika na okupu, a ni tad nisu baš u mogućnosti da stoje i ništa ne rade, odnosno da organizuju pobune. "Nisu to šetnje u kasarnskom krugu, zatvorenici imaju različite dnevne ritmove, podeljeni su i dok rade, što znači da ih je u redovnim uslovima relativno lako razdvojiti i suzbiti pokušaj pobune. Sinhronizacija pobune u većem broju zatvora jednostavno nije moguća bez saglasnosti onih koji ih kontrolisu", tvrdi Barović.

BUMERANG: Advokat i član Jugoslovenskog komiteta pravnika za ljudska prava Gradimir Nalić, međutim, smatra da u pobuni jeste bilo nečeg koordiniranog, ali da je malo verovatno da je cilj bio prenošenje pobune na ulice. "Sumnjam da bi ljudi baš za zatvorenicima izašli na ulicu da ruše novu vlast", ocenjuje Nalić.

Ni advokatu Rajku Daniloviću pobuna ne liči na neku ozbiljnu "debeovsku" zaveru. "Verovatno jeste bilo podsticanja na protest, ali to nije primarno i, uostalom, vratilo im se kao bumerang. Osnovno je duboko nezadovoljstvo zatvorenika. Mislim da se dogodilo sad ono što i u društvu – a to je pobuna protiv bede, represivnog aparata, tog Levijatana koji je nesumnjivo delovao i u zatvorima."

Neslaganja postoje i kad je reč o zahtevima zatvorenika za amnestiju. Objavljivanje predloga crnogorskog zakona o amnestiji bilo je inicijalna kapisla za zatvorsku pobunu u Srbiji, jer je tamo predviđeno smanjivanje kazni za dela opšteg kriminala (u koja spadaju ubistva, silovanja razbojništva...) za šest meseci do godinu dana. Nekako u isto vreme pojavio se i predlog saveznog zakona o amnestiji koji se doduše prvenstveno odnosi na vojne dezertere i počinioce političkih delikata.

AMNESTIJA: Advokati su uglavnom za amnestiju, pa i kad je reč o delima opšteg kriminala. Kao razloge navode to što mnoge presude nisu pravične, što su iza rešetaka uglavnom sitniji prestupnici dok su oni glavni slobodni, što su kazne izdržavane u najsurovijim uslovima i, konačno, to što je uobičajeno da nove vlasti posle velikih društvenih promena daju amnestiju koja ne mora da znači ukidanje presude već samo ublažavanje kazne. Ističu, međutim, da bi se i bez amnestije mnogi slučajevi mogli rešiti privremenim uslovnim otpustom, pokretanjem sudskih postupaka protiv onih koji mesecima čame u istražnim zatvorima, i naporom Vrhovnog suda da brže rešava predmete po žalbama.

Koministar Prelević, naprotiv, smatra da bi amnestija za opšta krivična dela bila neuobičajena i nepoželjna. Prvo, obično je reč o "aktu milosti kojim vladar pridobija pristalice i koji kao takav predstavlja recidiv prošlosti". Drugo, kaznena politika u Srbiji i Jugoslaviji ionako je ispod minimuma zapadnih zemalja. Prelević smatra da bi pomilovanja trebalo ostaviti za određena krivična dela ili određene ličnosti. Dodaje da je besmisleno da bude političkih zatvorenika, "ali ako je neko za 10 ili 20 teških krađa dobio godinu dana zatvora, pitanje je da li bi amnestija bila pravična prema oštećenima".

Roksanda Ninčić

Marković čuvao Brovinu

"Sve do posete (načelnika Resora državne bezbednosti) Radeta Markovića niškom zatvoru smatrao sam da su pobune u zatvorima posledica objektivno loših uslova u tim ustanovama", rekao je, prema agenciji Beta, savezni ministar policije Zoran Živković. Dodao je, međutim, da mu je na osnovu informacija koje je u vreme Markovićeve posete Nišu dobio iz ministarstava policije i pravosuđa Srbije "postalo savršeno jasno da je neko podsticao tu vrstu pobuna".

Šta je Rade Marković radio u Nišu?

Obezbeđivao je operaciju dolaska albanske pesnikinje Fljore Brovine (koja je i sama nedavno puštena iz zatvora) kako bi se uverila da albanski zatvorenici nisu ugroženi zbog pobune, a podstaknuta strahovanjem njihovih porodica na Kosovu.

