Pakt za stabilnost jugoistočne Evrope

Arhitektura četiri stola

Osnovno uporište za formiranje četvrtog stola Pakta o stabilnosti alternativa nalazi u dokazanoj činjenici da retrogradni i za rat (su)odgovorni establišmenti ovdašnjih država ne mogu implementirati nikakav sporazum koji negira njihove vladajuće projekte teritorijalizacije nacije i totalitarnih jednopartijskih sistema

Sarajevo. Ko će s kim u avion, gdje ko spava i šta želi za desert - već je poznato. Do detalja se razrađuju dolasci, susreti, boravci i odlasci državnika preko šezdeset zemalja svijeta koji će se zadnjih dana jula obresti u Sarajevu na prvom samitu Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope. Sve vrvi od bombastičnih informacija tipa "Bugari na Jahorini, Britanci u ambasadi", "Zetra cvijećem otvorila vrata", "1500 akreditiranih novinara", a Sarajevom vlada iščekujuća i praznična atmosfera kao da se radi o novoj Olimpijadi u ovom gradu ili svjetskom šou koji će nas obilato zabavljati. Šta Pakt o stabilnosti uistinu znači za ovaj dio Evrope, odnosno kakva će pravila življenja (i vladavine!) na Balkanu nametnuti, malo ko govori. Čini se i zna.

Samit postaje sjajna prilika ovdašnjim vlastima da građanima BiH, bar na kratko, odvuku misli od crne stvarnosti (zabranjeno je u dane Samita protestirati, demonstrirati ili iskazivati nezadovoljstvo na ulicama), a nacionalni lideri na sva usta razvlače ružičastu priču o "čudu koje se dešava u Bosni" (A. Izetebegović), koje će preko noći promjeniti naše živote na bolje. Čudo se, eto, dešava zahvaljujući našem vođstvu i uspjehu bh diplomacije (Klinton, Jeljcin, Bler ili Šreder tek su živa potvrda desetina besmrtnih velikana koje Bosna gaji), a šta će "čudo" uraditi s životima građana desetak balkanskih država na koje se Pakt odnosi - nije ni bitno. Uostalom, ovdje je više od godinu dana dobro skrivana suština Dejtonskog sporazuma primjerice, a i danas se na bezbroj načina dejtonski poraz nacionalističkih opcija pokušava predskazati kao ekskluzivna pobjeda stranačkih lidera.

Govoreći o ideji Pakta za stabilnost svi su se grčevito držali teze američkog predsjednika Bila Klintona kako ovaj plan znači "novu arhitekturu balkanskih prostora", izbjegavajući svoju obavezu da građanima barem pokušaju predočiti put kojim se planira njihova budućnost. Ponekom bi se omaklo prikazivanje vlastitog straha i fobija da Pakt znači oživljavanje bivše Jugoslavije, s tim da bi Slovenci bili zamijenjeni Bugarima, Albancima i Rumunima (glasovi s zagrebačkog Pantovčaka) ili pak stidljivo dobacivanje da je Pakt posljedica interesa Evropske unije i SAD da izoliraju problematični region Balkana i potom ga pokušaju riješavati u cjelini (nevladin sektor u BiH). Nakon toga, uobičajeno, slijedi neka "epohalna" procjena ovdašnjih vlasti, koja u suštini ništa ne kazuje, ali zvučno odzvanja u ušima čaršije koja klima glavom: "Dovodimo se u situaciju da nam djeca sutra budu gastarbajteri u Albaniji", kaže navodno iziritirani Haris Silajdžić, kopredsjedavajući Vijeća ministara.

Suština Pakta za stabilnost, naravno, ima uporište u Klintonovoj tezi o uspostavi nove arhitekture na Balkanu, ali tvrdnje demokratske alternative u BiH (socijaldemokrati i NVO) da će ta arhitektura predstavljati, slično kao i Dejtonski ugovor uostalom, konačni dogovor svjetskih sila o globalnom rješavanju konfliktnog Balkana, a ne izraz volje bilo kojeg ovdašnjeg establišmenta - više su no ispravne. Tek nakon što se tamni dio Evrope ogradi i stavi pod punu kontrolu međunarodne zajednice stvorit će se preduvjeti za njegovu demokratizaciju i uključivanje u evropske tokove. Što, sudeći po (ne)implementaciji ranijih sporazuma za ovaj dio svijeta, može značiti izoliranost i svojevrsni protektorat nad jugoistočnom Evropom na dugi niz godina.

