Mozaik

Vreme broj 515, 16. novembar 2000.

Španski fudbal
Sudije kao Asnar

Jedno od najbolje plaćenih zanimanja u Španiji jeste zanimanje fudbalskog sudije – ljudi u crnom zarađuju 130.000 maraka po sezoni, dok je godišnja plata španskog premijera veća za samo 20.000 maraka

Obrni-okreni, sve se ipak vrti oko para. Valensija jeste lider, Alaves jeste najprijatnije iznenađenje, Real Madrid i Barselona jesu promenljivo nestabilni, ali špansku javnost ništa ne uzbuđuje više od ogromnih suma novca koje se svakodnevno spominju u štampi u vezi s fudbalom. Novine žive od "priča o parama" jednako kao od slave igrača i opšte popularnosti fudbala. A teme u kojima se spominju zaista velike pare nameću se svakodnevno "same od sebe". Jednu je prošle nedelje lansirao barselonski sportski dnevnik "Sport" tvrdeći (preko cele naslovne strane) da je F. C. Barselona igračima Milana obećala 400 miliona peseta (pet miliona maraka) ako pobede Lids junajted. Ta pobeda je "Barsu" ostavljala u Ligi šampiona pod uslovom da pobedi Bešiktas (što je i uradila sa 5:0), ali drugi deo kombinacije nije prošao. U Milanu je bilo 1:1, Milan i Lids otišli su dalje, a ucveljeni Katalonci optužili su igrače Milana da su "namerno igrali nerešeno kako bi izbacili Barselonu". Ko gubi ima pravo da se ljuti... Iz Milana je prvo stigao demanti kako Barselona nije obećala ništa, ali u Španiji je malo ko u to verovao. Prvo, ovde je uobičajena praksa da radi "maletin" (španska reč za koferče u kome se nosi novac), da se premira neko treći, a "Barsa" u tome ima i te kako iskustva. Jedan naš reprezentativac priznao nam je da je 1994. Barselona obećala svakom igraču njegovog tima po dva miliona peseta (oko 25.000 maraka) ako ne izgube u La Korunji u poslednjem kolu. I nisu, a "Barsa" je tako postala prvak. Kada sam ga pitao da li je "Barsa" ispunila obećanje, samo je rekao: "Nego šta."

Koliko je "Barsa" bila uzdrmana trećim ispadanjem u četiri godine, već u prvoj fazi Lige šampiona pokazala je nedeljna prvenstvena runda – Viljareal je pobedio na "Nou Kampu" sa 2:1!

POLEMIKA OKO SUDIJA: Pre Barselone i njene (navodne) premije date igračima Milana, u centru pažnje bile su fudbalske sudije. Nije u pitanju nikakva afera, nikakav skandal. Polemiku je izazvala odluka Lige o udvostručenju sudijskih prihoda, sa 6,5 miliona peseta po sezoni prihodi su skočili na preko 11 miliona, ili oko 130.000 maraka! O kakvim je parama reč svedoči podatak da španski premijer Hose Maria Asnar ima oko 150.000 maraka, ministri u njegovoj vladi po 133.000, državni javni tužilac je u rangu svojih "kolega" fudbalskih sudija, dok obične sudije na sudovima nižih nivoa ne dobijaju više od 85.000 maraka.

Najplaćeniji državni funkcioner je predsednik Ustavnog suda sa 196.000 maraka.

Računica kazuje da će fudbalski arbitri zarađivati 4340 maraka na sat, ili 72 marke po minutu. Za četvoricu arbitara klubovi će svaki put kada su domaćini biti lakši za 10.900 maraka dok je u prošloj sezoni taj izdatak bio 6900 maraka. Pri svemu tome, arbitri neće biti profesionalci, većina njih ima svoj redovni posao, a suđenje je samo "hobi". Predsednik španske federacije Hose Maria Viljar brani odluku, tvrdeći da će ona doprineti "poboljšanju kvaliteta suđenja", ali većina onih koji su protiv potežu suprotan argument i kažu da niko i nigde u svetu nije "tako dobro plaćen za posao koji tako loše radi". Vaš reporter spada u ovu drugu kategoriju jer – osim časnih izuzetaka – Španija ima u proseku slabe i pre svega netalentovane sudije, daleko ispod nivoa Lige. Nije reč o njihovom poštenju već o neznanju, a ono se ne popravlja nikakvim parama... Svake nedelje u rubrici "Kutak za sporni trenutak", koju je kod nas nekada lansirao i sa uspehom vodio pokojni Vladanko Stojaković, daleko najboji fudbalski komentator na RTS-u, sudije se "čereče" zbog kardinalnih grešaka, ali "psi laju a karavani prolaze"... Frka traje dva-tri dana, a potom sve ispočetka.

