Politika

Vreme broj 468, 25. decembar 1999.

 

Intervju: Živorad Jokanović, advokat iz Prištine

Kosovska odbrana

Po zadatku koji imaju UN i zbog strukture stanovništva, bez obzira što je mali broj Srba ostao na Kosovu, bilo bi nužno prisustvo lica srpske nacionalnosti u sastavu novih sudova koji će biti u skladu sa našim zakonom

Prištinski advokat Živorad Jokanović više ne živi u Prištini, ali još tamo radi. Brani Srbe pred novim kosovskim sudovima. Jokanović radi i u Srbiji, gde sada živi. Pred srpskim sudovima brani Albance. Živorad Jokanović je jedan od retkih Srba koji sarađuju sa Misijom ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK). On je član UNMIK-ove Pravosudne savetodavne komisije, koja na Kosovu stvara novi pravosudni sistem. Porodica mu je u Nišu, a on uglavnom na putu.

"VREME": Kako izgledaju vaši odlasci na Kosovo?

JOKANOVIĆ: Do Merdara odlazim svojim kolima, tamo me preuzimaju kola OEBS-a. Ta kola imaju po svojim oznakama nekakvu zaštitu, do sada nisam imao nijedan incident. U samoj Prištini se skoro ne krećem izvan vozila. Boravim u selu na četiri-pet kilometara od Prištine, u jednom motelu i sve to o svom trošku.

Ne plašite se?

Bilo bi nenormalno ne plašiti se. Nemam osećaj bezbednosti, ali eto, odlazim. Uvek postoji mogućnost da dođe do nečega. Nikakvu posebnu zaštitu nemam. Malo me ohrabruje to što sam ja u proteklih 26 godina zastupao skoro pet hiljada Albanaca. Ni sa jednim od ljudi koje sam branio nisam se razišao u neprijateljstvu. Meni prilazi veliki broj Albanaca. Izražavaju naklonost, nude i nekakvu pomoć, ali skoro svi me savetuju: "Čuvaj se, vodi računa, i mi smo ugroženi". Priština više nije ono što je bila. Odmah posle rata na ulicama Prištine nisu se mogli videti Albanci koji su iz grada. Dešavaju se ubistva, obračuni između grupa ubica.

Donedavno ste živeli u Prištini. Šta je sa vašom imovinom tamo?

Srpska imovina na Kosovu je ugrožena, ona je sva ili skoro sva uzurpirana. Moja imovina je sva uzurpirana. Moja supruga ima dve radio stanice, jedna je bila na albanskom jeziku, druga na srpskom. To je opljačkano. Prostorija gde je bio studio je zauzeta. Imali smo jedan stan u Prištini, i on je zauzet. Porodična kuća, kancelarija, sve je zauzeto. U mojoj kući živi Albanac čije ime do skora nisam znao.

Ima li UNMIK nameru da po tom pitanju nešto učini?

Imaju nameru da nešto rade. Gospodin Kušner je čak formirao i nekakvu komisiju koja će raditi na problemu stanovanja i imovine. Sada su Srbi, vlasnici te imovine, u položaju da dokazuju da je to njihovo. Ima tamo falsifikovanih rešenja koje Albanci pokazuju. Oni se najčešće pravdaju paušalnom tvrdnjom da im je dokumentacija uništena, od strane srpske policije. Ne kažem da nema takvih slučajeva, jer su mi ljudi pričali da se to događalo. Ali to je sad paravan iza koga se kriju svi.

Ovde se veruje da UNMIK nema volje da zaštiti prava Srba.

Takav zaključak je nametnulo stanje. Jer, kako bi se nekom priznala volja, ako se vlasniku kaže: "Donesi dokaz da si ti vlasnik", a uzurpatora niko ne pita sa kakvim je pravom tu? Najveći broj lica koja su uzurpirala nečiju imovinu otvoreno će priznati da to nije njihovo. Često oni kažu: "Nemamo gde, izgorelo nam je". Jedna albanska porodica je, imam takav podatak, zauzela oko dvadeset stanova, a da im ništa nije izgorelo. Znam veliki broj Albanaca kojima je stvarno imovina uništena a nisu ušli u tuđe stanove ili, ako su ušli, ušli su uz saglasnost vlasnika i ponašaju se korektno i ljudski.

Sreli ste se sa ocem i ženom čoveka koji je sada u vašoj kući.

