Kultura

Vreme broj 518, 07. decembar 2000.

Dolazi Tuxedomoon
Romantična avangarda

Ako je u poslednja dva meseca došlo do otvaranja sveta u političko-medijskom smislu, gostovanje Tuxedomoona, jedne od najvećih grupa alternativne muzike, predstavlja kolosalni korak svetske kulture ka nama

Dvojica umetnika klasičnog obrazovanja, Steven Brown (sopran i alt saksofon, klavir, sintisajzer, klarinet, vokal) i Blaine L. Reininger (violina, klavijature, vokal), zajedno sa underground radio-aktivistom Peterom 'Principle' Dachertom (gitara, bas, zvučni efekti), počeli su sa radom 1977. godine u San Francisku, na tada vrlo živoj lokalnoj sceni, otvorenoj za sve vrste ludorija, uključujući i svirke u klubu za gluve. Sa Vinstonom Tongom (performans artist, vokal), nakon nekoliko singlova, snimili su album "Half Mute" za Ralph Records čiji su vlasnici The Residents, anonimna kultna četvorka koja je oličenje podsvesti američke pop-kulture. Nakon drugog albuma, remek-dela "Desire" kojeg su snimili u Londonu, prelaze u Belgiju 1981. godine, nastavljujući život i rad u umetničkim komunama. U spletu nesreća (Reininger povređuje ruku, krađe stvari, beskućništvo) i paralelnih projekata (solo nastupi i izdanja, sporedni član postaje Bruce Geduldig, filmadžija i vizuelni saradnik za nastupe), nakon predstave "Ghost Sonata" u Ankoni, Reiniger napušta sastav, a nekoliko godina kasnije dolazi do pojačanja u vidu multiinstrumentaliste Ivana Georgieva i Luc Van Lieshouta. Vrh popularnosti TM postižu 1985. godine objavljivanjem albuma "Holy Wars" za belgijski Crammed, koji je osnovao i podetiketu CramBoy s jedinstvenom namerom da se objave sva TM izdanja. Do definitivnog razlaza dolazi tek 1987. kada Tong odlazi, ali dve godine nakon toga se pojavljuje kompilacija "Ten Years In One Night" kao rezultat TM Reunion Toura. Tokom devedesetih, niz solo radova eksperimentalnog popa, ambijentalne i postklasične muzike, okončaće opet iznenadno okupljanje 1998. na geopoetskom preispitivanju "Joeboy In Mexico", što će njihov ukupni zbir radova dovesti na oko 40 albuma, naravno, različitog kvaliteta. Može se reći da je prvobitna Reiningerova ideja da TM bude kombinacija muzike, pozorišta i književnosti, iako vremenom izneverena, postala je ispunjena u kompletnoj slici koju ostavlja mozaik njihovih radova. Podjednako umrežavanje žanrova i medija, brojne saradnje sa umetnicima iz različitih oblasti, jednako je obrisalo granice i njihovog porekla i staništa – oni su jednostavno građani svojih dela.

SLOJEVI ZANOSA: U kompleksnim strukturama sačinjenim od neoklasičnih partija, zatamnjenog roka, spiritualne elektronske teksture i skoro teatarskih akcenata, TM su maksimalno uspevali da očuvaju visoku autonomnost svih slojeva. Iako njihov osnovni zvuk karakterišu nepredvidivi dijalozi basa, duvača i očuđenih violina između rastrzanih klavijatura, gitara i jedinstveno sugestivnih glasova, ispod njega se prepoznaje jedan dubok, skoro psihosomatski zanos. Uz obale neurotičnih melodrama i teskobnih elektro-akustičnih ambijenata, matica TM uvek nosi i nijansu jezive liričnosti i notu ironije, tako svojstvenu svim aristokratama duha. Koristeći neprestano odnose boja i čudnih sazvučja kao narativna sredstva, ali istovremeno i kao objekat istraživanja, TM su svoje kompozicije dovodili uz samu granicu eksperimenta zajedno sa patinom klasike i nostalgičnim pasažima, tako da se stiče utisak da avangarda nikad nije bila toliko romantična. I kao što je poreklo naziva grupe ostalo dobro čuvana tajna, tako je i njihova mistična muzika postala zavođenje zbog kojeg su i sami postali apatridi.

