LJUDI I VREME

Vreme broj 441, 19. jun 1999.

 

Izjava nedelje

TOMISLAV NIKOLIĆ,

potpredsednik Srpske radikalne stranke:
"Kao što sam ponosno ušao u Vladu, tako sada iz nje i izlazim".
("Glas")


ISIDORA BJELICA,

kontroverzna umetnica: "Vi znate da bih ja sve učinila za srpstvo, ali to sve ima svoje granice. Tražiti od mene da u ime patriotizma koristim parfem Verice Rakočević bilo bi stvarno previše [provala smeha]. Bila sam jedno vreme u velikoj krizi jer sam ostala bez 'Šanela 5', mog omiljenog parfema, ali me je upravo usrećio i spasao jedan prijatelj iz Grčke. A bila sam na granici... Ko zna, možda bih na kraju zaista morala da pređem na Veričin parfem. Sada sam odahnula. Hvala Bogu!"

NEBOJŠA PAJKIĆ,

kontroverzni umetnik, tek treba da odahne, jer ga je modna kreatorka i fabrikantkinja parfema Verica Rakočević tužila sudu: "Članak o njoj bio je ultraafirmativan, ali ga ona nije razumela. Ja sam je uporedio sa zvanično najvećim remek-delom moderne umetnosti Dišanovim 'Pisoarom'.

Masa ljudi, umetnika, zvala me je posle toga i kritikovala. Pitali su me kako sam mogao tako opskurnu modnu reviju da uporedim sa takvim remek-delom i da joj napravim takvu reklamu. A ona se još i uvredila zbog toga. Njena uvreda je, u stvari, samo proizvod njene neupućenosti. Neki naši prijatelji razmišljaju da joj pošalju knjige iz istorije umetnosti, da bi se žena malo obrazovala. Ko zna, možda mi na kraju i zahvali. Tužila me je sudu, žaleći se kako će mnogo novca da izgubi na Zapadu zbog moje kritike, što meni prija, jer vidim da respektuje moj lični uticaj. A na sudu bih joj mogao dovesti veštaka iz oblasti umetnosti koji bi joj dokazao da je svaka rupica na tom pisoaru vrednija od svega što je ona ikada i što će u budućnosti zaraditi i potrošiti, sve zajedno sa svojom ćerkom." ("Svet")

VELJKO GUBERINA,

advokat: "Ja sam već jednom bio pogorelac i izbeglica. Ustaše su me naterale da napustim rodni Kordun. Sada nemam nameru da se pomerim makar me 'kolateralno' pogodili. Nisam ni nos promolio od kada su bombardovali ciljeve u mom komšiluku. Sedim i pišem poput Ive Andrića koji je ceo onaj rat proveo nad svojim štivom u usamljenom sobičku." ("Svet")

TIHOMIR ARSIĆ,

glumac, narodni poslanik, biznismen i još nedemobilisani dragovoljac (u uniformi specijalca VJ deklamovao je na priredbi "Otadžbino, gorda mati" održanoj u Centru "Sava"); za čitaoce "Svedoka" evocirao je uspomene iz minulog rata: "Ja sam dobrovoljac VJ. Stavio sam se na raspolaganje i smatram da ne spada u domen vojne tajne da sam dobrovoljac pri 63. specijalnoj jedinici VJ. Tačno je da sam teško primljen... A sve zato što je bilo toliko dobrovoljaca da su granicu za dobrovoljce pomerili na 40 godina, a ja imam 42. Na kraju sam ljubaznošću general-majora Aleksandra Bakočevića* uspeo da dođem do svog ratnog rasporeda. [...] U trenutku kada sam obukao uniformu, molio sam Boga da pukovnik Perić, komandant 63. izađe, da ostanem sam u uniformi pred ogledalom. Da osetim tu suzu, tu jezu, to osećanje ponosa zbog svetinje koju imam na sebi. [...] Imao sam sreću da se ne borim, ali da je došlo do toga, borio bih se, jer sam se zato i prijavio. [...] Uveren sam i dalje, možda zbog ove uniforme koju nosim na sebi, da ne znaju šta bi ih snašlo da su sišli. Meni se dešavalo da u trenucima dok bombarduju, počnem da vičem, silazite, majku vam... da vam vidim oči."

