Politika

Vreme broj 515, 16. novembar 2000.

Istraživanja
Glas strpljivih

Nalazi istraživanja Centra za proučavanje alternativa ukazuju na nesumnjivu pobedu DOS-a na narednim republičkim izborima i na gotovo potpuni poraz stranaka izvan DOS-a. Mada se u odnosu na septembarsko istraživanje smanjio broj onih koji situaciju ocenjuju kao nepodnošljivu, što znači da su građani spremni da trpe još neko vreme, građani jasno stavljaju do znanja da očekuju relativno brzo rešavanje socijalnih problema i poboljšanje ličnog standarda

Istraživački tim Centra za proučavanje alternativa (CPA) kojim je rukovodio Srećko Mihailović, a u kojem su još bili dr Bora Kuzmanović, dr Stjepan Gredelj, mr Zoran Stojiljković i dr Mirjana Vasović su od 24. do 30. oktobra 2000. obavili terensko istraživanje (face to face) na uzorku od 1639 punoletnih građana Srbije (bez Kosova). Upitnik je sadržao 116 pitanja, razgovori su trajali u proseku po 30 minuta (od 20 do 45 minuta), i prema zapažanju anketara ljudi su, što ovo istraživanje razlikuje od ranijih, naširoko iznosili svoja mišljenja, što pre nije bio slučaj: "Vidi se da su ljudi rasterećeni. Traže da budu anketirani!" Koristimo tekst interpretacije ovog istraživanja da bismo čitaocu predočili raspoloženje građana Srbije u malo neobičnoj formi – u obliku improvizovanog "prenesenog" intervjua sa 1639 punoletnih građana Srbije. Pitanja su naša, odgovori pripadaju istraživačima koji su interpretirali stavove ispitanika.

Za koga će građani Srbije glasati na narednim republičkim izborima?
Glasaće za DOS 60 odsto
Glasaće za SPS 5 odsto
Glasaće za SPO 2 odsto
Glasaće za SRS 2 odsto
Glasaće za JUL 1 odsto
Ne zna za koga da glasa 30 odsto

(Srećko Mihailović: Mnjenje o izborima i izbornim akterima)

Za koga ste glasali na prošlim saveznim izborima?
DOS 59 odsto
SPO 3 odsto
SPS i JUL 12 odsto
SRS 4 odsto
Nije izlazio, ili ne želi da kaže za koga je glasao 22 odsto

(Srećko Mihailović)

Za koga su stvarno glasali na prošlim saveznim izborima?
Veće građana 138 poslanika
Demokratska opozicija Srbije – dr Vojislav Koštunica 58 mandata, odnosno 2.040.646 glasova;
Socijalistička partija Srbije – Jugoslovenska levica – Slobodan Milošević 44 mandata, odnosno 1.532.841 glas;
Socijalistička narodna partija Crne Gore – Momir Bulatović 28 mandata, odnosno 104.198 glasova;
Srpska radikalna stranka – dr Vojislav Šešelj 5 mandata, odnosno 406.196 glasova;
Srpska narodna stranka – Želidrag Nikčević 2 mandata, odnosno 8048 glasova;
Savez vojvođanskih Mađara – dr Jozef Kasa 1 mandat, odnosno 47.768 glasova.

(Izveštaj Savezne izborne komisije koji nosi datum 26. oktobar, upućen Skupštini Jugoslavije)

A na prošlim predsedničkim izborima, za koga ste glasali?
Za Vojislava Koštunicu 60 odsto
Za Slobodana Miloševića 13 odsto
Za Tomu Nikolića 3 odsto
Za Vojislava Mihailovića 2 odsto
Nije izlazio, ili ne želi da kaže za koga je glasao 22 odsto

(Srećko Mihailović)

Za koga su stvarno glasali?
dr Vojislav Koštunica 2.470.304 – 50,24 odsto
Slobodan Milošević 1.826.799 – 37,15 odsto
Tomislav Nikolić 289.013 – 5,88 odsto
Vojislav Mihailović 145.019 – 2,95 odsto
Miodrag Vidojković 45.964 glasova – 0,93 odsto