Jednom sam ušao unutra, drugi put su mi rekli da ne žele da ulazim, jer "gazda nije kod kuće". To se verovatno odnosi na tog, nema potrebe da navodim ime, za koga kažu da je bio nekakav funkcioner UČK-a. Ja sam pitao njegovog oca: "Jeste li kupili ovu kuću?". Rekao je: "Ne". "Jeste li je pravili?". Ponovo je odgovorio: "Ne". Pitao sam: "Kako ste ušli?". Rekao je: "Nama su je dodelili". Pre mene je vlasnik tog placa i stare kuće koja se na njemu nalazila bio sveštenik. Kuća je bila stara oko 150 godina. Ja sam je srušio i podigao svoju novu kuću. Niko nije mogao da im je dodeli.

Jeste li prijavili slučaj UNMIK-u?

Jesam, ali osim prijave nisam ništa pokušao. Video sam da ta porodica ima nekoliko dece i nisam insistirao da se ta kuća odmah oslobodi. Sigurno je da ću to na proleće realizovati. UNMIK je na jedan broj prijava efikasno reagovao, verovatno kad je pravi vlasnik tamo išao često, molio, dosađivao.

Iako ste član UNMIK-ove komisije za pravosuđe, vi branite kosovske Srbe pred tamošnjim sudovima.

Moj uslov je bio da u Komisiji mogu raditi samo ako moj status branioca, što radim 26 godina, ostane nepovređen, tako da je meni napravljen ustupak. Trenutno u kosovskomitrovačkom zatvoru ima 27 zatvorenika koje ja branim. Ima ih devet u kampu Bondstil. Branim 11 lica iz Orahovca koja su u mitrovičkom zatvoru. Najveći broj ih je optužen za genocid, nekoliko za ratne zločine protiv civilnog stanovništva, za ubistva i pokušaje ubistva. Rad koji se do sada obavlja uglavnom se svodi na fazu istrage, do optuženja. Nakon optuženja produži se pritvor i čekamo da se suđenja zakažu, odnosno da se formiraju sudska veća, jer je sadašnjima formalno istekao mandat.

Procesna prava optuženih nisu nepoštovana, ali ima jedna druga opasnost: sve te optužbe zasnivaju se isključivo na svedočenjima Albanaca, koja su često nelogična. Nekada se istrage iniciraju samo zbog toga što je neko nosio uniformu. Ali, veliki broj svedoka Albanaca, baš sa područja gde je rat ostavio teže posledice, kaže da je regularna vojska pokazala korektan odnos. To se najčešće odnosi i na regularnu policiju.

Vi branite i pred sudovima u Srbiji.

Ima više Albanaca koje ja branim u Požarevcu, Nišu, Leskovcu. Klijenti mi se nisu žalili na tretman, naročito ne nakon dolaska na teritoriju Srbije. Neki su uhapšeni tokom rata, na Kosovu, i normalno je da mi se nisu hvalili postupkom tamo, ali nekih drastičnih primera zlostavljanja nema. Bar meni nisu rekli.

Bili ste i jedan od branilaca Fljore Brovine. Mnogi su zgranuti tom presudom.

Mislim da ta presuda neće opstati, naročito što se tiče odluke o težini kazne. Fljora Brovina je prvog dana pretresa izjavila da veruje u sud i državne organe Srbije. Verujem da će Vrhovni sud pravilno proceniti njenu krivicu.

Ta kazna je i na Kosovu i u svetu primljena kao prestroga, u najmanju ruku. Pomalo strahujem zbog tih osuda koje su izrečene u Srbiji. Ne bi valjalo da se time povedu sudovi na Kosovu, jer utrkivanje sa oštrinom i visinom kazni bi deplasiralo ono što je suština i suda i pravde.

Kakav je sastav UNMIK-ove komisije za pravosuđe? Šta ona radi?

Ona broji 11 članova od kojih su trojica iz redova UNMIK-a i OEBS-a, a osam domaćih. U tih osam sedam je članova - Albanaca. Ja sam jedini Srbin u toj komisiji. Komisija je objavila oglas kojim se traže sudije za Kosovo. Sastav novih sudova biće u skladu sa našim zakonom.

Taj oglas, nažalost, u Srbiji nije objavljen ni u jednom listu, već samo u kosovskoj štampi na albanskom jeziku. Na oglas se javilo 700-800 lica, a do sada je obrađeno 450 prijava. Srba je jako malo. Za regione Peć, Prizren, Priština nema Srba, za sada. Prema nezvaničnoj informaciji prijavilo se ukupno dvoje-troje Srba. U Komisiji je postignuto puno razumevanje da se neka mesta neće popunjavati, rezervisali smo ih za Srbe. Moje je mišljenje, bez obzira na to što ne znam zvanični stav organa Srbije ili Jugoslavije, da kolege i koleginice treba da se prijave. Po zadatku koji imaju UN i zbog strukture stanovništva, bez obzira na to što je mali broj Srba dole, bilo bi nužno prisustvo lica iz reda srpske nacionalnosti. Ne mogu da zamerim ni kolegama koji ne žele da se prijave. Veoma je teško, naročito iz bezbednosnih razloga. Imovina sudija Srba, njihovi stanovi, uglavnom su uzurpirani. Ne verujem da ima i jedan stan sudija koje je imenovala Skupština Srbije da nije uzurpiran.

