Politika

Vreme broj 505, 9. septembar 2000.

Promocija levice

Muvanje u mraku

Ako je suditi po beogradskoj promociji kandidata liste "SPS–JUL – Slobodan Milošević", izborni rezultati biće proglašeni u pomrčini i u prisustvu nepoznatog broja odabranih

Za predstavljanje 19 poslaničkih i 110 odborničkih kandidata, održano u ponedeljak 4. septembra, socijalističko-julska levica odabrala je Ušće, tj. nedavno otvoreni obelisk "Večna vatra". Događaj je bio skromno najavljen, a da se nešto sprema moglo se zaključiti po saobraćajnom haosu na bivšem Bulevaru Lenjina koji je, počev od sumraka, organizovala saobraćajna policija, zatvarajući sav saobraćaj na bivšem Bulevaru Edvarda Kardelja od kineske ambasade do "Brankovog" mosta. Količina policijskog obezbeđenja, pokazaće se, nije opravdala glasine/očekivanja da će promotivnom skupu prisustvovati i nosilac liste, Slobodan Milošević.

Valjda nenamerno, početak skupa zakazan je za 20 sati, što će reći, u mrklom mraku, budući da se javno osvetljenje, kakvo-takvo, uključuje po letnjem redu vožnje, u devet. Zahvaljujući tome (mraku), RTS je u svom trećem dnevniku mogao da objavi kako je svečanosti prisustvovalo "nekoliko desetina hiljada građana". Iste količine sutradan je pomenula "Politika", dok su izveštači "Borbe" i "Večernjih novosti" broj prisutnih procenili na oko 30.000. "Glas javnosti" pominje "nekoliko" hiljada, a "Blic" broj okupljenih procenjuje na oko tri hiljade. Koliko god bilo, daleko je od onih "dva miliona" do "nekoliko miliona" koji su cementirali nekadašnje Miloševićeve pobede. Huk ondašnjeg masovnog skandiranja pretvorio se – čak i propušten kroz RTS montažu – u zenovski "pljesak jedne ruke".

Scenografiji su nedostajali samo lampioni i ogromni, iznutra osvetljen papirni zmaj, da bi prizor dobio definitivno kineska obeležja. Kandidati, tj. oni koji su "svih ovih deset godina bili u pravu" (Ivica Dačić) stajali su na bini kao na izložbi voštanih figura. Prohladno veče, tajnost okupljanja u mračnom parku, i ko zna šta još, možda su uticali i na skroman asortiman poruka koji su okupljenim aktivistima uputili govornici. Konstatujući da "svaka vlast na svetu ima svoju opoziciju", Ivica Dačić je zapazio da se ovdašnjoj vlasti suprotstavlja "opozicija sopstvenom narodu i sopstvenoj državi", a Goran Matić ne samo da "nema zato nijedan razlog da se zaokružavaju na listama imena njihovih agenata, poslušnika, rukoljubaca i onima koji su ovu zemlju izdali" nego da "takvima na listama nije mesto".

Ljubiša Ristić, međutim, smatra da za predstojeći "referendum o opstanku naroda Jugoslavije i opstanku jugoslovenske države" – za koji "mi znamo kako će se odlučiti" – ima mnogo reči. Ali, "u našem izbornom programu ima naročito važnih reči: "Ali u našem izbornom programu ima pet najvažnijih reči. Tih pet najvažnijih reči jesu: prva – mir, druga – sloboda, treća – nezavisnost, četvrta – integritet, i peta – identitet." Obnove i razvoja nema bez mira, slobode, nezavisnosti... U ostatku govora, međutim, Ristić nije objasnio izborno značenje integriteta i identiteta. Ili je njihovo objašnjenje zapalo Ivici Dačiću, koji je političke protivnike levice (ne pominjući radikale) optužio i da "oni i dan-danas govore da se o Kosovu i Metohiji i o njegovom statusu može pregovarati!".

Uopšte, opozicija je ocenjena kao plaćenička, izdajnička, stvorena samo da opravda NATO agresiju, rukoljubačka, cepačka ("Srbija treba da bude navodno decentralizovana, na šest republika razbijena, pa čak i da Beograd ima republiku", Ivica Dačić) i tako dalje i tome slično. Nasuprot tome, izjavio je Goran Matić, "naša zemlja ima uzlazni trend, oko naše zemlje se okupljaju i slobodoljubive zemlje i zemlje koje pokušavaju da se izvuku iz jarma koji im je nametnut, ali i zemlje koje grade svoju slobodu temeljeći je na našim iskustvima. U ovom trenutku preko 150 zemalja slobodoljubivog sveta u nama gleda iskru nekih novih odnosa, iskru sloma globalizacije koja se nameće kao kolonizacija". Saveznom ministru za informisanje Goranu Matiću jedinom se omaklo da pomene ime predsedničkog kandidata koji se ne zove Slobodan Milošević: iz nekog razloga, to nisu bili ni Vojislav Mihailović, ni Tomislav Nikolić, već Vojislav Koštunica. Za kog nam "razni agenti, razne institucije, razni centri... na raznim mestima govore o tome da je ova politika poražena, da je Koštunica pobedio".

A još nije, kao što znamo.

Aleksandar Ćirić

prethodni sadržaj naredni

vrh