21. |
autor: Saša Rakezić |
| "Budući da sam rođen u Beču, ovde sam tokom školovanja učio da za izbijanje Prvog svetskog rata krivicu treba tražiti među srpskim nacionalistima. Zatim, učio sam da su i za nacionalsocijalizam krivi drugi, koji su od Austrije načinili svoju prvu žrtvu. Međutim, bio sam inspirisan i člankom Muharema Bazdulja, koji govori o sudbini table posvećene Gavrilu Principu. Tekst opisuje primer podizanja jednog u osnovi utopijskog spomenika, i svu različitost ljudi koji su za to zaslužni – Muslimani, Jevreji... Tu je i ugravirani natpis sa datumima prema starom i novom kalendaru...
Sve to dođe do Hitlera lično, u vozu negde u Štajerskoj... Osim toga, taj zapis – ‘Gavrilo Princip navijesti slobodu’, nagovestio je slobodu – dugo sam razmišljao kako bi to uopšte moglo da se prevede na nemački... Zatim, to pokreće mnoga pitanja. Iako je tematika Hitlera, inače Austrijanca, ovde već obrađena na sve moguće načine, sem u pornografiji – a ni to ne smem da tvrdim, čitava ova afera činila se ipak kao nešto neistraženo. Još je bitnije pitanje nestanka table – kada bi, na primer, neko u Nemačkoj pronašao tablu i rešio da je vrati, kome bi je vratio?" |
22. |
autor: Saša Rakezić |
| Vojvodina danas ima nešto manje od dva miliona stanovnika, šest službenih jezika (srpski, mađarski, slovački, hrvatski, rumunski, rusinski) i 26 nacionalnih manjina. Ova vojvođanska kulturna i etnička šarolikost, koja se često uzima kao samopodrazumevajuća činjenica, nastala je kao posledica složenih istorijskih i prirodnih okolnosti, a danas za posledicu ima zanimljivu i raznoliku kulturnu produkciju ne samo u okviru folklornog čuvanja tradicije i etničkih posebnosti već i na originalnoj alternativnoj umetničkoj sceni |
23. |
autor: Saša Rakezić |
| Počeci filma u Vojvodini povezani su sa entuzijastima kao što je Aleksandar Lifka. Češkog porekla, Lifka je eksperimentisao sa pokretnim slikama još krajem devetnaestog veka, početkom dvadesetog je prikazivao filmove u Austrougarskoj i Srbiji, bavio se snimanjem gradova i ljudi u najranije doba kinematografije. Godine 1910. otvorio je bioskop u Subotici, i tu živeo sve do smrti 1952. Među kinematografskim entuzijastima sličnog kova je svakako i Ernest Bošnjak, koji je u Somboru otvorio prvi bioskop u Vojvodini, 1906. godine, i u razdoblju od 1909. do 1932. bavio se snimanjem igranih i dokumentarnih filmova – za zasluge u razvoju jugoslovenskog filma dobio je državnu penziju i umro u Somboru 1963. Međutim, posleratni period je vreme kada vojvođanski film dobija na zamajcu, osnivaju se i producentske kuće kao Neoplanta film (kasnije Tera film) u Novom Sadu, i Kino klub (kasnije Panfilm) u Pančevu. Vojvodinu kao mizanscen, temu i inspiraciju, nije neophodno vezivati samo uz autore koji su na tom prostoru rođeni ili su tamo bili nastanjeni. U tom smislu smo odabrali nekoliko filmova koji su obeleženi ravničarskim temama, ili svojom poetikom zadiru u duh panonskog weltschmerza |
24. |
autor: Saša Rakezić |
| "Junak mog filma Živan donekle liči na junake 'Alana Forda', ali pošto je on ipak stvaran lik, sve što radi njemu dodaje neke mračne nijanse, u kojima ima težine, bola i tuge" |
25. |
autor: Saša Rakezić |
| Jedan od najzanimljivijih umetničkih fenomena u Vojvodini jeste naivna umetnost koja je dala velika dela i velike umetnike |
26. |
autor: Saša Rakezić |
| Najstariji evropski rudnici bakra, sedam hiljada godina stari, jesu Rudna Glava kod Majdanpeka i Ai Bunar u Bugarskoj. Početkom septembra, na vinčanskom lokalitetu Pločnik u blizini Prokuplja, izvršen je zanimljiv eksperiment. Dvadesetak učesnika iz više zemalja pokušalo je da topi rudu i napravi predmete od bakra, na način kako se to činilo u praistoriji |
27. |
autor: Saša Rakezić |
| Dva naša najtiražnija i najpopularnija stripa iz vremena SFRJ jesu onaj o avanturama Mirka i Slavka i onaj o dogodovštinama Starog Slovena Dikana i strica mu Vukoja. Dikan Laza Sredanovića je izlazio na stranicama "Politikinog zabavnika" tokom godina kada je ovaj list bio na vrhuncu, i kao i Mirko i Slavko dosegao je nivo pop fenomena. Sada su po prvi put Dikanove avanture ukoričene |
28. |
autor: Saša Rakezić |
| Od tridesetih godina prošlog veka naovamo na prostoru Jugoslavije nastajao je jedan veoma zanimljiv i raznovrstan opus darovitih umetnika stripa. Beograd je možda prednjačio po broju izdanja i autora, ali je u Zagrebu postojao jedan tako samosvojan lik kao Andrija Maurović, nadahnut, crtački artikulisan – strip autor svetskog kalibra |
29. |
autor: Saša Rakezić |
| Većina vojvođanskih rok autora nekako je izmicala unapred određenim (žanrovskim, industrijskim ili kakvim god) definicijama, tako da se refren iz pesme Obojenog programa – "Svaka definicija gubitak je slobode" – čini kao podtekst čitavog fenomena |
30. |
autor: Saša Rakezić |
|