Mozaik

Vreme broj 477, 26. februar 2000.

Nova tehnologija u sportu

Fudbal na dugme

Od pre dve nedelje španski ljubitelji fudbala mogu – naravno ako prethodno plate – da prate jednu utakmicu i "skoknu" na bilo koji drugi stadion gde je postignut gol. Novost je krštena "multifudbal" i imaće, sasvim sigurno, veliki značaj , kakav su svojevremeno imali direktni radio-prenosi a kasnije i "obična" televizija

Već više od pola veka ljubitelji fudbala širom sveta slušaju radio-prenose utakmica sa kojih se reporteri, naročito u Južnoj Americi i Španiji, utrkuju ko će duže, jače i prodornije da uzvikne "gooooool!" i uđe u program. Tako je i kod nas, "Vreme sporta i razonode" na Radio Beogradu sa glasom nezaboravnog Radivoja Markovića na najavnoj špici i danas u ovoj u svakom pogledu siromašnoj ligi bez gledalaca ispunjava svoju misiju najbržeg i najdinamičnijeg informatora. Kod nas će tako ostati još prilično dugo, ali u svetu moderne tehnologije stižu novi načini komuniciranja, tehnološki noviteti koji žilvernovsku maštu pretvaraju u stvarnost.

Od pre dve nedelje španski ljubitelji fudbala, naravno samo oni koji imaju digitalne satelitske risivere i koji kupe najnoviji marketinški produkt iz uspešnog braka fudbal/televizija, imaju prilike da dosadašnje "audio" skakanje sa stadiona na stadion kad negde padne gol pretvore u video-seobu na mesto događaja. To su im omogućile dve digitalne satelitske platforme koje, kada je ligaški fudbal u pitanju, operišu zajedno na na španskom nebu: Kanal Satelite Dihital (koji radi u okviru španskog Kanala plus) i Via Dihital (kombinacija najmoćnije državne firme Telefonike i državne televizije TVE). To video skakanje sa stadiona na stadion zvanično je nazvano "multifudbal", ali se koristi i popularni termin "karusel" ("kočija") koji je u upotrebi za kombinovane radio-prenose.

MRTVA TRKA: Kako funkcioniše "multifudbal" i šta donosi? Pravila su sledeća: Ako imate satelitsku antenu i ako ste pretplaćeni na jednu od dve digitalne platforme, ispunjavate prvi preduslov jer možete da primite signal. Potrebno je odabrati jednu od utakmica koje su na programu nedeljom od 17 časova. Utakmice Real Madrida i Barselone koštaju 1825 peseta (nešto više od 20 maraka), ostalih klubova 995 peseta (12 maraka), a za dodatnih 12 maraka može se kupiti pravo na "multifudbal". Kad na nekom stadionu padne gol, u dnu ekrana pojavljuje se rezultat tog meča i u roku od, u proseku, četrdesetak sekundi, pojavljuje se slika tog gola. Isto važi i za sve značajne momente na svakom od preostalih stadiona. Mogu se videti šanse, sporni momenti, golmanske parade, incidenti... a potom se vraćate na utakmicu koju pratite. Prva iskustva su, po svemu sudeći, veoma pozitivna mada još nije saopšteno koliko je onih koji su se među prvima popeli u voz tehnološke revolucije.

Jedini "minus" ove tehničke novotarije jeste izvesno kašnjenje, tih četrdesetak sekundi, koliko treba da se signal tehnički primi i pripremi za emitovanje, zbog čega stari, dobri radio ostaje neprikosnoven u brzini informacije. Problem je lako rešiv – ne treba slušati radio dok se gleda "multifudbal". Tehnički, na realizaciji najnovijeg tehnološkog čuda radi pedesetak osoba, plus 45 na svakom od stadiona. Oko 500 ljudi brine da pretplatnik kod kuće bude što komotniji i što brže i bolje obavešten o svemu što se događa na prvoligaškim terenima. U produkcionoj sali 16 ljudi prati direktno sve utakmice i odlučuje o izboru detalja koji će se ponuditi pretplatnicima. Operatori dobijaju nalog da smeste na hard disk odabrani momenat, koji već posle nekoliko sekundi jednom od brojnih linija kreće ka reditelju koji odlučuje kada se pušta u program. Sekvenca može biti zaleđena i duže ako reditelj proceni da bi se sudarila sa nečim značajnim na drugoj utakmici koju je neko, naravno, kupio. Tada na scenu stupaju komentatori koji sede u studiju, sve prate i uključuju se da gledaoce obaveste šta se gde desilo. Činjenica da se za snimanje detalja koristi hard disk a ne običan video rešava problem brzine, jer bi sa klasičnim videom bilo nemoguće tako munjevito pronaći željeni momenat. Prvog dana emitovanja "multifudbala" bila su 142 "skoka" sa terena na teren u trajanju od 102 minuta. Najčešće uključivani duel bio je Rasing Santander–Atletiko Madrid (27 puta), dok su sekvence sa Betis–Barselona ponuđene 24 puta.