Marković je sačekao Brovinu na kontrolnom punktu Merdare i bezbedno je doveo do zatvora u koji, kako saznajemo, nije ulazio. "Njen dolazak među stotine zatvorenika nosio je brojne opasnosti. Da se njoj nešto dogodilo, niko nas posle ne bi oprao. S druge strane, ona se mogla zatvoriti sa osuđenicima i odbiti da izađe, što bi stvarno bio problem. Prema tome, nju je obezbeđivao onaj ko je imao tehničke i kadrovske mogućnosti to da učini", kaže Gradimir Nalić.

Kakve veze to ima sa dokazivanjem da je zatvorska pobuna podstaknuta spolja, Živković nije objasnio.

Zatvorska statistika

Na nedavno održanoj tribini u Medija centru pod nazivom "Posledice zatvorskih pobuna", o uslovima i posledicama pobune govorili su Dobrivoje Radovanović, direktor Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, Dragan Radulović, sociolog sa Filološkog fakulteta, i advokat Ivan Janković, predsednik Centra za antiratnu akciju, i saopštili sledeće podatke:

BROJ I STRUKTURA: U Srbiji trenutno kaznu izdržava 7000-7500 zatvorenika. Oko 60-70 odsto čine povratnici.To su mahom osuđena lica, ali i neosuđena lica čije presude nisu pravnosnažne ili istraga nije ni počela, a u pritvoru se nalaze bez ikakvog rešenja, i nevina lica (uvek je u zatvoru makar jedna nevina osoba, svuda u svetu). Taj broj se menja, pre rata na Kosovu prosečan broj zatvorenika bio je 5000. U zatvorima se nalazi 650 etničkih Albanaca (do juna 1999. bilo ih je 2050) koji izdržavaju različite zatvorske kazne zbog klasičnog kriminalnog dela ili terorizma, a neki su tu smešteni samo po rešenjima MUP-a bez pokrenutog sudskog postupka protiv njih. U zatvorima leži i 700 ljudi zbog neodazivanja na vojni poziv ili zbog dezerterstva.

TIPOVI ZATVORA: U Srbiji postoji 21 okružni zatvor otvorenog tipa, bez straže ili sa minimalnom stražom u kojima izdržavaju kaznu prvi put osuđeni ili nehatni krivci, u trajanju od jedne do tri godine. Postoji jedan Kazneno-popravni zavod za žene i pet za muškarce, dva zatvora sa strogim obezbeđenjem (Niš, Sremska Mitrovica), i jedan zatvor sa maksimalnim obezbeđenjem (Zabela) u kojem su smešteni agresivci i psihopate. Postoje i brojni Kazneno-popravni domovi za maloletnike u Valjevu, Kruševcu... Postoje i vojni zatvori (po tri pri svakom vojnom sudu u Beogradu, Nišu i Podgorici) u kojima kaznu izdržavaju vojna i civilna lica protiv kojih se vodi postupak pred vojnim sudom.

SMEŠTAJNI USLOV: "Što se tiče smeštajnih uslova, ne treba da se stidimo pred svetom", kaže Dobrivoje Radovanović, direktor Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja. "Kada je donošen zakon, ispoštovane su sve norme: kapacitet vazduha, svetlosti i druge. U većini od 21 zatvora otvorenog tipa smeštajni uslovi su dobri."

Advokat Ivan Janković, predsednik Centra za antiratnu akciju, smatra da su smeštajni uslovi u najužem smislu (kubni metar i kvalitet vazduha, svetlost...) u skladu sa međunarodnim konvencijama. Smeštajni uslovi u širem smislu podrazumevaju grejanje koje je nezadovoljavajuće i higijenske uslove koji su katastrofalni (nema tople vode ni sredstava za održavanje higijene, zapušeni mokri čvorovi).

"Po broju zatvorenika spadamo u zemlje sa donje lestvice (90 zatvorenika na 100.000 stanovnika), mada taj broj nije relevantan zbog toga što je donedavno politička elita bila izuzeta od krivične odgovornosti", smatra sociolog Dragan Radulović. Poređenja radi, u Francuskoj taj broj je 200 zatvorenika na 100.000 stanovnika.

"Postoje racionalni osnovi za umanjenje kazne, a to su teški uslovi života, redovno zlostavljanje od strane stražara, i represija. Sve je to naročito bilo izraženo tokom NATO bombardovanja – biti zatvoren u vreme opasnosti može da izazove teške psihičke posledice", kaže Ivan Janković.

B.V.

prethodni sadržaj naredni

vrh