(Izveštaj Savezne izborne komisije koji nosi datum 26. oktobar, upućen Skupštini Jugoslavije)

Da li je trebalo raspisati izbore i za predsednika Srbije?
Dobro je što su sada raspisani izbori za republičku skupštinu 17 odsto
Bolje bi bilo da su istovremeno raspisani i izbori za predsednika Republike Srbije 52 odsto
Ne zna, ne može da oceni 31 odsto

(Srećko Mihailović)

Koja stranka vam je bliska?
  bliska udaljena
Demokratska stranka Srbije 65 odsto 12 odsto
Demokratska stranka 38 odsto 27 odsto
Demokratski centar 31 odsto 23 odsto
Nova Srbija 31 odsto 22 odsto
Građanski savez Srbije 28 odsto 23 odsto
Demokratska alternativa 28 odsto 25 odsto
Demohrišćanska stranka Srbije 25 odsto 25 odsto
Pokret za demokratsku Srbiju 25 odsto 24 odsto
Socijaldemokratija 24 odsto 26 odsto
Socijaldemokratska unija 22 odsto 24 odsto
Liga socijaldemokrata Vojvodine 17 odsto 40 odsto
Nova demokratija 13 odsto 34 odsto
Reformsko-demokratska stranka Vojvodine 12 odsto 31 odsto
Koalicija Vojvodina 12 odsto 38 odsto
Socijalistička partija Srbije 12 odsto 72 odsto
Srpski pokret obnove 8 odsto 69 odsto
Srpska radikalna stranka 8 odsto 74 odsto
JUL 5 odsto 78 odsto
(razlika do 100 odsto pripada neodlučnima i onima koji nemaju određeno mišljenje o pojedinoj partiji)

(Srećko Mihailović)

Ko je dobitnik, a ko gubitnik?
  septembar 1999. jul 2000. oktobar 2000.
Građanski savez Srbije 9 odsto 21 odsto 28 odsto
Demokratska stranka 14 odsto 25 odsto 38 odsto
Demokratska stranka Srbije 15 odsto 30 odsto 65 odsto
Jugoslovenska udružena levica 8 odsto 15 odsto 5 odsto
Nova demokratija 3 odsto 11 odsto 13 odsto
Socijaldemokratija 12 odsto 20 odsto 24 odsto
Socijalistička partija Srbije 16 odsto 20 odsto 12 odsto
Srpski pokret obnove 16 odsto 20 odsto 8 odsto
Srpska radikalna stranka 10 odsto 15 odsto 8 odsto
Za godinu dana svoj rejting najviše su popravili Demokratska stranka Srbije (za 4,3 puta); Nova demokratija (za 4,3 puta); Demokratska stranka (za 2,7 puta); i Socijaldemokratija (za 2 puta). Na drugoj strani, negativan trend je zahvatio Srpski pokret obnove, JUL, Socijalističku partiju Srbije i Srpsku radikalnu stranku.

(Srećko Mihailović)

Kakvo je vaše mišljenje o političarima?
  povoljno nepovoljno
Vojislav Koštunica 85 odsto 4 odsto
Mlađan Dinkić 64 odsto 8 odsto
Miroljub Labus 58 odsto 5 odsto
Dragoljub Mićunović 51 odsto 14 odsto
Velimir Velja Ilić 50 odsto 13 odsto
Nebojša Čović 49 odsto 12 odsto
Milan St. Protić 46 odsto 10 odsto
Goran Svilanović 45 odsto 10 odsto
Momčilo Perišić 44 odsto 19 odsto
Vuk Obradović 43 odsto 19 odsto
Zoran Đinđić 43 odsto 40 odsto
Vladan Batić 38 odsto 12 odsto
Žarko Korać 35 odsto 10 odsto
Nenad Čanak 35 odsto 25 odsto
Dušan Mihajlović 26 odsto 21 odsto
Dragan Veselinov 24 odsto 22 odsto
Mile Isakov 21 odsto 13 odsto
Milan Milutinović 19 odsto 61 odsto
Slobodan Milošević 14 odsto 74 odsto
Vojislav Šešelj 12 odsto 75 odsto
Vuk Drašković 11 odsto 73 odsto
(razlika do 100 odsto pripada neodlučnima i onima koji nemaju određeno mišljenje o konkretnom političaru)
Vojislav Koštunica i Demokratska stranka Srbije su u u ovom trenutku nosioci novog imidža Demokratske opozicije Srbije i celog procesa demokratizacije u Srbiji. Prate ga Dinkić, Labus, Mićunović, Ilić (sa preko 50 odsto povoljnih mišljenja). Na drugoj strani veoma je uočljiv silazak sa scene nekolicine ranije veoma eminentnih političara uglavnom iz vladajućih stranaka ili stranaka koje su povremeno učestvovale u vlasti.

