Zaustavite MMF!
Analitičari procjenjuju da narodnjaci i SNP praktično žele da se odugovlači pitanje organizacije referenduma računajući da s vremenom na snazi dobija njihovo zalaganje za očuvanje zajednice Crne Gore i Srbije, pogotovo ukoliko u međuvremenu Jugoslavija postane član još nekih međunarodnih organizacija
Do
kraja godine zvanična Podgorica će inovirati Platformu za razgovore sa
novoizabranim vlastima u Srbiji o uređenju odnosa između Crne Gore i
Srbije. To je najavio krajem prošle nedjelje Milo Djukanović predsjednik
Crne Gore. Istina, podgorički razgovori stranaka vladajuće koalicije na
nivou stručnih timova o tom dokumentu zapali su u ćorsokak. Prekinuti su
zbog nemogućnosti usaglašavanja stavova Demokratske partije socijalista
(DPS) i Socijaldemokratske partije (SDP) na jednoj i Narodne stranke (NS)
na drugoj strani, oko, kako je saopšeno, osnovnog pitanja – međunarodnog
subjektiviteta Crne Gore.
Naime, DPS i SDP su saglasni oko toga da Crna Gora i Srbija postanu međunarodno priznate nezavisne države i da se nakon toga razmotri mogućnost pravljenja saveza Crne Gore i Srbije koji bi imao tri zajedničke funkcije – vojsku, spoljnu politiku i monetu. O tim modalitetima, međutim, za sada dok ne sačini konačan tekst Platforme, ne želi iz pomenutih partija niko da govori. Poznato je, međutim, da je predloženo da Srbija i Crna Gora imaju svoje vojske kojima će komandovati predsjednici nezavisnih država, ali da bi se dogovorom ustanovilo neko tijelo koje bi koordiniralo funkcionisanje vojski, odnosno odbranu. Srbija i Crna Gora imale bi sopstvene diplomatije, s tim što bi se, opet, koordinirao rad na poljima od zajedničkog interesa. Moneta bi u početku bila njemačka marka, nakon čega bi se prešlo na euro.
Srbija i Crna Gora bi u pomenutom predlou trebalo da se dogovore o slobodnom prometu roba i ljudi između dvije države, To uključuje kretanje bez pasoša, eliminaciju carina u međusobnim robnim transakcijama, garantovanje stečenih imovinskih prava građana, prava na školovanje, rad, zdravstvenu zaštitu i slično. Najkraće rečeno, po predloženim rješenjima Beograđanin nema razloga da strahuje za vikendicu na moru ili drugdje u Crnoj Gori, kao ni preduzeća iz Srbije koja imaju imovinu u južnoj republici. Ta prava bi ostala netaknuta, jednako kao i prava na školovanje u Beogradu ili Podgorici, liječenje i slično, jer bi ona međusobnim ugovorima bila definisana otpirlike kao i do sada – svaka država bi snosila troškove za svoje državljane.
To su načela iza kojih čvrsto stoje DPS i SDP, dok Narodna stranka insistira na tome da se novoj vlasti u Srbiji ponudi prošlogodišnja platforma vlade Crne Gore, koja nije predviđala pojedinačni već samo međunarodni subjektivitet zajedničke države. Svoje protivljenje Narodna stranka obrazlaže tvrdnjom da je u programu stranke jedno od osnovnih načela borba za očuvanje zajedničke države Crne Gore i Srbije i da ona to sada ne želi da mijenja. Uz to spočitava Demokratskoj partiji socijalista i SDP-u da je koalicija na poslednjim parlamentarnim izborima pobijedila upravo zalaganjem za zajednicu Crne Gore i Srbije, integrisanu u međunarodnu zajednicu.
Problem unutar vladajuće koalicije pokušaće da se riješi na sastanku lidera vladajućih stranaka – Mila Đukanovića, Žarka Rakčevića i Dragana Šoća. Do zaključenja ovog broja "Vremena", razgovor nije zakazan, ali bez obzira na to DPS i SDP rade na tekstu platforme i razrađuju detalje, opet uz najavu da će platforma biti usvojena do kraja godine, čak i bez Narodne stranke.
Kako i na koji način – ostaje da se vidi, ali je najizglednije da će se to uraditi u Vladi Crne Gore koja je i do sada usvajala slična akta. Tu mogućnost najavio je i predsjednik crne Gore Milo Đukanović, a u tom slučaju vjerovatno bi rješenje bilo u preglasavanju. To bi onda moglo da izazove reakciju Narodne stranke, čime bi bila destabilizovana vlada, odnosno raspala se vladajuća koalicija.
Predsjednik Đukanović kaže da postoje modaliteti koji bi mogli obezbijediti stabilnost crnogorske vlasti u vrijeme donošenja najavljenih značajnih odluka, ali nije pomenuo nijedan od njih. Na to, u izjavi za "Vreme", lider NS-a Dragan Šoć kaže da bi njegova partija pristala na to da se prvo organizuje referendum sa veoma preciznim pitanjem – jeste li za nezavisnu međunarodno priznatu Crnu Goru, pa da se tek tada pravi platforma za razgovor sa vlastima Srbije, koja bi, kako kaže, zadržala volju građana iskazanu na referendumu.
Na taj predlog opet predstavnici DPS-a i SDP-a odmahuju glavom i čini se da će se stvar razjasniti na sastanku vodeće trojke vladajuće koalicije. No, u slučaju izlaska narodnjaka iz vlasti moglo bi se očekivati raspisivanje vanrednih izbora u Crnoj Gori ili bi se prekomponovanjem političke scene obezbijedila manjinska podrška vladi. Djukanović ocjenjuje da bi na evenualnim novim izborima njegova stranka dobila još veću podršku građana i da nema straha od tih eventualnih izbora, ali kako kaže, bilo bi neracionalno ići na vanredne izbore a potom na referendum, jer bi se i na izborima i na referendumu građani izjašnjavali o istoj stvari. Zato je bolje ići na referendum a potom organizovati izbore na svim nivoima u zemlji.
Kojim će se putem krenuti sasvim je neizvjesno, jer DPS i SDP ne žele da uzmaknu kao, uostalom, ni Narodna stranka. Lider liberala Miodrag Živković najavio je da će u slučaju istupanja narodnjaka iz vlade, oni pružiti podršku DPS-u i SDP-u u pripremi referenduma na kojem bi se građani izjasnili o nezavisnosti Crne Gore. Socijalistička narodna partija, sudeći prema riječima potpredsjedika Predraga Bulatovića, smatra nezamislivim bilo kakvu prekompoziciju političke scene bez vanrednih parlamentarnih izbora, tako da analitičari procjenjuju da narodnjaci i SNP praktično žele da se odugovlači pitanje organizacije referenduma računajući da s vremenom na snazi dobija njihovo zalaganje za očuvanje zajednice Crne Gore i Srbije, pogotovo ukoliko u međuvremenu Jugoslavija postane član još nekih međunarodnih organizacija, prije svega MMF-a.
Istraživanja javnog mnjenja opet govore o rastu broja pristalica nezavisne Crne Gore, tako da Srđan Darmanović, direktor podgoričkog Centra za demokratska istraživanja, kaže da bi se u ovom trenutku 65 odsto građana Crne Gore izjasnilo za nezavisnost. Poslije promjena u Beogradu, sve češće se mogu čuti ocjene da nezavisnost izborena i sa malom natopolovičnom većinom sada ne bi bila nikakav rizik za očuvanje stabilnosti, odnosno da bi se izbjegli sukobi u Crnoj Gori koji su bili realnost donedavno i pri samom pominjanju referenduma.
Velizar Brajović
