Svet

Vreme broj 477, 26. februar 2000.

Irska

Ponos i predrasude

I u Londonu I u Dablinu znaju da se mora pregovarati strpljivo I da put iz severnoisrskog lavirinta nije nimalo lak

London

Situacija je očajna, ali ne i beznadežna. Možda ova sažeta dijagnoza londonskog “Opservera” najbolje odslikava delikatnu situaciju u Severnoj Irskoj posle odluke Londona da suspenduje Skupštinu Severne Irske i da odluke, kao u prošlom veku, donosi vlada u Londonu. Zapravo, od kada je pre tri godine, na Veliki petak 1997, sklopljeno primirje nije bilo težeg trenutka. Komplikovana i delikatna konstrukcija takozvanog mirovnog procesa je srušena, liberalniji krugovi misle ishitrenom odlukom britanskih vlasti da raspuste skupštinu u Dablinu, u kojoj su zajedno sedeli republikanci i unionisti, odnosno katolici i protestanti. Šin Fejn je odmah poručio da se povlači iz mirovnih pregovora.

Stručnjaci za Severnu Irsku i čitanje između redova u šifrovanom diplomatsko-političkom jeziku Šin Fejna i IRA-e otkrivaju mnoge optimističke znake koji ukazuju da će se mirovni proces ipak nastaviti. "Ne, ne vraćamo se ratnoj strategiji, samo se povlačimo zgađeni iz takozvanog mirovnog procesa. Kako možemo da verujemo čoveku koji odbacuje izveštaj koji je napisao jer se on jednostavno ne dopada vladi u Londonu i unionistima”, kaže lider Šin Fejna Džeri Adams. “Mi smo uradili sve na šta nas obavezuje sporazum sklopljen na Veliki petak. Ovo rukovodstvo Šin Fejna je ispunilo sve svoje političke i moralne obaveze i nemamo više manevarskog prostora”, kaže Džeri Adams. U intervjuu “Opserveru” Piter Mendelson, s druge strane, nagoveštava da i britanska strana sprema krupne ustupke do kraja godine: povući će nekoliko bataljona svoje vojske, ostaće, ako sve bude išlo po planu, samo manje formacije za patrolu, veća grupa političkih zatvorenika biće puštena na slobodu, a zloglasni zatvor Mejz biće zatvoren. Novi zakon o građanskim pravima doneće Komsija za ljudska prava Severne Irske

NEOBAVEŠTENI MINISTAR: Kada su u nedelju ujutro tela dvojice tinejdžera, navodno članova neke unionističke frakcije, nađena izbodena u jednom jarku, mnogi su se upitali da li ponovo počinje strašni talas političkog nasilja i terorizma, bombi, snajpera i smrti. Iako niko sada ne zna kako da ponovo uspostavi delikatnu ravnotežu, sasvim je izvesno da i Toni Bler, i irska vlada, i Šin Fejn (republikanci), i unionisti žele da se mirovni proces nastavi.

Mnogi su optužili Blerovu vladu, posebno Pitera Mendelsona, ministra za Severnu Irsku, da je brzopleto, pod pritiskom unionista, raspustio Skupštinu u Dablinu, jer se navodno proces razoružavanja nije odvijao zadovoljavajućom brzinom.

Zašto je Mendelson pomerio prvobitno predviđeni rok (maj) za “polaganje oružja” na 12. februar, kako su tražili unionisti, zašto je tvrdoglavo i oholo postavio ultimatum, zašto nije pružio šansu da se sasluša kanadski general Džon de Šastelen, posrednik između zavađenih strana, koji je u poslednji čas, 12 sati pre suspendovanja severnoirske skupštine, imao "ohrabrujuće vesti", kako su to tvrdili čak i Vašington i Dablin?

Republikanci su, procurilo je, spremni da polože oružje, ali i da istovremeno dođe do dogovorene demilitarizacije britanskih snaga u Severnoj Irskoj. Sve je trebalo da kulminira nacionalnim danom pomirenja, da IRA ne izgleda kao pobeđena strana već kao armija koja polaže oružje ravnopravno sa britanskom vojskom. Mendelson tvrdi da o tim "ohrabrujućim vestima” nije bio obavešten. Džeri Adams kaže da je to neistina: ministar za Severnu Irsku upoznat je sa svakom sitnicom u pregovorima.

I u Londonu i u Dablinu znaju da se mora pregovarati strpljivo i da put iz severnoirskog lavirinta nije nimalo lak. Sada kad je mir bio maltene na dohvat ruke, Skupština je suspendovana i prekinut je mirovni pregovor. Irci i Šin Fejn optužuju Mendelsona, odnosno britansku vladu, da su to učinili nelegalno, pod pritiskom unionista, da Mendelson nije nepristrasni glavni pregovarač u mirovnom procesu već agent i portparol unionista. Ergo, zapravo je britanska vlada prekršila sporazum sklopljen na Veliki petak.

JASTREBOVI U AKCIJI: I Džeri Adams se našao pod pritiskom svojih “jastrebova”: oni mu poručuju da su uvek tvrdili kako Mendelson nije časno i nepristrasno obavljao svoju dužnost.

Konzervativci i unionisti naravno ne odustaju od starih predrasuda, za sve optužuju republikance, prvenstveno Irsku republikansku armiju (IRA): poručuju da IRA nikada neće predati oružje i da će ponovo nastaviti rat, sada kada je ostvarila maksimum političkih prednosti. Indikativno je da je konzervativni "Sandi tajms" na prvoj strani doneo vest koju je dobio od izvesnog Roberta Flinta, američkog švercera i bivšeg robijaša, da je IRA preko njega tajno kupovala oružje iz Venecuele i Kolumbije dok je javno pregovarala o miru.

