Politika

Vreme broj 515, 16. novembar 2000.

Podele među socijalistima
Suza za Slobu

Desetak dana uoči kongresa SPS-a sve je neizvesno i o tome može samo da se nagađa. Počev od toga ko će biti predsednik stranke, pa do toga da li će se (i na koliko) frakcija ili novih partija SPS uskoro raspasti

Oni koji su se ne tako davno sa prilično samouverenosti pojavljivali u javnosti zaodenuti sloganom "sa nama nema neizvesnosti" sami za sebe danas tvrde kako su postali partija u kojoj je ama baš sve postalo potpuno neizvesno. Tako je na samo desetak dana uoči vanrednog kongresa donedavno vladajuće Socijalističke partije Srbije poznato jedino to da će kongres biti održan 25. novembra u beogradskom Centru "Sava" i da će trajati jedan dan. Stanje u partiji je takvo da socijalistima, doduše, ni tri dana ne bi bila dovoljna da se ispričaju i dogovore kako da posle punih 55 godina provedenih na vlasti ponovo prohodaju i prvi put izađu na izbore kao opoziciona stranka. Stanje u partijskoj kasi je, međutim, takvo da se kongresni centar ovoga puta može iznajmiti samo na jedan dan. Džabe više niko ne da.

Što se socijalista dakle tiče, desetak dana uoči njihovog sudbonosnog kongresa, sve je potpuno neizvesno i o tome može samo da se nagađa. Počev od toga ko će biti predsednik ove stranke (Ivica Dačić tvrdi da je baza do sada pomenula oko 50 kandidata za predsednika partije), pa do toga da li će se (i na koliko) frakcija ili novih partija SPS uskoro raspasti. Kao što je "Vreme" najavilo još pre nekoliko nedelja, prvi se od SPS-a "otkačio" Zoran Lilić koji je ovih dana, uz ambiciju da "spasava obraz levice" i zvanično osnovao Srpsku socijaldemokratsku stranku, partiju koja će se po njegovim rečima "boriti za demokratski uređenu parlamentarnu Srbiju, pravnu državu u kojoj će vlast biti podeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, i u kojoj će vladati blagostanje nalik na ono u srednje razvijenim zemljama Evrope".

UZALUDNO ČEKANJE: Priča o tome da Lilić pravi novu stranku i pregovara sa mnogim nekompromitovanim kadrovima SPS-a krenula je neposredno posle događaja od 5. oktobra. Lilića je zatim pozvao novi generalni sekretar socijalista Zoran Anđelković Baki i predložio mu da se vrati u stranku i zauzme istaknuto mesto među članovima organizacionog odbora za pripremu kongresa. Nekadašnji predsednik SRJ uslovio je svoj povratak odlaskom iz stranke ljudi koji su, po njegovom mišljenju, najviše doprineli njenom sunovratu – Milana Milutinovića, Gorice Gajević, Dragana Tomića, Mirka Marjanovića, Milomira Minića... I naravno, samog Miloševića. Na sve to Baki je uzvratio sa – "znaš da je to nemoguće" – posle čega je Lilić ponovo ubrzao pripreme za otcepljenje od svojih nekadašnjih partijskih drugova i saopštio kako su mu već prišli mnogi istaknuti socijalisti. O pravim dimenzijama i snazi novoosnovane Srpske socijaldemokratske stranke moći će najverovatnije da se govori tek posle kongresa SPS-a. Ostane li tamo sve po starom, Lilić bi mogao dobiti mnogo novih članova koji su trenutno u statusu "simpatizera" i na koje on potajno računa. Ostane li među socijalistima kadrovski sve po starom (odnosno Šaja, Gaja, Vlaja, + Milanče, Draganče + Miki, Uki), osim Lilićeve, na razvalinama SPS-a mogla bi se, kako tvrde upućeni, odmah posle kongresa pojaviti bar još jedna nova partija sa uglavnom razočaranim socijalistima.