Bilo kako bilo, Španija je bar u nečemu izbila na čelo liste u okviru EU-a.

Naime, u Italiji sudije zarađuju 109.000 maraka po sezoni, a u Nemačkoj još manje, "samo" 80.000 maraka.

REAL MADRID DUGUJE 550 MILIONA MARAKA: Nije problem kad novac troše oni koji ga imaju i previše, ali kada klub koji duguje oko 550 miliona maraka usvoji budžet za ovu sezonu od 388 miliona maraka, onda morate biti dugo u Španiji da biste razumeli kako to može da funkcioniše. Pre desetak dana, novi predsednik Real Madrida Florentino Peres izašao je pred Generalnu skupštinu kluba sa papirom koji pokazuje dug od 550 miliona maraka. Njegov prethodnik Lorenso Sans tvrdi da je dug realno manji za oko 223 miliona maraka jer su te pare upotrebljene za otkup audio-vizuelnih prava, što, po njemu, omogućava "regenerisanje prihoda", ali Perez i njegova ekipa to ne uvažavaju i kažu da bi se poverioci odmah pojavili kada bi klub, daleko bilo, otišao pod stečaj.

Perez je, međutim, bez ikakvih problema progurao najviši budžet u istoriji kluba, 388 miliona maraka. Ljudi mu veruju jer je dokazano sposobni biznismen koji od Reala hoće da napravi uspešno preduzeće. Za izlazak iz krize planirao je prodaju "Siudad Deportiva", sportskog centra Reala gotovo u samom centru grada, nekoliko kilometara od stadiona Santjago Bernabeu.

Planira da u trgovini sa gradskim vlastima Madrida kompleks proda za nekih 720 miliona maraka, i da uz pomoć kredita počne izgradnju novog supermodernog sportskog centra van grada, u blizini aerodroma Barahas.

FIGO, 300 MILIONA MARAKA?: Sportski dnevnik iz Barselone "Mundo Deportivo", koji se istakao "naučnim" merenjem količine decibela (110.9) kojima je dočekan Luis Figo kada je istrčao na teren "Nou Kampa" u dresu Reala, izveo je računicu da će prelazak Portugalca, pod uslovom da odradi svih šest godina ugovora, koštati Real oko 300 miliona maraka. Račun je sledeći: 140 miliona maraka obeštećenja "Barsi", 5,8 miliona DM samo za obećanje igrača da će preći u Real (što je Florentino Perez iskoristio kao glavni adut u predizbornoj kampanji), provizija za menadžere 10 miliona maraka, ugovor na šest godina 141 milion maraka, tekuća mesečna plata, valjda za "topli obrok", za šest godina oko 635.000 maraka, moguće premije 1,4 miliona DM...

Njegov nedavni dolazak u Barselonu sa ekipom Real Madrida izazvao je pravu histeriju, kampanja "anti-Figo" prevazišla je sve dosad viđeno na sličnu temu (recimo, Laudrup u istoj situaciji), neki zagriženi navijač štampao je na hiljade novčanica od po 10.000 peseta sa likom Figa i rečju "pesetero", a sve je kulminiralo tragičnom svađom dvojice navijača nekoliko dana kasnije.

Doduše, desilo se u jednom selu pored Albasetea, ali moglo je bilo gde – navijač Reala ubio je iz puške navijača Barselone...