Sada, dok se unionisti i republikanci, ali i laburisti, međusobno optužuju ko je kriv što je mir u Severnoj Irskoj ponovo ugrožen, javljaju se nanovo i podele među republikancima i među unionistima. I jedni i drugi optužuju “golubove” u svom jatu da su bili budale što su poverovali da ona druga strana istinski želi mir.

Ministar Mendelson se pravda da je bio prinuđen da raspusti Skupštinu Severne Irske: lider unionista Dejvid Trimbl je pod pritiskom “jastrebova” prihvatio da sa predstavnicima Šin Fejna sedi u skupštinskim klupama pod uslovom da oni polože oružje do 12. februara. U protivnom, obavezao se, podnosi ostavku. Da bi spasao Trimbla, koji pripada mekšem krilu unionista, Mendelson je, veli, bio prisiljen da suspenduje skupštinu. I tako je ministar za Severnu Irsku napravio fatalnu grešku: pokazao je da veto zapravo imaju unionisti. Ako sve ne ide onako kako oni hoće, nema ništa od dogovora postignutog na Veliki petak.

Tvrdo krilo republikanaca sada je imalo još jedan dokaz da ne treba pristajati na ustupke: koliko god da pregovaraš i ustupiš unionistima i Londonu, nikad dosta. Adams i krug njegovih istomišljenika godinama pokušavaju da ubede republikance da je rešenje ipak u pregovorima, u politici. Sada, međutim, britanski ministar jednim potezom pera suspenduje Skupštinu Severne Irske samo zato jer to traže unionisti.

Dajte šansu miru! Ovo je poruka koju prihvata ogromna većina i Britanaca i Iraca. Objektivniji analitičari smatraju da ministar Mendelson treba uverljivo da dokaže Šin Fejnu da nije pion unionista, da je Blerovoj vladi stvarno stalo do mira. Na drugoj strani, Blerova vlada mora ponovo da uspostavi poverenje i pokaže dobru volju prema republikancima, da se založi za realnu satnicu predaje oružja, što podrazumeva da oružje treba da polože i republikanci, ali i unionisti. Istovremeno, i Šin Fejn mora da shvati da je i Britaniji i Irskoj, ali i svetskoj javnosti, dosta priča o “nacionalnom ponosu”, ali i nadmudrivanja i izvrdavanja predaje oružja od strane IRA-e.

Blerova vlada sada ponovo treba da uspostavi pokidane veze u Severnoj Irskoj, da nastavi saradnju koja je polako počela da pušta korene i na nemirnom severnoirskom tlu.

IRA tvrdi da je pravda na njenoj strani, da demografija, politika i ekonomija rade za "njihovu stvar", za ujedinjenu Irsku. Ako je tako, onda ni IRA, kao uostalom ni London, ne treba toliko da insistira na ponosu, već malo da spusti nos. Kako kažu neki mudri ostrvljani, nema mirnog, demokratskog društva koje živi između dve ponosne naoružane strane.

Slobodanka Ast

Džon Lenon pomagao IRA-u

Britanska obaveštajna služba (British intelligence services) i FBI napakovale su 10 debelih paketa sa dokumentacijom o radikalnoj prošlosti i navodno subverzivnoj delatnosti Džona Lenona. U najtiražnijim engleskim novinama ovog vikenda su osvanuli senzacionalni naslovi: Džon Lenon pomagao teroriste, trockiste, IRA-u. Legendarni “bitls" navodno je finansijski pomagao IRA-u, trockističku Radničku revolucionarnu partiju (WRP), čiji je jedan od lidera bila glumica Vanesa Redgrejv. Lenon je navodno finansirao i marksistički magazin "Red Mole" (Crvena krtica).

Poznato je da je Lenon početkom sedamdesetih otvoreno podržavao mnoge pokrete za građanska prava, sindikate, pa i IRA-u: on i Joko Ono su na jednim demonstracijama u Londonu nosili transparent "IRA će pobediti britanski imperijalizam". Komentarišući dramatične događaje za vreme "Krvave nedelje" (Bloody Sunday), kada su britanski vojnici pucali na civile demonstrante u Landonderiju 30. januara 1972, Lenon je otvoreno rekao: "Ako treba da biram između IRA-e i Britanske armije, ja sam na strani IRA-e."

Kada se preselio u Ameriku, FBI je poznatu rok-zvezdu i njegovu ženu Joko Ono pratio u stopu. Lenon je otvoreno vodio kampanju protiv rata u Vijetnamu, pa su ljudi iz Niksonove administracije tražili od Dž. Edgara Huvera, direktora FBI-ja, da Lenona deportuje u Englesku.

Dosije Lenon su FBI i Britanska obaveštajna služba držale u najvećoj tajnosti 30 godina; tek na uporne višegodišnje zahteve Džona Vajnera, profesora pop-istorije na Kalifornijskom univerzitetu, Federalni sud u Los Anđelesu doneo je odluku da FBI dosije Džona Lenona bude dostupan javnosti.

Da li je Lenon stvarno finansijski pomagao IRA-u i mnoge druge "levičarske" organizacije i pokrete, kako bi se moglo zaključiti po tajnoj dokumentaciji tajnih službi dve velike sile? Lenonovi biografi odgovaraju da je vrlo verovatno: čuveni muzičar je bio liberalan čovek, borac za ljudska prava, a uz to izuzetno široke ruke: nepoznati ljudi su mu dolazili na vrata i on im je davao gomilu novca", tvrdi u "Opserveru" Lenonov biograf Hanter Dejvis.

prethodni sadržaj naredni

vrh