KULTURA

Vreme broj 441, 19. jun 1999.

 

Festival nove muzike

Šokantno iskustvo

Spiska učesnika u svetu se ne bi postideo ni mutant festival tipa North Sea Jazz Festival

U Beogradu, Ring Ring festival održan je u subotu i nedelju (29. i 30. maja). Prvog dana je svirala Disfilharmonija iza koje stoji Orgi, gitarista Sile. Iako sama ideja datira kojih dvanaest godina unazad, ovo je tek drugi nastup ove izuzetno neobične pojave. Reč je o dvadesetak muzičara (isključivo gitara i bas gitara) koji su pod dirigentskom palicom Miše Savića, doajena naše nove muzike, i uz Orgijevu moderaciju, prikazali zaista jedinstven performans čija je bazična ideja poigravanje samim činom strukturisanja muzičkih komada. Na pultu ispred bine nalazile su se cedulje sa označenim akordima koje bi Savić naizmenično pokazivao muzičarima i na taj način osmišljavao ovu uspelu i iznad svega zabavnu improvizaciju koja je naišla na sjajan prijem publike, pogotovu u završetku kada su muzičari, jedan po jedan, lagano napuštali binu počinjući zatim i sami da "diriguju" ostalima, sve dok i poslednji nije sišao sa scene. Posebnu zanimljivost predstavljala je činjenica da Disfilharmonija ujedinjuje muzičare različitih generacija i prosedea, od ljudi sa nekadašnje novotalasne scene pa do najmlađih izdanaka i najautentičnijih predstavnika sadašnjeg BGD zvuka (članovi Sile, Darkwood Dub, Kande Kodže i Nebojše, Jarbola...).

Drugi dan bio je rezervisan za nastup zrenjaninskog sastava Rascep koji je već imao uspešne koncerte u Beogradu (klub nove muzike "Step Across The Border" pre otprilike godinu dana). Rascep postoji desetak godina i u njemu sviraju svakako najiskusniji i najkvalitetniji zrenjaninski muzičari koji su u senci mladih kolega ostali prevashodno zahvaljujući nekomunikativnosti sopstvene muzike, što bi sigurno naišlo na odgovarajuću reakciju na muzički razvijenijim scenama. Rascep sintetizuje različita iskustva nove muzike, od tvrde i funkoidne ritam sekcije koja katkad podseća na njujorški no wave zvuk, preko inteligentnih sempl intervencija do bravura gitariste Srđana Muca koji u "prstima" ima čitavu tradiciju određenog načina sviranja, od Baileya do Fritha. Pojava za sebe je pevač i perkusionista koji svojim grlenim i samo naizgled neartikulisanim glasom daje poseban ton zvuku Rascepa. Definisati pristup ovog benda kao postrock ili nova muzika sasvim je svejedno jer oni predstavljaju potpuno autohtonu pojavu na domaćoj sceni. Nadajmo se da će njihov sledeći koncert pratiti više posetilaca i da će grupa otkloniti neke sitne manjkavosti i postati vodeća snaga drugačije muzike u nas.

Spiska učesnika u svetu se ne bi postideo ni mutant festival tipa North Sea Jazz Festival. Od Japana do Londona, uz pomoć interneta praktično svaka tačka na zemlji bila je pokrivena signalom o potrebi za razlikama i promajom koju ona stvara. Koncerte koji su prenošeni iz moskovskog interneta kafea SCREEN pratilo je uživo oko hiljadu ljudi i još stotinak na mreži iz Izraela, Nemačke, Amerike i odavde. Švedski sastav Samla Mannas Manna je, po rečima Karin, specijalnog RR izveštača, bio "kao putovanje kroz svemir; u glavi se vrte priče i iz toga se vraća snaga". Dvanaestočasovni program u Spartak klubu u St. Peterburgu je čak i za fanatične ruske poklonike drugačijeg zvuka bio šokantno iskustvo, a tek za ukućane svih onih koji su koristili telefonsku liniju da bi pratili ovaj događaj na ekranu. Ekspeditivni i do radikalizma antinatovski raspoloženi Italijani su skoro na sve što se dešavalo na novomuzičkoj sceni lupili pečat RINGRING99AROUNDTHEWORLD i helpB92, da je najefikasnije sve to na miru razgledati na www.freeb92.net ili na www.cyberrex.org

Japanci su se kondenzovali u Kobeu pokazujući da iako naizgled hladni i povučeni, i te kako imaju razumevanja za podnošenje razaranja i stradanja. Vazda uzdržani Englezi su posvetili ceo dan velikog LMC festivala (London Musicians' Collective Error! Bookmark not defined.) sa nastupima Otomo Yoshihide-ovog Filamenta i John Tilbury-ja.

"Šta smo mi imali od tih silnih koncerata?", s pravom se sada pitate. Pa, caka je u tome što je velikom broju umetnika doprlo do svesti da ovde postoje ljudi koje zanima njihov rad, koji bi da ih vide i čuju, i da se ne zavaravamo, potencijalnih mušterija za njihove diskove. Većina onih koji nisu svirali na dosadašnja tri beogradska izdanja Ring Ringa žele da dođu i nastupe pred ljudima koji još uvek čekaju.

Miloš Mitić
Boris Pavlović

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)