KRAJ MILENIJUMA: Među brojnim uticajima koje je jedan tako autentičan opus ostvario, nisu ostali netaknuti ni autori digitalne muzike 90-ih. Nakon remiksa prema antologijskim originalima "No Tears" i "What's Use?", minhenski DJ Hell je u kontaktu sa Brownom došao na ideju da grupa tehno-umetnika sa njegove etikete International Deejay Gigolos obradi pesme TM sa njihovog prvenca. Kao nastavak te ideje, prvobitna trojka se okupila i krenula na turneju HALF MUTE 2000. Iz Italije, na putu za Nemačku, Tuxedomoon će nastupiti u beogradskom SKC-u 13. decembra u organizaciji Radija B92. Zatvarajući, tako, svoj dvodecenijski ciklus jedne ploče, dolaskom u Beograd Tuxedomoon pružaju nam i mogućnost da se otvori proces u kojem treba da postanemo jedno od kućišta evropskog kulturnog prostora.

Zoran Penevski

Odabrana diskografija:

"Half Mute" (1979) – Album koji se smatra klasičnim, pre svega zbog pesama 59:1, What's use? i Seeding The Clouds; uznemirujuća mešavina novotalasnog bunta, sakralne elektronike i minimalističkog art-popa.
"Desire" (1981) – Praktično esencijalni album savremene muzike za poslednjih par decenija XX veka, vanvremenski izazov u vrhuncima poput Jinx i Desire.
"Suite en Sous-Sol" (1982) – Album nastao po načelima barokne svite, izrastao iz izvorne teme prema Kamijevom "Strancu", uz gostovanje marokanskih muzičara.
"Divine" (1982) – Muzika za istoimeni balet Mauricea Bejarta posvećen Greti Garbo.
"The Ghost Sonata" (1982) – Opera bez reči, predstava zasnovana na Strindbergovim motivima.
"Holy Wars" (1985) – Najveći komercijalni uspeh, briljantno ostvarenje iako bez učešća Reiningera. Grčevi, lirični izlivi, multikulturni uticaji, istinski evropska ploča. Kreativni pikovi u Some Guys koja otvara Wendersovo "Nebo nad Berlinom" i In a Manner of Speaking.
"Ship Of Fools" (1986) – EP sa snagom LP-ja, skoro nova postava; s jedne strane – snažna elektronika, s druge – introspektivna akustika.

Kraj izolacije

Beograd je ovih dana oblepljen plakatima koji najavljuju ovonedeljni beogradski koncert KUD Idijota, koji dolaze u nešto izmenjenom sastavu u odnosu na onaj koji ih je proslavio, jer je grupu napustila čudesna ritam osovina Fric – Ptica. U okviru svoje evropske turneje u Beogradu sledeće nedelje sviraće i Tuxidomoon. U proteklih mesec dana beogradska publika imala je priliku da u okviru 32. BEMUS-a na delu vidi slavnog dirigenta Zubina Mehtu, a kao gosti 7. međunarodnog festivala autorskog †lma "Pogled u svet" Beograd su posetili So† Marso i Andžej Zulovski. Više po opštem kontekstu koji prati ove posete nego po njihovom broju, izgleda da je ono vreme u kojem su gostovanja uglednih internacionalnih imena bila izuzetak koji je potvrđivao pravilo da je Srbija u svakom smislu zemlja zgodna za izbegavanje – de†nitivno iza nas. Sankcije i nakazna vlast koji su nas izopštili iz reda civilizovanih zemalja potpuno su prekinuli institucionalnu kulturnu razmenu, što su velikim naporom alternativnim kanalima donekle pokušali da kompenzuju ovdašnji kulturni entuzijasti. Međutim, posledice dugogodišnje izolacije još dugo će se osećati, jer od vremena kada je Srbija poslednji put bila "deo sveta" prošla je čitava decenija. Ali važno je da je krenulo...

N.G.

prethodni sadržaj naredni

vrh