(Srećko Mihailović)

Da li Slobodanu Miloševiću treba suditi?

Najmanji broj građana se opredelio da mu Haški tribunal sudi u našoj zemlji kao optuženom za ratne zločine (5 odsto); potom da ga treba isporučiti Haškom tribunalu da mu se tamo sudi (8,5 odsto); da mu sudi naš sud kao optuženom za ratne zločine (11 odsto); da mu uopšte ne treba suditi (14 odsto). Ubedljivo najveći broj se opredeljuje za odgovor "treba mu suditi u zemlji, ali za korupciju, izbornu krađu, zloupotrebu vlasti i slično" (48 odsto). Samo 13 odsto je izbeglo odgovor ili izjavilo da ne zna kako bi se opredelilo.

(Bora Kuzmanović: Aktuelna raspoloženja građana Srbije i ocene stanja u društvu)

Imate li poverenje u vojsku?

Vojska u celini uživa najveće poverenje građana – njoj veruje tri četvrtine građana Srbije. Na drugoj strani, u vojsku nema poverenja tek svaki deseti građanin. U odnosu na prethodna istraživanja dalje raste poverenje u vojsku.

(Zoran Stojiljković: Poverenje u organizacije i institucije)

Verujete li vojnom vrhu?

Osetno manje poverenje je u vojni vrh. Vojnom vrhu veruje polovina anketiranih, nepoverenje iskazuje nešto više od četvrtine građana, a petina je neodlučna.

(Zoran Stojiljković)

Verujete li u policiju?

Neznatno preovladava poverenje nad nepoverenjem (44:31 odsto).

A u policijski vrh?

U odnosu na vrh policije preovladava nepoverenje nad poverenjem (43:30 odsto) uz petinu neodlučnih (21 odsto).

(Zoran Stojiljković) 

Da li vojsku treba reformisati?

Zadržati opštu vojnu obavezu, jer to je naša tradicija

29 odsto

Zadržati vojnu obavezu, a samo za neke dužnosti angažovati profesionalne vojnike

29

Ukinuti opštu vojnu obavezu i uvesti profesionalnu vojsku u celini

32

Ne zna

10

U javnosti sve više dominira stav i opredeljenje o nužnosti uspostavljanja demokratske kontrole, ali i o paralelnoj profesionalizaciji i modernizaciji vojske i policije.

(Zoran Stojiljković)

 

Kakva treba da bude odbrambena politika naše zemlje?
Zadržati samostalan položaj kao i do sada i oslanjati se na sopstvene snage 25 odsto
Jačati savez sa Rusijom i oslanjati se na njenu pomoć u pogledu odbrane 9 odsto
Uključiti se u evropske odbrambene saveze (Partnerstvo za mir, NATO) 42 odsto
Ne zna, ne može da oceni 24 odsto

(Zoran Stojiljković)

Treba li naša zemlja da se poveže sa drugim državama?