Zar nije odgovornost UNMIK-a da obezbedi bezbednost tim ljudima?

UNMIK po sopstvenom priznanju i po izveštaju o svojoj šestomesečnoj delatnosti pošteno označava svoje propuste i priznaje da nije uspeo da obavi osnovni zadatak, a to je da sačuva multietnički sastav stanovništva na Kosovu. UNMIK je pokazao nedopustivu toleranciju prema ponašanju Albanaca posle ulaska snaga KFOR-a na Kosovo. Mislim da se prenaglašava "revanšizam". Mora se napraviti razlika između žrtava u miru i žrtava u ratu. Sada imamo na stotine nekažnjenih ubistava. Ponašanje pre rata i u toku rata bilo je rezultat oružanog sukoba, jer su neki Albanci, pod organizacijom UČK-a, ustali protiv regularne vojske i policije, režima. Svaki režim, pa i taj tadašnji, brani se. Mora se znati da su Albanci iz zaseda počeli oružani sukob sa pripadnicima vojske i policije. Prve žrtve su pale na strani organa države. Normalno je da je bilo uzvratnog dejstva. Osim toga, pre rata i u toku rata, kada smo smatrali te oružane formacije terorističkim organizacijama, sigurno je da je moralo stradati i nevino stanovništvo, baš zbog načina borbe. Zar nam iz Drugog svetskog rata nije poznato da bi posle partizanskih akcija žrtva bilo stanovništvo?

Moram da kažem da vojna policija, u ovom slučaju KFOR, nije ni podobna ni sposobna da uspostavi red u građanstvu. Ne može policija raditi bez kontakta sa narodom. A na Kosovu postoji zid ćutanja. Na nekoliko desetina metara od patrola KFOR-a događaju se ubistva, a ubica ostaje neotkriven. I gospodin Kušner je osudio ubistvo profesora Bašića. On je osudio način na koji se masa prisutnih građana ponela, ne poštujući ni telo, a kamoli živog čoveka. Ipak, sve se najčešće događa u blizini pripadnika KFOR-a. Oni su zasada zatajili. Ne može se to pravdati ni činjenicom da oni nemaju dovoljan kontakt sa masama.

Nijedan Srbin ne želi da zauzme mesto u Kušnerovom Privremenom administrativnom veću. Vi sarađujete sa UNMIK-om.

Bilo bi korisno prisustvo srpskog predstavnika u tom veću, u cilju razjašnjenja mnogih činjenica. Jer, imajte u vidu da su četiri člana veća stranci. Verovatno će prilikom odlučivanja prevagu odneti oni. Pretpostavljam da će njihov stav biti jedinstven. Ti ljudi ne znaju mnogo ni o Srbima, ni o srpskom ponašanju. Bilo bi dobro da se preko Komiteta savezne vlade za saradnju sa UNMIK-om i u saradnji sa njima predloži kandidat za mesto rezervisano za Srbe. Gospodin Vukićević, predsednik tog komiteta, ostvario je dosta dobre kontakte. Koliko to daje rezultate ne bih ocenjivao, ali su njegovi predlozi vredni pažnje. Znam da je reagovao na mnoge uredbe i odluke.

Šta mislite o odnosu državnih organa Srbije prema kosovskim Srbima?

Ono što većina Srba sa Kosova misli, mislim i ja: državni organi i Srbije i Jugoslavije su se nefer i neodgovorno poneli prema onome što se događa. Pogotovo sam nezadovoljan načinom na koji su povučene snage reda i vojska, bez pripreme, bez obaveštenja, bez ikakve zaštite stanovništva. Nisam zadovoljan ni stavom državnih organa Srbije da se ljudi sa Kosova ne smeju primati u radni odnos u Srbiji. Bez obzira na to što ovo stanje nije konačno, njegova privremenost ne smeta da se ljudi uključe u proces rada, jer su bez svoje krivice postali žrtve.

Mogu li srpske vlasti sada nešto da urade?

Sad bi trebalo ići preko tog Komiteta. Očekujem da će UNMIK hteti i morati da učini mnogo više u zaštiti nealbanskog življa. Oni sve više shvataju da su Srbi zaista teško ugroženi.

Zoran B. Nikolić

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)