Kosovska
Mitrovica
Suzavac
i bezakonje
Već
godinu dana niko ne plaća porez, struju, telefon... Sasvim je uobičajeno
vidjeti automobile bez registarskih tablica, a kupovina marihune ili težih
droga – gotovo je legalizovana
"U
mojoj sobi je čisto kao u apoteci. Iako imam više od 40 godina, vojnici
cijene moju profesionalnost. Mnogi ponovo dolaze. I cijena im odgovara.
Seks sa mnom je jeftiniji od porno časopisa", objašnjava Remka. Sat
vremena u njenom smještaju košta 20 DEM. Remka je jedna od najpoznatijih
žena sa ulice iz srpskog dijela podjeÿene Kosovske Mitrovice –
grada na sjeveru Kosova. U vrijeme intervencije NATO snaga dobila je
nadimak Remka Tomahavka.
Stanuje
u naseÿu Bošnjačka Mahala, nekoj vrsti ničije zemÿe između
lokalnih Srba i Albanaca. Posebno voli kada je pretresaju Francuzi i kaže
da "mnogi od njih ne shvataju da se ne bi nimalo ÿutila kada bi
je prilikom pretresa malo više pipkali". Već je naučila kursne
razlike svetskih valuta, i svoje usluge naplaćuje u svim konvertibilnim
novčanicama. Remka je visoka plavuša sa grubim, gotovo muškim crtama
lica. Kratko podšišana sa najmanje deset suvišnih kilograma.
Konkurenciju joj prave mlađe i ÿepše devojke koje su u stranim
trupama na Kosovu pronašle solidan izvor zarade. Javna je tajna da čak i
šesnaestogodišnje djevojke prodaju ÿubav za svega nekoliko desetina
njemačkih maraka. Jedna od njih je Zorica, tinejdžerka sa upadÿivo
velikim grudima; stanuje u blizini restorana "Tiha noć" koji
posjećuju i službenici međunarodnih organizacija na Kosovu. Ona
strancima usluge pruža najčešće u njihovim iznajmÿenim stanovima.
KOLO
SREĆE: Međutim,
mnogima problem predstavÿa činjenica da je u ovom gradu policijski
čas na snazi već od 22 časa uveče, tako da je noćni život na neki način
paralisan. Prije početka policijskog časa kafići i poslastičarne se
zatvaraju, a na ulice grada izlaze oklopni transporteri KFOR-a. Na važnijim
raskrsnicama vojnici međunarodnih snaga postavÿaju bodÿikavu žicu.
Ulazi u stambene zgrade se zakÿučavaju, i tek u šest sati ujutro
prvi civili izlaze na ulicu.
Još
od jutarnjih časova, najposećenije mjesto u srpskom dijelu grada je
"tombola", igra na sreću u kojoj glavni dobitak ponekad dostiže
sumu i do 300 DEM. Muškarci u zadimÿenoj prostoriji pažÿivo
prate izvlačenje "ping-pong" loptica iz bubnja. To je možda
jedino mjesto u podjeÿenom gradu gdje vlada neka vrsta discipline i
reda. Jedan tiket košta dva jugoslovenska dinara, i izvlačenje brojeva s
nestrpÿenjem i ćutnjom prati se na četvrtastom svjetlećem panou. U
gradu koji nema nijednu fabriku u kojoj rade radnici, novac dobijen u igri
na sreću pravi je mamac za sve: od učenika do penzionera. Nakon što se
jedan krug igre završi u prostoriji nastupi žamor i galama. Mnogi su u
igrama na sreću proćerdali poslednje dinare, ali nada da će im se
osmjehnuti sreća – nikada nije nestajala. Samo nekoliko koraka od
"tombole", na ulici je gužva. U prodaji su cigarete, garderoba,
suverniri... Na improvizovanim stolovima od kartonskih kutija nude se
polovne pegle, razni prekidači, otkinuti retrovizori, jeftini
foto-aparati, alati i roba uglavnom uvezena iz Kine.
Veliki
industrijski kompleks "Trepča", nekada najveća topionica olova
i cinka u Evropi više ne radi. Rudnik "Stari trg" nalazi se na
teritoriji koju kontrolišu Albanci, a topionica olova je na srpskoj
teritoriji. Šesnaest velikih pogona, od kojih i fabrika zlata u Prizrenu
takođe je na albanskoj teritoriji. Srbi smatraju da je "Trepča"
njihovo vlasništvo, a političko rješenje za Kosovo, bez kojeg ova
fabrika neće proraditi – još nije na pomolu.
BODYIKAVA
ŽICA: Na
glavnom gradskom mostu, koji predstavÿa liniju etničke podjele, takođe
je bodÿikava žica i oklopni transporteri. Srpsko grobÿe ostalo
je u albanskom dijelu grada, a jedno od mjesta gdje su sahranjivani
Albanci nalazi se na teritoriji koju kontrolišu Srbi. I jedni i drugi na
ova mjesta povremeno dolaze uz pratnju međunarodnih vojnika.
Pravoslavni
sveštenik Velimir Stojanović, koji je ostao u albanskom dijelu
Mitrovice, kaže da "nikada neće napustiti crkvu". Iako
vjernici ne dolaze (iz bezbjednosnih razloga), on je uporan u namjeri da
sačuva vjerski objekat koji je opasan bodÿikavom žicom. Kaže da je
do sada imao "mnogo provokacija". U kupovinu odlazi samo kada
italijanskim karabinjerima koji takođe obezbjeđuju crkvu najavi da želi
otići u srpski dio grada.
Malo
ko zna gdje je nekada bio gradski bioskop. Predstave u kojima se ne glumi
i bacaju se prave bombe često se dešavaju na ulicama podjeÿenog
grada.
Kada
ne bi bilo mrtvih i ranjenih, ovaj region bi na neki način bio prihvatÿivo
mjesto za život. U Mitrovici već godinu dana niko ne plaća porez,
struju, telefon... Sasvim je uobičajeno vidjeti automobile bez
registarskih tablica, a kupovina marihune ili težih droga – gotovo je
legalizovana. Gram kokaina na kosovskom tržištu je 20 DEM, što je
daleko ispod evropskog proseka. Dovoÿno je na ulici se raspitati za
prodajna mjesta ili dilere koji preprodaju narkotike pa da stranac shvati
da je Kosovo švercerski raj. I ne samo to. Kosovska Mitrovica je raj za
reportere koji uživaju u riziku profesije. Granate, demonstracije,
suzavac i hapšenja više niko ne broji. Uprkos mirovnim snagama koje su
iz cijelog svijeta u ovu pokrajinu stigle prije nešto više od devet
mjeseci, ovaj region je ostao nestabilno područje.
Cvjetko
Udovičić