Značajna većina zalaže se za integraciju sa evropskim državama (59 odsto), što je neznatno povećanje u odnosu na prethodni period. Ostale opcije zadržane su u istom redosledu i gotovo u istom obimu zastupljenosti. Regionalno povezivanje (sa bivšim jugoslovenskim republikama i susedima) zastupa 1/10 populacije, mali broj vidi budućnost Srbije u povezivanju sa Amerikom (3,5 odsto), a još manji sa Kinom (ispod 1 odsto); nešto je smanjen broj onih koji traže povezivanje s Rusijom (sa oko 8 odsto na 5,5 odsto), dok je zagovaranje "samoizolacije" i oslanjanja na sopstvene snage karakteristično za 10 odsto građana.

(Mirjana Vasović: Ciljevi, identifikacije i orijentacije)

Kakvi su najpoželjniji odnosi Srbije i Crne Gore?
Jedinstvena unitarna država 11 odsto
Sadašnji odnos zajednice dobar, samo se ne sprovodi 19 odsto
Federacija u kojoj bi se poštovali interesi obe republike 28 odsto
Konfederacija – labava zajednica Srbije i Crne Gore 7 odsto
Savez dve samostalne države 10 odsto
Srbija i Crna Gora kao samostalne suverene države 11 odsto
Ne zna 13 odsto
U ovom kontekstu treba istaći i podatak da je, u odnosu na prethodna istraživanja, smanjen postotak onih koji se zalažu za to da Srbija i Crna Gora budu samostalne, suverene države, odnosno da se Jugoslavija izgradi kao unitarna država

(Mirjana Vasović)

Kakav treba da bude status Kosova?

Najveći broj ljudi se zalaže za obezbeđivanje visoke autonomije Kosova u okviru Srbije (28 odsto), ali nije mali broj onih kojima je bliska ideja o podeli Kosova na srpski i albanski deo (21 odsto). Treća mogućnost koja se navodi sa većom učestalošću od drugih jeste povratak Kosova u okrilje Srbije, makar silom (18 odsto). Mogućnost da Kosovo još neko vreme ostane pod upravom UN podržava 8 odsto građana, "republiku Kosovo" – 5 odsto; a svega 1 odsto zalaže se za njegovu nezavisnost. U poređenju sa prethodnim istraživanjima promene u stavovima su veoma male, tako da se može govoriti o stabilnosti uverenja stanovnika Srbije kada je o kosovskom problemu reč (mada treba reći da su u okviru pitanja ponuđene i neke nove opcije).

(Mirjana Vasović) 

Da li su posle 5. oktobra građani politički aktivniji?
Jako i znatno interesovanje za politiku (aktivizam) utrostručilo se u odnosu na predizborno istraživanje CPA u septembru mesecu, dok se nezainteresovanost za politiku (apatija) znatno smanjila.
  pre izbora posle izbora
Potencijalni aktivizam 10 odsto 33 odsto
Pasivnost 41 odsto 38 odsto
Apatija 49 odsto 29 odsto

(Stjepan Gredelj: Postizborna Srbija – akcioni potencijal i delovanje)

Da li ste učestvovali u protestima i mitinzima?
  juli 2000 oktobar 2000
Učesnik... i dalje će 20 odsto 34 odsto  
Nije učesnik i ne želi 63 odsto 51 odsto

(Stjepan Gredelj)

Da li je opravdano postizborno nasilje?
Nasilje je bio jedini način 33 odsto
Opravdava 35 odsto
Nasilje nije opravdano 23 odsto
Neodlučan 9 odsto

(Stjepan Gredelj)

 

Šta mislite o kriznim štabovima?
Ponuđena tvrdnja tačno netačno
Nema drugog načina da se uklone nesposobni iz starog režima 44 odsto 20 odsto
Zahtevi za smenu opravdani su samo ako ih podržava sindikat i većina zaposlenih 60 odsto 6 odsto
Dosta lažnog pozivanja na DOS u cilju lične koristi 38 odsto 14 odsto
Tzv. demokratska vlast koristi nezadovoljstvo i nezakonito otima položaje 15 odsto 45 odsto
(razlika do 100 odsto neodlučni i oni koji nemaju odgovor)

(Stjepan Gredelj)

Kakvo je opšte raspoloženje?

