Politika

Vreme broj 518, 07. decembar 2000.

Novostečena vrednost
Jugoslavija, uprkos svemu

Sada je to ime sinonim za modernu i ka budućnosti usmerenu politiku, ono asocira na civilizovanu i hrabru građansku pobunu protiv diktature, nenasilno raskidanje sa pogrešnom antievropskom politikom

Pre mesec dana preovlađujuće raspoloženje u Srbiji bilo je "mi nismo za razlaz, ali ako Crna Gora hoće razlaz, hoćemo i mi". Govorilo se o "preutemeljenju" i eventualnom preimenovanju države u – Srbija i Crna Gora. U međuvremenu, mnogo pozitivne enregije je zapljusnulo ime Jugoslavije i, ono je može se reći, vaskrslo u većoj snazi nego što je iko mogao pretpostaviti. Vlasti Crne Gore su odgovorile još snažnijom odlučnošću u rastakanju federacije i rešenošću da se Crne Gora odredi kao suverena država, subjekt međunarodnog prava.

Lako je moguće da je crnogorski predsednik Milo Đukanović ipak napravio pogrešan izbor. On gura rivalski SNP u saradnju sa srpskim pro-demokratskim strankama iz DOS-a. Ljudi iz SNP-a su shvatili da im je jedini način da opstanu – da sarađuju sa DOS-om. To SNP-u daje novi legitimitet. Dok njihova transformacija još nije potpuna, ukoliko SNP ne uskladi potpuno svoju politiku pre sledećih saveznih izbora za Crnu Goru, koji će svakako biti organizovani za 16 meseci najkasnije, a može i ranije, SNP će nestati i sa savezne i sa crnogorske političke scene. U koaliciji sa DOS-om, SNP ima šanse da uspe u toj tranziciji. Đukanović im je dao tu šansu. Nedavno je DPS Mila Đukanovića odbio ponudu Narodne stranke i Dragana Šoća da naprave konstruktivan napor i podrže federaciju do novih saveznih izbora za Crnu Goru. Realno je očekivati da će Narodna stranka izazvati krizu crnogorske vlade, kao i da će za eventualne prevremene izbore u Crnoj Gori napraviti starteški savez sa najuticajnijim strankama iz DOS-a. Time će Narodna stranka osvojiti najveći procenat glasova onih građana Crne Gore koji žele opstanak Jugoslavije. To bi moglo da bude čitavih 25 procenata, pa i 30. Matematika je očigledna i neumoljiva, to bi stranku Mila Đukanovića dovelo u poziciju ili da pravi koaliciju sa Narodnom strankom, ili da pređe u opoziciju. Nažalost, čini se da je Milo Đukanović definitivno izabrao suprotan put, politički opasan i po njega samoga i po njegovu stranku. Sada, da bi opstao, moraće da pravi koaliciju sa liberalima Slavka Perovića, koje je nazivao crnogorskim JUL-om, pa čak i sa njima da ima samo manjinsku vladu. Time će biti uništeni ostaci reputacije koju je opravdano stekao započinjući ozbiljne reforme u Crnoj Gori, podržavajući DOS i promene u Srbiji. Ekonomski kolaps njegove zemlje i sumnjivi poslovi sa cigaretama i navodni poslovi sa mafijom već su doveli u pitanje kredibilitet Đukanovića u međunarodnim krugovima. Neočekivana koalicija protiv reformista koji traže prevremene izbore samo bi pojačala međunarodne i domaće sumnje.

Rastakanje federacije dovodi do novih zemljotresa. Srbija i Crna Gora bi bili u poziciji da ponovo grade dobro ime. Gubi se momentum pozitivne zainteresovanosti Zapada, što je preduslov za ekonomsku podršku za brz razvoj. Morao bi se započeti novi ciklus građenja pozitivnog imidža, sa opasnošću da se u tome ne uspe. To je previše veliki rizik.

Na kraju, valja podsetiti, da je dugo vremena, skoro celu deceniju, ime "Jugoslavija" izazivalo isključivo loše asocijacije. Bilo je sinonim za politiku potpuno neusklađenu sa modernim vremenom, izazivalo je asocijacije na rat, nasilje, zločine. Preokret je usledio brzo. Sada je to ime sinonim za modernu i ka budućnosti usmerenu politiku, ono asocira na civilizovanu i hrabru građansku pobunu protiv diktature, nenasilno raskidanje sa pogrešnom antievropskom politikom. Slike odlučne narodne odbrane izbornog rezultata od 5. oktobra postale su deo kolektivne globalne svesti. Malo je takvih pozitivnih događaja, poput pada Berlinskog zida, koji izazivaju dobre asocijacije.

Ono što je zadivilo čitav slobodoljubiv svet nije samo rušenje vlasti, koja je tek u poslednjim mesecima svoga decenijskog trajanja dobila oblik otvorene diktature, već je to bio i način na koji je to učinjeno, bez ljudskih žrtava i bez velikih materijalnih razaranja, primenom demokratskih pravila ponašanja. Presudnu ulogu u toj pobedi imali su nezavisni mediji, slobodni gradovi i ujedinjenje političkih snaga sa snagama civilnog društva.

Novi ugled imena "Jugoslavija" predstavlja jedan veliki kapital. Treba ga iskoristiti pametno. Glupo bi bilo proćerdati ga – bilo rastakanjem Jugoslavije, bilo lošim potezima novih vlasti. Povećana osetljivost građana na poštovanje načela pravičnosti i demokratske vlasti i stalna kontrola javnosti, koje simboliše jasna pretnja upotrebe bagera ako treba, čine da će vlasti dva puta promisliti pre nego što učine bilo šta što bi izneverilo velika očekivanja.

Autor je koordinator East-West Institute u Pragu

prethodni sadržaj naredni

vrh