ESPANJOL OPET U BULI: Pre samo nekoliko godina Espanjol iz Barselone prodao je svoj stadion, čuvenu "Sariju", da bi se oslobodio duga od oko 120 miliona maraka. Na mestu nekadašnjeg stadiona u elitnom delu grada već su nikle nove stambene zgrade, Espanjol se preselio na Olimpijski stadion na Montžuiku i nekoliko godina sve je izgledalo OK. Sada se, međutim, pojavila vest da je klub opet dužan 65 miliona maraka, polovinu sume zbog koje je prodao stadion... Činilo se da će prodaja mladog napadača Tamuda Glazgov rendžersu za oko 40 miliona maraka rešiti veći deo problema, ali lekari Rsendžersa našli su neku "falinku" mladom golgeteru i posao je zaustavljen, a dug stoji nad glavom kluba... Nešto ne funkcioniše u rukovodećem kadru, u tako malom vremenskom razmaku nije lako dvaput dovesti klub do prosjačkog štapa.

AGONIJA ATLETIKA U DRUGOJ LIGI: "Markos, reci im da se vrate plivajući", uzviknuo je ljutiti Hesus Hil kada je njegov Atletiko Madrid, sada drugoligaš, izgubio sa 2:1 od Univerzidada sa Las Palmasa (Kanarska ostrva, tri sata leta od Madrida). Taj klub je osnovan pre samo šest godina i već je stigao do Druge lige. U času dočekivanja slavnog rivala bio je "fenjeraš", ali je pobedio, sebi probudio nadu, a Atletiko bacio u krizu iz koje će teško izaći. Atletiko je cele nedelje bio tema dana, Hil je pretio svima redom, smenio je tehničkog sekretara (trenera Zambrana smenio je još pre nekoliko kola i doveo Markosa Alonsa), rekao je da će pustiti sve igrače koji mu zatraže ispisnicu, pretio je da će najuriti Kika... U nedelju 5. novembra našao se na "optuženičkoj klupi", i neće se tako lako izvući kao sa onih pravih u sudnicama širom Španije. Hesus Hil je čovek sa 50-ak otvorenih procesa, tužioci traže na desetine godina zatvora za razne prevare i prekršaje koje je pravio kao gradonačelnik Marbelje i vlasnik Atletika, ali se Hil dosad uvek izvlačio. To ga, naravno, skupo košta, ali svi njegovi slučajevi ozbiljno diskredituju španski pravosudni sistem. Te nedelje, u meču protiv Tenerifa, sudila mu je verna publika Atletika. Brojni transparenti kojima se traži njegov odlazak početak su njegovog kraja na čelu kluba koji je kupio (mnogi kažu na mućku) 1987. U trenutku iskrenosti priznao je da je "možda on taj koji je suvišan", izrazio je spremnost da se povuče na kraju sezone, ali tek pošto "vrati klub u Prvu ligu", pošto "jedino on to može". To će ići malo teže jer je bliži ispadanju nego sredini, ekipa je u haotičnom stanju, a letošnja rasprodaja igrača i sumnjive kupovine ne obećavaju ništa dobro... Hil je priznao da je na letošnjoj fudbalskoj pijaci zaradio oko 100 miliona maraka, ali zato sada ima prilično sumnjivu ekipu koja će se teško vratiti. U međuvremenu, stižu i novčani problemi, jedna holandska firma prinudno je naplatila svojih 60 miliona maraka duga, a ni naš trener Radomir Antić, sa članskom kartom kluba, nema nimalo sentimentalnosti, i takođe prinudno naplaćuje 1,5 milion maraka zbog prošlogodišnjeg otkaza sa ugovorom na još godinu dana. "Familija Hil razume samo taj jezik", kaže Antić dok u više nego skromnom Ovijedu još jednom dokazuje da je majstor svog zanata.

Atletiko ima fantastičnu publiku, pre dve nedelje protiv Kordobe tražila se karta više (50.000 ljudi), ali srećna vremena sa Hesusom Hilom odavno su prošlost. "Doblete" (dupla kruna) 1995. sa Antićem na klupi i Pantićem na terenu danas izgledaju kao nešto nestvarno i predaleko, iako je prošlo samo pet godina. Proteklih dana se pisalo da bi Pantić mogao da se vrati u decembru jer je trenutno bez angažmana posle raskida sa Panioniosom iz Atine sa kojim se sudi, ali novi sportski direktor Portugalac Paolo Futre tvrdi da zasad nema dovođenja igrača. Pobeda u Ekstremaduri malo je popravila raspoloženje i plasman, ali perspektiva Atletika nije nimalo ružičasta.

Vladimir Stanković

prethodni sadržaj naredni

vrh