Jedno od svakako najvećih pretkongresnih pitanja jeste hoće li ovom skupu prisustvovati sam Slobodan Milošević. Za mnoge socijaliste, naviknute na to da bez Miloševića nema istorije, kongres bez dosadašnjeg predsednika stranke pre bi ličio na parastos nego na skup sa istorijsko-sudbinskim posledicama. Za one koji su shvatili da Milošević pripada istoriji i kojima nije svejedno da li će ova stranka posle 23. decembra biti jaka ili samo simbolična opozicija, njegovo pojavljivanje na kongresu moglo bi samo ubrzati kraj SPS-a. Od pedesetak do sada pomenutih kandidata za novog predsednika stranke Slobodan Milošević je, međutim, i dalje socijalista sa ubedljivo najvišim rejtingom, ali ga je za tu funkciju predložilo znatno manje od 50 odsto svih lokalnih partijskih odbora. Da je njegova unutarstranačka popularnost ipak daleko od one nekadašnje iz vremena kada je u SPS-u i državi sve išlo u pravcu njegovog kažiprsta govori i činjenica da su mnogi lokalni odbori tražili od Miloševića da se povuče i preporučivali mu da se zadovolji titulom "počasnog predsednika partije".

Pozivajući se na svoje izvore iz SPS-a, Zoran Lilić je ovih dana u jednom od brojnih intervjua tvrdio kako Milošević nema nikakvih ambicija da se okane politike. Najlogičnije bi bilo, tvrdio je Lilić, da je sam Milošević shvatio svoju odgovornost i ponudio ostavku. Umesto toga, Sloba i njegova družina pripremaju nastavak iste priče koja će imati veoma loš kraj, predviđa nekadašnji istaknuti socijalista, a danas lider novoosnovane Srpske socijaldemokratske stranke.

NIKO POŠTEĐEN: "Šta zaista sprema Milošević niko od nas ne zna sa sigurnošću", kaže u razgovoru za "Vreme" jedan od funkcionera SPS-a, inače zagovornik radikalnih kadrovskih rezova unutar stranke. "Očito je da i dalje neki ljudi imaju svakodnevni kontakt s njim, ali reći danas za nekoga iz naše partije da je u kontaktu sa Slobom ne znači ni približno više isto kao i ranije. Nekada su funkcioneri koji su imali prolaz do njega bili posebno zaštićena vrsta. U SPS-u niko više nije zaštićen, ni Milošević, ni oni koji bi da koristeći njegovu senku ostanu u vrhu, a da pri tom gotovo ništa ne promene."

Sagovornik "Vremena" tvrdi, inače, da od samog Miloševića izgleda ponajviše zavisi dnevni red predstojećeg kongresa SPS-a, odnosno hoće li na ovom skupu glavna tema biti – "oslobađanje od Slobe" ili ne. Stranka je povodom tog pitanja, oko koga se ovih dana očigledno vode mnoge podzemne bitke, prilično podeljena. Broj onih koji preko usana još ne mogu da prevale kako Sloba više nije bog nije baš tako zanemarljiv. Istovremeno, linija unutarstranačke podele ide i preko pitanja koliko su socijalisti blizu povratka na vlast. Kompromitovani kadrovi, odgovorni za nedavni izborni fijasko, a zatim i pokušaj lažiranja izborne volje birača, pokušavaju da dokažu kako je formula brzog povratka na vlast krajnje jednostavna – malo konsolidacije sopstvenih redova, malo pravljenja haosa, malo insistiranja da je Rade Marković novi faktor mira i stabilnosti na Balkanu i malo više DOS-ovskih gluposti i svađa, i eto nas opet tamo gde smo bili. Nasuprot njima, stoji onaj partijski kadar koji je svestan da za socijaliste narednih godina nema vlasti i koji očekuje da predstojeći kongres protekne u znaku priče o tome kako se (i da li) od SPS-a može napraviti uzorna demokratska opoziciona stranka koja bi u srpskom parlamentu imala više od 50 poslanika.

