Meridijani

Vreme broj 461, 6. novembar 1999.

 

Boston

Potraga

Povodom teške nesreće, kada se u okean u blizini ostrva Nentaket (država Masačusets) u okean srušio boing 767 kompanije EgyptAir sa dvesta sedamnaest putnika, u SAD su doputovali članovi porodice poginulih, tim egipatskih stručnjaka i predsednik egipatske aviokompanije. Avion se srušio u okean nepun sat nakon što je poleteo sa njujorškog aerodroma J.F.K. Kako tvrde zvaničnici, slabe su nade da će biti moguće pronaći tela žrtava, ali je za potragu za ostacima aviona angažovan isti tim američke mornarice koji je radio na ispitivanju pada aviona kompanije TWA 1996. godine.

Predsednik aviokompanije EgyptAir izjavio je da je osnovni zadatak misije da se "postaraju da rođaci poginulih identifikuju tela svojih bližnjih". Za istražitelje je sada prioritet pronalaženje crne kutije sa snimljenim porukama članova posade. Radarski sistem izgubio je trag aviona oko tri minuta nakon što je avion poslao poslednji signal, i zato se veruje da će, čak i ako bude pronađena, crna kutija malo toga otkriti, jer je pad bio munjevit.

Iako je u avionu bio veliki broj visokih oficira egipatske vojske, od kojih su se neki u SAD nalazili na obuci, dok su drugi bili u poseti pentagonskim zvaničnicima, prema tvrdnjama FBI, nema razloga da se veruje da je reč o terorističkoj akciji. FBI je angažovao čak šest stotina agenata da ispitaju slučaj, a specijalni agent za suzbijanje terorizma izjavio je CNN-u da istraga nije pokazala da među putnicima nije bilo sumnjivih.

Geštad

Nacista

Lov na Morisa Papona (89) koji je bio član kolaboracionističke vlade u Višiju napokon je uspešno završen. Papon je uhapšen u hotelu u elitnom švajcarskom skijalištu gde se krio pod lažnim imenom. Papon je u Francuskoj osuđen na deset godina zatvora jer je nacistima pomogao da više stotina Jevreja oteraju u koncentracione logore. Međutim, uspeo je da umakne i novinarima je poslao poruku da mu "nije ni na kraj pameti da poslednje dane provede u zatvoru". "Umesto toga, radije bih da umrem u egzilu, kao što su to pre mene učinile mnoge slavne ličnosti." Francuske vlasti su nakon Paponovog bekstva izdale međunarodnu poternicu i nekoliko dana kasnije, uz saradnju švajcarske policije, simpatizer nacista je i uhapšen. Papon je inače poznat kao čovek koji se ni posle gotovo pola veka nije ni najmanje pokajao zbog svojih postupaka. Naime, njegov potpis se nalazi na brojnim službenim dokumentima tokom rada višijevske vlade, kojima je naređen transport Jevreja u logore smrti.

Prilikom hapšenja kod Papona je pronađena suma od oko šest hiljada dolara, tri lažna pasoša i dve vozačke dozvole.

Suđenje nacisti izazvalo je kontroverzne reakcije u Francuskoj, jer predstavlja bolno podsećanje na deo francuske istorije koji bi mnogi u Francuskoj najradije da zaborave. Iz Francuske je u nacističke koncentracione logore odvedeno oko 75.000 Jevreja, i za gotovo pola veka u Francuskoj se, osim Paponu, nije sudilo nijednom zvaničniku višijevske vlade.

Strasti je uzburkala i činjenica da je Papon nakon suđenja uspeo da pobegne, što su mnogi protumačili kao relativno blag stav vlasti prema ratnim zločincima. Zanimljivo je da je Papon bio ministar finansija u prvoj posleratnoj francuskoj vladi. Francuski zvaničnici pravdaju propuste u proceduri rupama u zakonu, jer se Papon nakon suđenja požalio na slabo zdravlje i, mesto u zatvor, upućen je na lečenje. Čim se našao van zatvora, Papon je iskoristio slabije mere predostrožnosti, i uspeo da pobegne.

Ipak, mnogi su i odahnuli nakon što je Papon nanovo uhapšen i priveden u Francusku. "Ovaj slučaj traje već više od osamnaest godina", izjavio je Serž Klarsfeld koji je znatno pomogao da se prikupe dokazi za hapšenje i suđenje Paponu.

Njujork

Propadanje

Zgrada Ujedinjenih nacija u Njujorku, arhitektonski omos Menhetna, ozbiljno propada. Ovih dana navršilo se tačno pola veka otkako je postavljen kamen temeljac zdanja koje se sada može spasiti jedino temeljnim i skupim renoviranjem, naročito ako se u vidu imaju strogi urbanistički zakoni grada Njujorka. Krov prokišnjava, napukao je mermerni zid Biblioteke Daga Hamaršolda, a po stolovima i kompjuterima biblioteke rasprostrte su plastične folije kao zaštita od vode koja se sliva kroz pukotine. Povrh toga, vodoinstalacioni sistem je toliko zastareo da se mnogi delovi više ne proizvode. U zgradi nema ni modernih protivpožarnih sistema koji su danas obavezni po zakonu. Jedan od retkih izlaza u slučaju požara je na terasu na trećem spratu koja je takođe napukla. U vreme kada je zdanje završeno, ono je smatrano remek-delom savremene arhitekture. U projektovanju je učestvovalo jedanaest čuvenih arhitekata, uključujući i Korbizjea i Volasa Harisona. Procenjuje se da je za elementarnu zaštitu zgrade od potpune propasti danas potrebno više od 800 američkih dolara. SAD, koje svetskoj organizaciji duguju više od milijardu dolara, za sada nisu pokazale interesovanje da pomognu u obnovi sedišta UN-a. Za grejanje i rashlađivanje kancelarija, UN godišnje potroše više od deset miliona dolara, najviše zbog toga što se na zgradi nalazi 5400 prozora jeftine izrade.

Pripremila Duška Anastasijević

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)