Politika

Vreme broj 450, 21. avgust 1999.

 

Potraga za donatorom

Misterija živi i dalje

Da li je Marvin Elrad Maron (54), tajanstveni Mr. Elrad, dobročinitelj koji je za obnovu mosta kod Beške dao 600.000 maraka? Ako jeste, reč je o Nemcu koji više od dvadeset godina živi u švajcarskoj oblasti Tesinu, selo Montanjole, vlasniku firme Levin d'Or koja decenijama posluje sa zemljama bivšeg istočnog bloka i čoveku čija se imovina procenjuje na najmanje 10 miliona švajcarskih franaka. Ovi podaci rezultat su zajedničkog istraživanja švajcarskog nedeljnika "L'Hebdo" i "Vremena"

Moglo se pretpostaviti da će deo priče o obnovi mosta na Dunavu kod Beške, posebno onaj u kome se govori da je svih 600.000 nemačkih maraka, koliko su radovi koštali, dao misteriozni švajcarski biznismen Mr. Elrad, privući pažnju i u zemlji u kojoj živi taj dobrotvor i, sudeći po tom gestu - osvedočeni prijatelj Srbije i Jugoslavije.

Već drugog dana po objavljivanju teksta u "Vremenu" (broj 446, 24. jul), našoj redakciji javio se elektronskom poštom kolega Tijeri Sartoreti iz nedeljnika "L'Hebdo", koji se štampa u Lozani. Sudeći po tome što je svoje pismo započeo sa "zdravo, hello", čoveku neše podneblje izgleda nije nepoznato, pa nas njegovo interesovanje za ličnost i delo Mr. Elrada nije preterano iznenadilo.

"Pokušavam da identifikujem i stupim u kontakt sa darežljivim Mr. Elradom", piše kolega Sartoreti. "Njegovog imena nema u telefonskom imeniku, mada je možda na 'crvenoj', zaštićenoj listi ili ima samo mobilni telefon, za koji u Švajcarskoj ne treba nikakva prijava. Takvog imena nema ni u jednom registru kompanija ili rukovodilaca firmi. U stvari, ja samo znam da se kompanija koju pominjete u svom tekstu, Levin d'Or consulting SA, nalazi u Luganu, Tesin, Švajcarska (Piaža Ciočaro 8), da ima tri telefonska broja i tri sekretarice koje su ljubazne ali kažu da 'nisu plaćene da daju bilo kakve informacije', da kompanijom rukovodi Švajcarac Đuzepe Kasteli, koji živi u jednom selu blizu Tesina koje se zove Bregancona, i njegov privatni telefon postoji u imeniku."

Iz daljeg teksta pisma kolege Sartoretija saznajemo da je detalje o kompaniji Mr. Elrada potražio na nekoliko relevantnih mesta, a da se, sudeći po kompjuterskoj banci podataka (Orell Fasli Verlag), kompanija bavi prodajom kuća, izvozom i uvozom i komercijalnim poslovima i uslogama. Firma je osnovana 1994. sa kapitalom od 100.000 švajcarskih franaka, ali nema informacija ko je njen pravi vlasnik niti se zna da li u vlasništvu učestvuju i akcionari. Na kraju, švajcarski kolega nas je zamolio da mu pošaljemo detalje o onome što smo mi saznali, kao i tekst pisma koje je Mr. Elrad poslao šefu Direkcije za obnovu zemlje Milutinu Mrkonjiću, a što je Tanjug prosledio redakcijama.

Tekst pisma smo, razume se, poslali, ali Tijeriju Sartoretiju nismo mnogo pomogli kad su ostali detalji u pitanju. Prilikom otvaranja obnovljenog mosta na Dunavu kod Beške gospodin Mrkonjić nije želeo da pruži nikakav detalj o donatoru, a iz nastavka prepiske sa kolegom iz Lozane saznajemo da je i on slično prošao u pokušaju da stupi u kontakt sa Milutinom Mrkonjićem, mada nije sasvim jasno da li je razgovarao baš sa njim ili i u CIP-u rade ljubazne sekretarice koje nisu plaćene da daju informacije.

Posle više od tri sedmice dobijamo novu Sartoretijevu poruku u kojoj kaže da "još nije bacio koplje u trnje, ali da za sada ne može da nađe pouzdan dokaz o vezi firme iz Švajcarske i nekog u Jugoslaviji, a u vezi sa donacijom koja je potrošena za obnovu mosta". Saznajemo, međutim, neke detalje o čoveku koji rukovodi firmom Levin d'Or - Đuzepeu Kasteliju. Reč je o čoveku koji je ekonomista po obrazovanju, čoveku koga je ta firma zaposlila u svojstvu advokata i knjigovođe i koji, osim u pomenutoj, radi sličan posao za još 50 firmi koje se bave raznim poslovima od finansija do turizma.

Pred samo zaključenja ovog broja "Vremena" dobijamo od Tijerija Sartoretija poruku u kojoj kaže da je pronašao pravog vlasnika firme Levin d'Or. Reč je o Marvinu Elradu Maronu (54), koji je poreklom Nemac i najmanje dvadeset godina živi u švajcarskoj oblasti Tesinu u selu Montanjole. Decenijama radi sa zemljama nekadašnjeg istočnog bloka uglavnom u oblasti opreme i tekstila. Imovina Marvina Elrada procenjuje se na najmanje 10 miliona švajcarskih franaka, mada se smatra da ima i više. Između ostalog, vlasnik je i jednog hotela u Švajcarskoj. Pokušaj kolege iz lozanskog nedeljnika "L'Hebdo" da intervjuiše vlasnika firme koji je trenutno na odmoru - propao je.

"Da li je Marvin Elrad u stvari misteriozni Mr. Elrad? Da li je on taj koji je dao novac? Koji je motiv njegovog dobročinstva? Još tragam za tim odgovorima", piše nam Tijeri Sartoreti.

I mi još tragamo.

Dušan Radulović

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)