"Ukoliko se Milošević ne pojavi na kongresu, na samom skupu otvoriće se žestoka borba za njegovog naslednika, i koncept i sudbinu buduće partije, što bi bilo dobro", tvrdi sagovrnik "Vremena" iz SPS-a. "Biće to kongres na kome niko neće biti pošteđen kritike. Pobedi li struja koja se zalaže za radikalnije kadrovske promene, imamo šansu da se nešto brže oporavimo i budemo ubuduće značajna opozicija. Pobedi li struja koja i dalje pokušava da komanduje čitavoj bazi, a pri tom nije spremna da se suoči sa posledicama sopstvenih promašaja minulih godina, SPS neće imati gotovo nikakvu budućnost. Po meni, biće najgore ako se Milošević ipak direktno pojavi na kongresu. U tom slučaju ne isključujem mogućnost da pola sale ne pusti suzu zbog uzbuđenja, skoči na noge, priseti se za trenutak dana kada smo bili moćni, zaboravi realnost i moguće kadrovske rasplete i još jednom prihvati sve ono što Milošević objasni ili ponudi. Takav kongres bi se možda završio punim jedinstvom, aplauzima i ovacijama, ali bi se već sutradan sve vratilo na početak i stranka bi se ubrzo pocepala na nekoliko nepomirljivih struja. Za sve nas će biti najbolje ako Milošević pristane da bude počasni predsednik stranke i zahvali se članstvu što mu skida teret sa duše", kaže ovaj funkcioner SPS-a.

U to da u ovoj partiji nema više nedodirljivih uverio se prošle nedelje i Milan Milutinović, novi potpredsednik SPS-a i po mnogima jedan od najozbiljnijih kandidata za budućeg predsednika stranke. Milutinović se pojavio na sednici Gradskog odbora SPS-a, održanoj u obnovljenim prostorijama stranke na Studentskom trgu (obnovljen je zapravo samo prvi sprat prostorija uništenih i spaljenih 5. oktobra). Pojavio se sa namerom da članstvu sa nekadašnje visine saopšti kako više "ne može da se radi na stari način", da kritikuje gradsku organizaciju zbog nedovoljne aktivnosti u teškim vremenima i ukaže na pojave "političkog kupleraja" po opštinskim organizacijama. Čim se vratio na mesto, sa govornice mu je poručeno da ni njega ni ostalih iz partijskog vrha danima posle 5. oktobra nigde nije bilo i da bi mu zato bilo bolje da ne otvara tu temu. Naviknutom godinama na umilno partijsko pevanje u horu, Milutinoviću svakako nije bilo lako da se zatim suoči sa bujicom kritika izrečenih na račun partijskih čelnika. Očevici kažu da je skup napustio prilično crven u licu i s jasnom računicom da na predstojećim partijskim izborima teško da može da računa na glasove beogradskog SPS-a.

Milutinović i svi ostali kandidati za naslednika Slobodana Miloševića na čelu SPS-a imaju svakako neke svoje računice kako da se domognu te pozicije. Nezvanično se kao ozbiljni kandidati (od pedesetak za sada predloženih), za to mesto pominju i Milomir Minić i Zoran Anđelković, a što se kongres više približava izgleda da rastu šanse i ambicije Ivice Dačića. Iz drugog plana nastupa i Milorad Vučelić za koga će, ako ne u SPS-u, mesta možda biti u nekoj novoj partiji koja bi mogla da nastane eventualnim cepanjem socijalista posle kongresa.

Uoči kongresa, među njima je, dakle, sve više neizvesnosti. Zna se jedino da 25. novembra ispred Centra "Sava" neće biti promrzlih građana koji su u februaru ove godine dovođeni iz mesta širom Srbije kako bi po susnežici oduševljeno (doduše za dnevnicu) pozdravili Miloševića, i vrhu stranke koji ih je gledao kroz tamna stakla audija poželeli da ih još dugo vodi kroz 21. vek i dalje. Zna se i to da uoči ovog kongresa policija neće danima popisivati imena zaposlenih u kongresnom centru i zabranjivati im da 25. dođu na posao. Kongres će trajati do kasno popodne, ne duže. Možda te večeri Koštunica ili neko iz DOS-a, neko od onih koji u vreme redovnog februarskog kongresa SPS-a po tvrđenju samog Miloševića uopšte nisu postojali, krene u Centar "Sava" na koncert. Bilo bi nezgodno da neki portir kaže – ajde, završavajte kongres, stigli oni vaši janičari.

Nenad Lj. Stefanović

prethodni sadržaj naredni

vrh