Politika

Vreme broj 481, 25. mart 2000.

Kosovska Mitrovica

Suzavac i bezakonje

Već godinu dana niko ne plaća porez, struju, telefon... Sasvim je uobičajeno vidjeti automobile bez registarskih tablica, a kupovina marihune ili težih droga – gotovo je legalizovana

"U mojoj sobi je čisto kao u apoteci. Iako imam više od 40 godina, vojnici cijene moju profesionalnost. Mnogi ponovo dolaze. I cijena im odgovara. Seks sa mnom je jeftiniji od porno časopisa", objašnjava Remka. Sat vremena u njenom smještaju košta 20 DEM. Remka je jedna od najpoznatijih žena sa ulice iz srpskog dijela podjeÿene Kosovske Mitrovice – grada na sjeveru Kosova. U vrijeme intervencije NATO snaga dobila je nadimak Remka Tomahavka.

Stanuje u naseÿu Bošnjačka Mahala, nekoj vrsti ničije zemÿe između lokalnih Srba i Albanaca. Posebno voli kada je pretresaju Francuzi i kaže da "mnogi od njih ne shvataju da se ne bi nimalo ÿutila kada bi je prilikom pretresa malo više pipkali". Već je naučila kursne razlike svetskih valuta, i svoje usluge naplaćuje u svim konvertibilnim novčanicama. Remka je visoka plavuša sa grubim, gotovo muškim crtama lica. Kratko podšišana sa najmanje deset suvišnih kilograma. Konkurenciju joj prave mlađe i ÿepše devojke koje su u stranim trupama na Kosovu pronašle solidan izvor zarade. Javna je tajna da čak i šesnaestogodišnje djevojke prodaju ÿubav za svega nekoliko desetina njemačkih maraka. Jedna od njih je Zorica, tinejdžerka sa upadÿivo velikim grudima; stanuje u blizini restorana "Tiha noć" koji posjećuju i službenici međunarodnih organizacija na Kosovu. Ona strancima usluge pruža najčešće u njihovim iznajmÿenim stanovima.

KOLO SREĆE: Međutim, mnogima problem predstavÿa činjenica da je u ovom gradu policijski čas na snazi već od 22 časa uveče, tako da je noćni život na neki način paralisan. Prije početka policijskog časa kafići i poslastičarne se zatvaraju, a na ulice grada izlaze oklopni transporteri KFOR-a. Na važnijim raskrsnicama vojnici međunarodnih snaga postavÿaju bodÿikavu žicu. Ulazi u stambene zgrade se zakÿučavaju, i tek u šest sati ujutro prvi civili izlaze na ulicu.

Još od jutarnjih časova, najposećenije mjesto u srpskom dijelu grada je "tombola", igra na sreću u kojoj glavni dobitak ponekad dostiže sumu i do 300 DEM. Muškarci u zadimÿenoj prostoriji pažÿivo prate izvlačenje "ping-pong" loptica iz bubnja. To je možda jedino mjesto u podjeÿenom gradu gdje vlada neka vrsta discipline i reda. Jedan tiket košta dva jugoslovenska dinara, i izvlačenje brojeva s nestrpÿenjem i ćutnjom prati se na četvrtastom svjetlećem panou. U gradu koji nema nijednu fabriku u kojoj rade radnici, novac dobijen u igri na sreću pravi je mamac za sve: od učenika do penzionera. Nakon što se jedan krug igre završi u prostoriji nastupi žamor i galama. Mnogi su u igrama na sreću proćerdali poslednje dinare, ali nada da će im se osmjehnuti sreća – nikada nije nestajala. Samo nekoliko koraka od "tombole", na ulici je gužva. U prodaji su cigarete, garderoba, suverniri... Na improvizovanim stolovima od kartonskih kutija nude se polovne pegle, razni prekidači, otkinuti retrovizori, jeftini foto-aparati, alati i roba uglavnom uvezena iz Kine.

Veliki industrijski kompleks "Trepča", nekada najveća topionica olova i cinka u Evropi više ne radi. Rudnik "Stari trg" nalazi se na teritoriji koju kontrolišu Albanci, a topionica olova je na srpskoj teritoriji. Šesnaest velikih pogona, od kojih i fabrika zlata u Prizrenu takođe je na albanskoj teritoriji. Srbi smatraju da je "Trepča" njihovo vlasništvo, a političko rješenje za Kosovo, bez kojeg ova fabrika neće proraditi – još nije na pomolu.

BODYIKAVA ŽICA: Na glavnom gradskom mostu, koji predstavÿa liniju etničke podjele, takođe je bodÿikava žica i oklopni transporteri. Srpsko grobÿe ostalo je u albanskom dijelu grada, a jedno od mjesta gdje su sahranjivani Albanci nalazi se na teritoriji koju kontrolišu Srbi. I jedni i drugi na ova mjesta povremeno dolaze uz pratnju međunarodnih vojnika.

Pravoslavni sveštenik Velimir Stojanović, koji je ostao u albanskom dijelu Mitrovice, kaže da "nikada neće napustiti crkvu". Iako vjernici ne dolaze (iz bezbjednosnih razloga), on je uporan u namjeri da sačuva vjerski objekat koji je opasan bodÿikavom žicom. Kaže da je do sada imao "mnogo provokacija". U kupovinu odlazi samo kada italijanskim karabinjerima koji takođe obezbjeđuju crkvu najavi da želi otići u srpski dio grada.

Malo ko zna gdje je nekada bio gradski bioskop. Predstave u kojima se ne glumi i bacaju se prave bombe često se dešavaju na ulicama podjeÿenog grada.

Kada ne bi bilo mrtvih i ranjenih, ovaj region bi na neki način bio prihvatÿivo mjesto za život. U Mitrovici već godinu dana niko ne plaća porez, struju, telefon... Sasvim je uobičajeno vidjeti automobile bez registarskih tablica, a kupovina marihune ili težih droga – gotovo je legalizovana. Gram kokaina na kosovskom tržištu je 20 DEM, što je daleko ispod evropskog proseka. Dovoÿno je na ulici se raspitati za prodajna mjesta ili dilere koji preprodaju narkotike pa da stranac shvati da je Kosovo švercerski raj. I ne samo to. Kosovska Mitrovica je raj za reportere koji uživaju u riziku profesije. Granate, demonstracije, suzavac i hapšenja više niko ne broji. Uprkos mirovnim snagama koje su iz cijelog svijeta u ovu pokrajinu stigle prije nešto više od devet mjeseci, ovaj region je ostao nestabilno područje.

Cvjetko Udovičić

prethodni sadržaj naredni

vrh