Špijunska afera UNSCOM-a

Od obraza do dolara

Nema ničeg neuobičajenog da prpadnici UN-a honorarno rade za jače i bogatije obaveštajne službe, ali nešto ipak škripi

Malo ko u arapskom svijetu ne misli da članovi specijalne komisije UN-a za razoružanje Iraka (UNSCOM) nisu špijunirali za svoje vlade ili za SAD. Ne samo zbog toga što priče o špijunima dižu tiraž novina već i zbog činjenice da je arapski prostor, zbog isprepletenosti stranih interesa, pravi poligon za učenje tog zanata koji se dobro plaća; međutim, špijuni koji rade na nekoliko kolosijeka najčešće završavaju karijeru sa metkom u potiljku.

Ma koliko skandal o umiješanosti, prije svega, šefa tima stručnjaka Svjetske organizacije Ričarda Batlera bio još uvijek u sferi nagađanja i političkih špekulacija arapski analitičari podsjećaju na uzrečicu: "gdje ima vatre ima i dima". Ukoliko se i ne utvrdi da je Batler honorarno radio za Amerikance bolje bi bilo da se povuče sa položaja, jer o špijunaži otvoreno pišu i listovi, poput "Njujork Tajmsa" i "Vol strit džornala", za koje niko ne može reći da su proirački orjentisani. Nasuprot! Čak i ako se šef UNSCOM-a nije bavio ovakvim radnjama, odgovoran je za postupke članova ekipe, iako ga generalni sekretar Kofi Anan uporno brani i demantuje informacije o špijunaži.

"PODJELA" INFORMACIJA: "Nož u leđa" Batleru zabio je portparol Stejt departmenta Džejms Rubin, koji je potvrdio da su SAD "dijelile" informacije sa inspektorima UN-a. To je dalo dodatni povod za tvrdnje da povjerljive informacije UNSCOM imaju veze sa četvorodnevnim bombardovanjem Iraka i sadašnjim nastavkom nadlijetanja američkih i britanskih aviona iračke teritorije. Koliko će takvih letova, provokacija biti kad se "Vreme" pojavi na kioscima, pouzdano se ne zna, ali je činjenica da iračka protivvazdušna odbrana odgovara vatrom na svaki avion koji "naruši teritorijalni integritet zemlje". Neki od arapskih vojnih analitičara nezvanično tvrde da bi eventualni otvoreni ratni obračun SAD i Iraka "mogao biti elegantniji nego što je bio ranije". Na pitanje šta znači "elegantniji" u ratnoj retorici i atmosferi, jedan od komentatora iz Amana tvrdi "da iračka protivvazdušna odbrana ima dovoljno rezervi da obara američke, britanske i avione drugih neprijateljskih zemalja u narednih deset godina" i da ovoga puta "Sadam Husein ima iza sebe većinu zdravomislećih Arapa". Po njegovoj ocjeni od sada će Amerikanci morati da vode računa o "eleganciji" nadlijetanja iračkog prostora i da piloti za svaki slučaj "imaju dva rezervna padobrana".

ZLOUPOTREBA UNSCOM-a: Glavni inspektor UN-a Ričard Batler uporno najavljuje povratak u Bagdad i nastavak rada dok tamošnje vlasti neće ni da čuju za to. Danas su u Iraku najčitaniji članci zapadnih novina koje detaljno informišu o tome ko je, kako i zašto radio za američke obavještajne centre i pripremao teren za četvorodnevno bombardovanje. Takvi napisi praktično potvrđuju ono na šta su irački zvaničnici upozoravali od početka rada UNSCOM-a. "Honorarci" u takvim timovima nisu nikakva rijetkost, ali u konkretnom slučaju, ipak, riječ je o isuviše osjetljivom i zapaljivom terenu. Pomalo je licemjerno to što se sada oglašavaju bivši inspektori UNSCOM-a i tek sada govore o tome koliko je članova tima UN-a radilo za zapadne obavještajne službe. Jedan od bivših vodećih ljudi iz pomenutog tima, Terens Tejlor, iz Međunarodnog instituta za strateške studije kaže da je "pojedine inspektore uhvatio kako špijuniraju za svoje vlade". Postoji praktični razlog zbog čega nije davao takve izjave u vrijeme svog mandata - izgubio bi posao, a UNSCOM bi doživio slom.

Posljedice ove afere ne tiču se samo regiona Bliskog istoka ("gdje svako svakoga špijunira" i gdje je "pravi tip onaj koji radi za najmanje tri obavještajne službe i pri tom sačuva glavu"), već i svih drugih dijelova svijeta gdje su angažovani stručnjaci svjetske organizacije, bilo kao inspektori za razoružanje ili humanitarni radnici. Svima se, naime, može postaviti pitanje: za koga i koju službu rade. Naravno, ovakva uopštavanja ne daju odgovor ni na jedno suštinsko pitanje, ali je činjenica da u svijetu sve više preovladava osjećaj - uvjerenje da SAD direktno drže pod kontrolom Ujedinjene nacije zato što su jedina supersila u svijetu. Malo je vjerovatno da će u dogledno vrijeme (a možda i nikad) Rusija dostići "nivo" koji je imao bivši Sovjetski Savez. S tog aspekta, zahtjev Moskve da se smijeni Batler malo će koristiti Iračanima. Ukoliko, međutim, takav zahtjev stigne i iz zvaničnog Pariza, Iračani mogu sa puno prava da se u granicama pristojnosti smiju američkom predsjedniku Bilu Klintonu.

BEZ RATA I MIRA: Malo ko u arapskom svijetu vjeruje da bi moglo doći do novog rata u Zalivu, bez obzira na to što je Kuvajt dio oružanih snaga stavio u stanje pune borbene gotovosti. Istini za volju, kuvajtska armija ne bi bila dovoljna ni "za doručak" iračkim generalima. To se pokazalo i 1990, u vrijeme napada na ovaj emirat (kneževina) kada su kuvajtski oficiri pobjegli glavom bez obzira u susjednu Saudijsku Arabiju i druge arapske zemlje. Autor ovog teksta imao je prilike da ih sretne u Kairu, gdje su prodavali skupocjene lične stvari za relativno male pare.

Ono što u ovom trenutku izaziva dodatnu zabrinutost jeste činjenica da irački parlament zbog "špijunske afere ljudi iz UN-a" ozbiljno prijeti Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu koje pružaju bezrezervnu pomoć SAD " u svakom pogledu". Čak je irački parlament povukao odluku iz 1995. godine o priznavanju Kuvajta u granicama koje su određene poslije Zalivskog rata prije osam godina.

Špijunska afera je u svakom slučaju stavila tačku na nekadašnje uvjerenje običnih smrtnika da su "ljudi UN-a časni i nevini". Ovaj skandal je jedan od žešćih udaraca UN-u i njenom generalnom sekretaru, za koga se tvrdi da je "od glave do pete američki čovjek".