PRODAJA PRAVA: Početak "poslednje revolucije" bio je povod da se španski mediji prisete radio i televizijskih početaka u zemlji, a jedna slika objavljena u "La Vangvardiji" ovih dana izgleda gotovo nestvarno: pred izlozima u Barseloni masa sveta prati prvi direktan prenos jednog duela večitih španskih rivala Real Madrida i Barselone, koji su, igrom slučaja, prošle subote igrali u Madridu, a slika sa "Bernabea" otišla je u čitav svet. Potpis pod fotografijom iz "La Vangvardije" otkriva tajnu – bilo je to u februaru 1959. Kažu da su se tih dana uoči istorijskog prenosa prodali svi televizori u barselonskim radnjama, njih oko 6000! Barsa, koju je trenirao Elenio Erera, čuveni HH, tada je bila lider sa 36 bodova, Real (Di Stefano, Puškaš, Hento...) imao je 35. Real je pobedio sa 1-0 golom "Chus" Erere u 79. minutu. TV Espaća je za pravo prenosa platila Realu 500.000 peseta (6000 maraka po današnjem kursu; onda je vredelo mnogo više). Bila je to prva (u Španiji) prodaja TV-prava od čega danas žive svi profesionalni klubovi. Real Madrid ima pod hipotekom svoja TV-prava za narednih desetak godina, unapred ih je prodao ne bi li nekako pokrio nagomilane dugove koji prelaze 100 miliona dolara.

Prodaja TV-prava postoji više od 40 godina, ali poslednjih godina sistem kodifikovane i kablovske televizije po sistemu pay per view (plati pa gledaj) doneo je pravu revoluciju, mada iskustva nisu podjednako pozitivna u svim zemljama. Dok u Francuskoj, Španiji i Italiji raste broj pretplatnika, u Nemačkoj je sistem doneo velike gubitke. Sada stiže "multifudbol" koji preti da ionako veliki broj "navijača u papučama" još više veže za njihove fotelje, daljinske upravljače i mogućnost da takoreći istovremeno vide sve najznačnije u jednom kolu.

Novitet nije dočekan na nož kao neki prethodni. Recimo, godine 1950. Barselona je zabranila reporteru Španskog nacionalnog radija da sa starog stadiona "Les Korts" (na kome je kasnije podignut velelepni "Nou kamp") prenosi prvenstveni meč sa Valensijom, ali je prenos ipak realizovan sa – krova jedne obližnje zgrade! Kada je 1956. klub Kondal iz Barselone zakazao prvenstvenu utakmicu za 19:00, bio je napadnut iz svih oružja, išlo se čak dotle da je u jednim novinama osvanuo komentar u kome je klub optužen da "narušava zdravlje naroda" jer "ići u decembru u sedam uveče na fudbal opasno je po zdravlje". Komentator se zabrinuto pitao "koliko će ljudi sutra ostati kod kuće zbog nazeba ili će kijavičavi otići na posao".

Danas fudbalske utakmice u Španiji počinju i u 22 časa, a neće proći mnogo vremena pre nego što se na stative postave elektronske kamere koje će registrovati "fantazma golove", odnosno pokazati da li je lopta prešla gol-crtu. Međunarodni bord FIFA-e, koji brine o promenama pravila igre, upravo je doneo odluku da se eksperimentalno prouči video kao pomoćno sredstvo. Trojica sudija odavno već međusobno komuniciraju pomoću mini-predajnika smeštenih u držače zastavica pomoćnika, a video je odavno prihvaćen i kao dokaz za kažnjavanje igrača za prekršaje koje sudija nije video.

Sledeća velika tehnološka revolucija u fudbalu, koja je zapravo već počela, zove se internet, ali o tome u idućem broju "Vremena".

Vladimir Stanković

prethodni sadržaj naredni

vrh