Međunarodna kontrola regiona bazirat će se na tri segmenta ili, kako je diplomatski već uvriježeno reći, tri stola Pakta o stabilnosti. Prvi se odnosi na vojna pitanja i sigurnost regiona, a odvijat će se pod patronatom NATO-a što automatski znači i snažni američki utjecaj u toj oblasti. Drugi stol će se baviti ekonomskom rekonstrukcijom regiona i sačinjavanjem uvjeta za eventualno buduće priključenje ekonomskim tokovima Zapada, a kao nositelji ovog projekta najčešće se pominju Svjetska banka i srodne međunarodne institucije, dok će Evropska unija imati pod svojom ingerencijom demokratizaciju regiona i ljudska prava kao treći stol koji bi trebao uskladiti način življenja i vladavinu na Balkanu sa demokratskim principima razvijene Evrope.

Kako građani doživljavaju Pakt o stabilnosti najbolje oslikava izjava sarajevskog taksiste, dakle dijela populacije koji svugdje u svijetu predstavljaju najbolji parametar raspoloženja javnosti: "Otvoriće oni nama vrata Evrope. Ali, će prije toga dovesti svoja pravila igre i udarati ove naše po ušima dok ne pristanu da za finansijsku pomoć rade kako im se naredi. Neće više biti pošteđenih, ili ih bar ne bi trebalo biti. Ali, sa ovim našima nikad se ne zna." Upravo zbog tih "naših", s kojima je sve razumno neizvjesno i teško izvodljivo (svjedoče o tome Dejtonski, Vašingtonski i drugi sporazumi), ovih se dana uveliko pregovara o uspostavi i četvrtog stola Pakta o stabilnosti koji bi artikulirao interese demokratske alternative zemalja na koje se Pakt odnosi. Ideja je nastala u Tuzli na prošlomjesečnom Forumu demokratske alternative gdje je učešće uzelo na desetine predstavnika opozicijskih stranaka i NVO-a iz regiona (najviše iz BiH, Hrvatske, Crne Gore i Srbije), a snažno je potpomognuta na nedavnom sastanku socijaldemokratskih stranaka Evrope u Beču. To prije što gro političke alternative nacionalizmu u jugoističnoj Evropi ima predznak socijaldemokracije, a od petnaest državnika razvijene Evrope koji dolaze na sarajevski Samit njih trinaest tu funkciju obnaša kao kandidati njihovih socijaldemokratskih stranaka na vlasti. Osnovno uporište za formiranje četvrtog stola Pakta o stabilnosti alternativa nalazi u dokazanoj činjenici da retrogradni i za rat (su)odgovorni establišmenti ovdašnjih država ne mogu implementirati nikakav sporazum koji negira njihove vladajuće projekte teritorijalizacije nacije i totalitarnih jednopartijskih sistema.

Uostalom, kako očekivati da Pakt o stabilnosti rezultira "novom arhitekturom regije" na makroplanu zvanom jugoistok Evrope, ako dio najodgovornijih za njegovu buduću sprovedbu to nije mogao uraditi na mikroplanu zvanom postdejtonska Bosna i Hercegovina. Samit u Sarajevu predstavlja početak nove povjesti Balkana, ali je neminovnost da demokratska, tržišna i sigurnosna pravila koja se ovdje uvode u igru pronađu i nove snage koje će ih znati primjeniti. U protivnom, dva dana sarajevske parade pamtit će se po cvijetnim tepisima, obustavi saobraćaja, iznajmljenim stanovima i automobilima, popravljenim rupama na ulicama i nadlijetanju stotine aviona i helikoptera... Prava olimpijada.