U izvesnoj meri splasnulo je (ali nije sasvim nestalo) i osećanje gneva i besa. Ako pratimo promene stanja i raspoloženja kod građana od prošle godine do ovog trenutka, možemo da zaključimo (mada u svim istraživanjima nisu upotrebljeni identični instrumenti ispitivanja) da se taj razvoj kretao od apatije, straha i zabrinutosti preko gneva i nade do čvrste vere da će uskoro sve biti bolje, pa do određene euforije. Optimizam i spremnost na angažovanje češće su karakteristike obrazovanijih ispitanika nego onih koji su završili samo osnovnu školu. Kad je od ispitanika zahtevano da od svih ponuđenih opisa raspoloženja izaberu jedan kao najkarakterističniji za njih, najveći broj (34 odsto) se opredelio za odgovor "vera da će se uskoro sve promeniti nabolje", a potom i za opštu nadu i optimizam (21 odsto), ali se na trećem mestu (sa nešto manje, 12 odsto, ispitanika) našao strah i zabrinutost.

(Bora Kuzmanović)

Kakva su očekivanja?

Probuđeni optimizam građana vezan je pre svega za budućnost i nije doveo do nekritičke ocene sadašnjosti. Tek jedan odsto ocenjuje aktuelnu situaciju kao dobru, 19 odsto kao podnošljivu, 55 odsto kao teško podnošljivu i 23 odsto kao nepodnošljivu. U odnosu na septembarska istraživanja, smanjio se broj onih koji situaciju ocenjuju kao nepodnošljivu (sa 37 na 23 odsto), a povećao se broj ispitanika koji prihvataju ocenu "teško podnošljiva" (sa 46 na 55 odsto)...

(Bora Kuzmanović)

Šta znači to ublažavanje kritičnosti?

Smanjivanje broja onih koji upotrebljavaju najtežu ocenu verovatno znači da su građani spremni da trpe još neko vreme, dajući šansu novoj vlasti da učini nešto kako bi se situacija promenila. Teško jeste, razumemo situaciju i trpećemo još izvesno vreme u nadi da će stvari krenuti nabolje – poručuju otprilike građani.

(Bora Kuzmanović)

Kakva će, po oceni građana biti sledeća godina?

Najveći broj (47 odsto) gaji umereni optimizam, očekujući da će naredna godina biti "nešto bolja od nekoliko prethodnih godina", ali nije zanemarljiv broj onih koji očekuju da će ona biti "mnogo bolja od prethodnih nekoliko godina" (17 odsto); dok je mnogo manje onih koji očekuju da će ona biti ista kao ranije (9 odsto); a pogotovo da će biti nešto gora (4 odsto) ili čak mnogo gora (5 odsto).

Dok glasači Koštunice (razume se i DOS-a) znatno češće nego glasači Slobodana Miloševića ocenjuju da će naredna godina biti bolja od nekoliko prethodnih (59 prema 23) ili čak mnogo bolja (22 prema 4 odsto), ovi drugi češće izjavljuju da će naredna godina biti mnogo gora (21 prema 1 odsto), nešto gora (14 prema 35) ili da će biti ista kao prethodne godine.

(Bora Kuzmanović)

Da li to nova vlast može uživati u "medenom mesecu od sto dana"?

Građani očekuju da se uskoro pojave neki vidljivi znaci poboljšanja njihove egzistencijalne situacije. To se vidi i u odgovoru na pitanje da li veruju u najave nekih lidera DOS-a da bi uskoro mogao da se poboljša životni standard. Nešto više od 58 odsto u to veruje, samo 16 odsto ne veruje, a jedna četvrtina "ne zna šta da kaže"...

Optimistička očekivanja mogu biti povoljna okolnost i podsticaj (podrška) za rad nove vlasti, ali, ako se pokažu nerealnim, mogu postati izvor novih nezadovoljstava, socijalnih komešanja i potencijalnih pobuna...