NENAD MAKSIĆ,

rukometni reprezentativac Jugoslavije objašnjava kako su plavi uspeli da pobede Španiju (27:24) i osvoje bronzanu medalju na Svetskom prvenstvu u Egiptu: "U oslabljenom sastavu uspeli smo da pobedimo Špance i osvojimo medalju. Kako su se momci borili, predvođeni sjajnim Perićem, to je za knjige i istoriju. Mislim da smo igrali sa 200 odsto mogućnosti."

SVETLANA RAŽNATOVIĆ,

predsednik fudbalskog kluba "Obilić" u listu "Glas javnosti" komentariše odluku UEFE kojom je tom klubu zabranjeno takmičenje u evropskim kupovima: "Ovo je idiotska odluka. UEFA ima pik na "Obilić" samo zato što je pre dve godine Željko (Ražnatović - Arkan) bio predsednik kluba. Nećemo uložiti žalbu jer je za narednu sezonu već kasno, ali potpredsednik kluba Đovani di Stefano tužiće UEFA."

BRATISLAVA MORINA,

savezna ministarka za izbeglice u listu "Glas javnosti" poziva Srbe i Crnogorce sa Kosova i Metohije da ne odlaze u izbeglištvo i obećava im da će ih država štititi: "Poručila bih svim onima koji žele da ostanu na Kosovu da to učine i da imaju poverenja u jugoslovensku vojsku, policiju i nadležne ustanove, jer i dalje ima ljudi koji o njima brinu."

LJILJANA BLAGOJEVIĆ,

Beogradski sekretar za kulturu govori o tome kako su umetnici branili otadžbinu, sačuvali duhovno zdravlje i zbunili agresora: "Kada je počelo besomučno bombardovanje NATO alijanse na našu zemlju, mogli smo da se odlučimo između dva načina ponašanja. Prvi je bio da zatvorimo galerije, biblioteke, pozorišta... i tako dozvolimo da sirene budu merilo svega. Izabrali smo drugi model, model Moskve i Londona, gde se sviralo i glumilo dok su padale bombe za vreme Drugog svetskog rata. Branili smo otadžbinu na sebi svojstven način. Koncerti, predstave, galerije, nikada nisu bili posećeniji nego u poslednjih dva i po meseca, nikada se nije više čitalo. Tako smno uspeli da sačuvamo duhovno zdravlje ali i da zbunimo agresora". Po njenim rečima za to vreme odigrano je 510 pozorišnih predstava, od toga devet premijera, a videlo ih je više od 135.000 gledalaca. Održano je i 65 koncerata, priređena 61 izložba i više od 300 književnih susreta i tribina."

MOMIR BULATOVIĆ,

predsednik Vlade Jugoslavije u intervjuu za podgorički list "Dan": "Poniženje koje je Crnoj Gori udvorničkim ponašanjem nanijelo crnogorsko rukovodstvo, Crnu Goru će dugo pratiti i neće ga biti jednostavno sprati. U najtežem trenutku za našu zemlju, crnogorsko rukovodstvo je krenulo putem političke prostitucije. Na poziv svojih klijenata, oni su im dolazili na noge i pružali sve svoje usluge."

ZORAN TRIFUNOVIĆ,

ginekolog u listu "Glas javnosti" tvrdi da su Srbi sve impotentniji i otkriva jednu od posledica agresije koja preti da nas "potpuno istrebi": "Stres je jedan od uzroka pada nataliteta. Mnogi muškarci u tom periodu (u vreme agresije) nisu mogli da imaju seksualne odnose sa suprugama. Većina od njih se žalila da je za vreme seksualnog kontakta sa partnerom osećala strah, gađenje, tremu i podrhtavanje tela. Iz razgovora sa mnogim muškarcima sa ovakvim problemima saznao sam da su ranije imali normalan seksualan život i da nisu osećali nikakve tegobe."

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)