Učesnici

Do dana pisanja ovog teksta svoj dolazak u Sarajevo najavile su 62 državne delegacije. Među tim državama - iz Albanije dolaze predsjednik Redžep Mejdani, premijer Pandeli Majko i ministar Paskal Milo; iz Bugarske predsjednik Petar Stojanov i ministrica Nadežda Mihajlova; iz Hrvatske predsjednik Franjo Tuđman, premijer Zlatko Mateša, ministar VP-a Mate Granić; iz Finske predsjednik Marti Ahtisari (predsjedava Samitom), premijer Pavo Liponen, ministar Tarija Halonen; iz Njemačke savezni kacelar Gerhard Šreder, i savjetnik za VP Mihael Steiner; iz Grčke premijer Konstantinos Simitis, ministar Jorgos Papandreu; iz Mađarske premijer Viktor Orban, ministar Atila Čikan; iz Irske premijer Berti Ahern; iz Italije premijer Masimo d' Alema, ministar Lamberto Dini; Iz Luksemburga premijer Žan Klod Žanker; iz Holandije premijer Viljem Kok; iz Norveške premijer Kjel Magne Bondevik; iz Portugala premijer Antonio Guteres, ministar Haime Gama; iz Rumunije predsjednik Emil Konstantinesku, ministar Andrej Gabriel Plesu; iz Španjolske premijer Hoze Marija Aznar, iz Švedske premijer Gjoran Peršon; iz Turske predsjednik Sulejman Demirel, ministar Ismail Cem; iz V. Britanije premijer Toni Bler, ministar VP Robin Kuk; iz Japana državni sekretar Nabutaka Maćimura; iz Estonije predsjednik Lenard Meri, ministar Tomas Hendrik Ilves; iz Latvije predsjednica Vaira Vike-Freiberga; iz Litvanije predsjednik Valdas Adamkus; iz Moldavije predsjednik Petru Lucišći, ministar Nikolae Tabakaru; iz Slovačke predsjednik Rudolf Šuster, ministar Eduard Kikan; iz Ukrajine ministar Boris Tarasjuk; iz Crne Gore (status posmatrača) predsjednik Milo Đukanović, ministar Branko Perović; iz Evropskog Vijeća predsjedavajući Komiteta ministara Haldor Asgrimšon; iz OSCE predsjedavajući Knut Volebek; iz NATO-a generalni tajnik Havijer Solana i komandant za Evropu Vesli K. Klark; iz MMF-a menadžer Mišel Kamdesi; iz Svjetske banke predsjednik Džejms Volferson; iz Evropske investicijske banke predsjednik Sir Brajan Anvin; iz Evropske banke za obnovu i razvoj kopredsjednik Čarls Frank; iz Crnomorske ekonomske zajednice generalni tajnik Vasil Ivanov Bajčev; potom reprezenti Međunarodnog crvenog križa, Evropske komisije...

Prema informacijama Ruske ambasade u Sarajevu, predsjednik Rusije Boris Jeljcin neće doći u Sarajevo, a razlog nedolaska je još nepoznat. Delegaciju Rusije predvodit će premijer Sergej Stepašin. Američki predsjednik Bil Klinton s pratnjom među prvima je potvrdio svoj dolazak. Inače, većina predsjednika se neće zadržavati ili noćiti u Sarajevu. Njihov se dolazak očekuje samo drugog dana Samita na plenarnoj sjednici, dok će državnici zemalja EU i predsjednici zemalja regije imati radni dio samita prvi dan, u četvrtak 29. jula.

Kišobrani i cvetni aranžmani

Do sada je akreditovano blizu 2000 novinara koji će pratiti skup, a očekuje se da će do 30. jula taj broj biti veći od 3000. Najveći problem u organizaciji bio je sarajevski aerodrom, te je rješeno da u ekspeditivno renoviran aerodromski prostor svakih 15 minuta slijeće jedan avion, a pri odlasku će polijetati na svakih deset minuta. Kao pomoćni aerodromi osposobljeni su mostarski i tuzlanski, s kojih bi delegati u Sarajevo bili prebacivani helikopterom. Zbog aerodromskog uskog grla, neki državnici će zajedno koristiti po jedan avion.

Delegacije koje će noćiti u Sarajevu smještene su u ovdašnjim hotelima, diplomatskim rezidencijama ali i na Jahorini u RS. Za potrebe prijevoza učesnika Samita angažovano je 200 sarajevskih taksista, iznajmljeno još 50 vozača i luksuznih automobila od građana Sarajeva.

Kako meteorolozi najavljuju kišovito vrijeme, organizatori samita su predvidjeli i dovoljan broj kišobrana koji će po potrebi biti ustupljeni delegatima.

Samit se održava u sarajevskoj "Zetri", a dekor za okruglim stolom za kojim će sjediti stotinu delegata jeste cvjetni aranžman u obliku zastave Evrope, u koji je ugrađeno 8000 plavih, bjelih i žutih cvijetova. Pred "Zetrom" se vijore zastave zemalja učesnica Samita napravljene ovih dana u privatnoj tuzlanskoj konfekcijskoj firmi. Inače, očekuje se da će po završetku samita svi državnici nakon kolektivnog fotografiranja posaditi po drvo mira u kompleksu "Zetra".

Cena sastanka

Udružene policije