(Bora Kuzmanović)

Da li, na primer, građani očekuju da cene treba da budu ograničene?

Da cene osnovnih namirnica budu ograničene (traži) 28 odsto ispitanika (ranije 26); da se cene slobodno formiraju podržava 54 odsto (ranije 51 odsto). Poređenje odgovora iz dva perioda pokazuje da nema većih promena u stavovima: slobodno formiranje cena opcija je većine ispitanika i ranije i sada – nešto učestalije među najimućnijima, a najmanje raširena među domaćicama.

(Mirjana Vasović)

Kako građani reaguju na povećanje cena važnih proizvoda i usluga?

Najveći broj (37 odsto) smatra da su "ove pojave posledica nastojanja pripadnika starog režima da izazovu nezadovoljstvo građana", više od petine (22 odsto) smatra da je pogoršanje životnog standarda u ovoj fazi bilo nužno i da je privremenog karaktera, 18 odsto se opredeljuje za odgovor "pomalo sam razočaran zbog nesnalaženja novih vlasti", jedna desetina (10 odsto) prihvata eksplicitnu ocenu da su ove pojave posledica lošeg rada i nesposobnosti nove vlasti, a 14 odsto ne može da oceni ili izbegava odgovor.

(Bora Kuzmanović)

Šta građani očekuju od države?

Sada kao i u prethodnom istraživanju preovlađuje predstava o socijalnoj državi – onoj koja ima odgovornost u obezbeđenju egzistencije svakog pojedinca (61 odsto odgovora, ranije 64); da ljudi sami treba da preuzmu odgovornost sad smatra 25 odsto ispitanika, a ranije je smatralo 22 odsto.

Da građani treba direktno da učestvuju u troškovima školovanja i lečenja smatra 31 odsto ispitanika (ranije 29 odsto); da država treba u potpunosti da snosi te troškove smatra 47 odsto (ranije 44)...

Stavovi o socijalnoj sigurnosti bili su inače među osnovnim socijalno-psihološkim osloncima nekadašnje (komunističke i neo-komunističke) vlasti. U ovom pogledu u istraživanjima javnog mnjenja godinama je beležen pad broja građana Srbije koji se zalažu za očuvanje minimuma socijalne sigurnosti po cenu veće mogućnosti za individualni i društveni boljitak. Na neki način, ovaj pad je koincidirao sa osipanjem poverenja u bivšu vlast i povećanjem broja onih koji su osporavali njen legitimitet. Najnovija istraživanja pokazuju da se ovakav trend nastavlja, mada umerenim tempom. Siguran posao, bez obzira na to kakva je plata "bira" 33 odsto (ranije 44 odsto), posao u kome može da se zaradi, makar mesto bilo nesigurno – 47 odsto (ranije 40 odsto)...

(Mirjana Vasović)

Da li su, sudeći po rezultatima istraživanja pre izbora i posle izbora, građani Srbije promenili svoje prioritete?

Poređenje nalaza iz dva vremenska perioda pokazuje da se u pogledu ključnih prioriteta građana Srbije nije mnogo toga promenilo. Redosled prioriteta ostao je nepromenjen: na prvom mestu po važnosti jeste rešavanje socijalnih problema i podizanje standarda – cilj koji u oba perioda prioritetno naglašava znatna većina (48 odsto) građana. Iza toga, prema učestalosti (tj. pridatoj važnosti), slede ciljevi "uspostavljanje demokratskog političkog poretka" (31 odsto), "uspostavljanje na tržištu zasnovane privrede" (11 odsto) i, na zadnjem mestu, "dobro rešenje nacionalnog pitanja" (6 odsto)...

Generalno posmatrano, u periodu posle izbora donekle je porasla važnost "uspostavljanja demokratskog poretka", a opala važnost cilja "dobro rešavanje nacionalnog pitanja". Uočava se, takođe, da u postizbornom periodu građani stavljaju nešto jači naglasak na rešavanje socijalnih problema.

(Mirjana Vasović)

Priredio Milan Milošević

prethodni sadržaj naredni

vrh