POLITIKA

Vreme broj 447, 31. jul 1999.

 

Kosovska Mitrovica

Granica na Ibru

I dok se i dalje međusobno ubijaju i prete jedni drugima, Srbi i Albanci ipak međusobno trguju; pripadnici KFOR-a na to gledaju blagonaklono i svojim parama pomažu tržišnom ambijentu

Ma koliko su odnosi Albanaca i nealbanskog življa na Kosovu i dalje zategnuti, uz nove zločine, svakodnevno iseljavanje preostalih Srba i uz prisustvo nekih novih uniformi, svakodnevni život ipak pobeđuje. To se najbolje primećuje u međusobnoj trgovini, koja, istini za volju, nije potpuno prestajala ni u vreme najžešćih ratnih dejstava.

U podeljenoj Kosovskoj Mitrovici, gde reka Ibar predstavlja svojevrsni Berlinski zid između albanskog i srpskog dela, uporedo sa svakodnevnim međusobnim čarkama i provokacijama, pijace i trgovine rade, a roba putuje s jedne na drugu stranu. Od strane KFOR-a, dobro čuvan, ali i uz danonoćna dežurstva srpske i albanske strane, most na Ibru ipak je i glavni trgovački kanal. Sa srpske strane, na za sada nepoznat način na glavnu kosovomitrovačku pijacu, koja je u albanskom delu grada, stižu iz Srbije ulje, šećer i mlečni proizvodi. U srpski deo odlaze cigarete, kafa, odevni predmeti... Cena makedonskih cigareta "partner" na boks u srpskom delu je svega 50 dinara, dok se u centralnom delu Srbije ne može naći ispod 90 dinara.

"Mi ovde na mostu dežuramo danonoćno, pratimo ko sve prolazi i dozvoljavamo Šiptarima da prelaze, samo vodimo računa da ne pređu teroristi", kaže jedan od nekoliko stotina članova grupe "Most", neformalne organizacije srpskih građana Kosovske Mitrovice, dodajući da to ne važi i za Srbe koji bi makar da obiđu svoje stanove u drugom delu grada.

Vaš reporter je u Mitrovici boravio u trenutku kada se saznalo za strašan masakr četrnaestoro Srba u selu Staro Gracko u opštini Lipljan. Zahvaljujući prisebnosti nekih aktivista ove neformalne grupe i snaga KFOR-a, izbegnut je incident, jer je nekoliko stotina Srba želelo da pređe na albanski deo, a tamo su ih već čekali pripravni Albanci.

To je i bio osnovni razlog što još nije potpisan već pripremljen sporazum između ove dve etničke grupe u Kosovskoj Mitrovici kojim bi se omogućilo nesmetano kretanje ljudi iz jednog u drugi kraj grada.

Srpsko nacionalno veće (SNV), koje zastupa interese Srba i za koje se takođe ne zna kako je nastalo i koje su mu ingerencije, odbilo je da potpiše sporazum. Na sastanku u zgradi nekadašnje "Jugobanke", sada sedištu UN-a, na albanskom delu, predstavnik SNV-a Oliver Ivanović saopštio je da albanska strana ne nudi nikakve garancije da Srbi mogu nesmetano da obilaze svoje stanove na drugoj strani.

"Dodatnu nesigurnost izazivaju informacije o masovnim zločinima nad preostalim delom srpskog naroda u drugim delovima Kosova, kao što je stravičan zločin u lipljanskom selu Gracko", kaže Oliver Ivanović.

Martin Gare, administrator međunarodne zajednice za mitrovački okrug, za sada ne uspeva dve strane da pomiri. Sa albanske strane na pregovorima učestvuju dr Bajram Redžepi i Šućur Keljmendi. Gare, engleski škrto, kaže:

"Ipak se razgovara."

Severni deo Kosova pokrivaju francuske trupe u sastavu KFOR-a. Osim podeljene Kosovske Mitrovice i uz albansku dominaciju u Vučitrnu i Srbici, u ostalim opštinama - Zvečanu, Zubinom Potoku i Leposaviću - preko devedeset odsto stanovnika su Srbi. Sa preko sedamdeset hiljada Srba, ovo je sada najveća srpska kompaktna enklava na Kosovu.

Ljubazni oficir za štampu francuskog dela KFOR-a major Arnu Belank daje svoje viđenje sadašnje situacije:

"Očekujemo da će sporazum između Srba i Albanaca biti potpisan, uprkos sadašnjim zastojima. Očekujemo da će ljudi i sa jedne i sa druge strane ostati da tu zajedno žive. Sa naše strane činimo sve što možemo u ovom trenutku da se tenzije smanje. Vreme će u tome pomoći."

Francuski vojnici se trude da upoznaju i jednu i drugu stranu. Kažu da su zadovoljni prijemom i kod jednih i kod drugih. Istovremeno, i oni doprinose stvaranju novog tržišnog ambijenta. S obzirom na njihovu platežnu moć, rado su viđeni na improvizovanim pijacama gde kupuju cigarete, voće i povrće. Trenutno su i najradije viđeni gosti u kafanama i kafićima koji niču na sve strane.

Ljubiša Popović

 

Šip-šop i Rom-šop

Svakodnevno oko 14 sati saobraća voz na relaciji Kosovo Polje-Lešak. Putnici su uglavnom kosovski Romi, Albanci i pokoji Srbin, koji na ovaj rubni deo Kosova donose raznu tehničku robu, najčešće stečenu na sumnjiv način i za svega pola sata, koliko imaju do povratka voza, pokušavaju da to prodaju ili zamene za prehrambene proizvode.

U Prihvatnom centru u Leposaviću inače je smešteno oko 500 albanskih Roma, mada ih ovde zovu i Egipćanima, pa se sada prostor oko železničke stanice gde se obavlja trgovina naziva ROM-ŠOP, dok je na krajnjoj odrednici, u Lešku, prostor u narodu dobio naziv ŠIP-ŠOP. Snage KFOR-a pomažu tako što povremeno obezbeđuju ovaj voz.

 

"Nemojte više da pomažete"

Srbi iz ovog dela Kosova pored neizvesnosti za svoj opstanak više su ljuti na maticu Srbiju nego na međunarodne snage.

"Po povlačenju vojske i policije sa Kosova nastupilo je bezvlašće", kaže Radovan Balović, sekretar SPO-a u Leposaviću. "KFOR čini ono što u ovom trenutku može da čini. Zamolio bih ovih putem da oni pod hitno formiraju lokalnu policiju, što im je jedna od obaveza iz Rezolucije Saveta bezbednosti. Ovde su i neki emisari i ministri iz Srbije koji se kriju pod plaštom humanitaraca i rovare po ovoj sredini posle svega što nam se desilo. Ovi emisari i ministri su poslati od nekoga iz Beograda, a najverovatnije od SPS-a i JUL-a da razbiju i ovu sredinu kao što su uradili sa drugim opštinama na Kosovu gde su se Srbi raselili. No, ovoga puta su se prevarili u računici, jer ovaj narod ostaje ovde."

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)