Vreme
VREME 1029, 23. septembar 2010. / KULTURA

Kuće pisaca u Godini knjige i jezika:
Književna diplomatija

U Tršiću, poslednjeg dana Vukovog sabora, otvorena je prva Kuća za pisce. Reč je o projektu Ministarstva kulture Srbije nalik na slične u inostranstvu, čiji je cilj podsticaj međunarodne književne saradnje i razmene. Do kraja Godine knjige i jezika, koja se 2010. obeležava u Srbiji, ovakvih kuća biće ukupno – pet

Brvnara, koju je 1912. godine podigao Radovan Matić u selu Gornja Sipulja, okruga Jadar, da mu bude dom, a koja je od kraja prošlog veka eksponat Znamenitog mesta Tršić, postala je prva Kuća pisaca u Srbiji. Bilo je to nedelju u nedelju 19. septembra, a uoči završne svečanosti 76. Vukovog sabora i uoči pljuska kakav se, tvrde upućeni, ne pamti od osnivanja ove manifestacije.

Kuća pisaca je deo Godine knjige i jezika, projekta Ministarstva kulture Srbije (vidi okvir). Osim ove u Tršiću, biće ih još četiri. Očekuje se da će naredna biti u Kladovu, gde Hidroelektrana "Đerdap" preuređuje svoju rezidencijalnu Vilu Ruža za novu namenu. Sve Kuće nalaziće se na geografski, istorijski i kulturno prepoznatljivim mestima, to su autentični i već postojeći objekti. U ovom trenutku moguće je samo nagovestiti lokacije preostale tri: Sićevo, Rajačke pivnice i Sirogojno.

Image
MESTO SUSRETA: Kuća pisaca u Tršiću, prva od pet

Prvu Kuću pisaca proglasio je otvorenom pisac i doskorašnji ambasador u Austriji Dragan Velikić, a potpisivanjem Protokola verifikovali su je Nebojša Bradić, ministar kulture Republike Srbije, i Vidoje Petrović, gradonačelnik Loznice.

Image
NA VUKOVOM SABORU: Ministar kulture Nebojša Bradić otvara Kuću pisaca u Tršiću

PRVI GOSTI: Poput svih drugih rezidencijalnih prostora za pisce po svetu, i Kuća u Tršiću je osnovana s ciljem da bude podsticaj inostranim piscima da dođu kod nas, da nas bolje upoznaju, da upoznaju svoje ovdašnje kolege kako bi to poznanstvo preraslo u saradnju, i da se u svoju zemlju vrate sa tekstom napisanim u Tršiću i novim utiscima o Srbiji. Ovo poslednje je najbitnije. "Tokom devedesetih godina prošlog veka imao sam prilike da i sam budem gost kuće pisaca u Austriji i Nemačkoj", rekao je pisac Dragan Velikić na svečanosti u Tršiću, "da osetim atmosferu tih prostora, da kroz lične kontakte i druženja bolje upoznam njihovu kulturu. Naravno, i oni su u komunikaciji sa mnom stvarali utiske o zemlji iz koje dolazim. To što smo jedni o drugima saznavali, suštinski se razlikovalo od medijske propagande sa obe strane."

Kuća u Tršiću je lepa, onako kako se zamišlja srpska brvnara: izdignuta od tla za visinu podruma, sa predsobljem i prostranom gostinskom sobom između kojih je ognjište. Tu će pisci raditi, a odmaraće se u susednoj, manjoj kući. Šuma, mirisi, boje i ostalo u Tršiću, smelo bi se tvrditi, ostaviće na ovaj ili onaj način trag u njihovom delima.

Ko će biti prvi pisac koji će uživati u svemu tome, još se ne zna. Zna se samo da će biti iz Austrije. Zoran Hamović, autor projekta Godina knjige i jezika, kaže za "Vreme" da će "prvi pisac doći po pozivu, dok se Kuća u Tršiću ne pročuje, a već naredni će biti izabran konkursom". Prednost će imati "mlađi, i oni koji mogu biti inspirisani predelom i našom kulturom", s tim što ti kriterijumi neće biti uslov prilikom odlučivanja. Jedan od pisaca o kojima se razmišlja kao o mogućem "prvom", na primer, piše roman čiji je glavni lik Vuk Karadžić. "Biranjem pisaca koji su u nekoj vezi s nama stvaramo posebnu vrstu trajnog negovanja veze. Na primer, zato što je Vuk Karadžić vezao Tršić za Austriju, odlučili smo da prvi naš gost bude iz Austrije."

Pisci će u Tršiću boraviti mesec dana, ili duže, ukoliko im je to potrebno. Imaće sve što jednom piscu treba: od interneta do mira i tišine, i osobe koja će biti zadužena da mu organizuje slobodno vreme, odnosno da organizuje susrete s domaćim piscima, posete mestima koja ga interesuju, i slično. "Pisci koji na ovaj način borave u našoj zemlji su najbolji prenosioci slike o nama. Ne možemo reći da nam to nije važno. Uostalom, nema bolje diplomatije od književne. Njeni ciljevi su dugosežni i dugovečni, i kada je dobra literatura, onda se reč na najbolji mogući način plasira tamo gde joj je mesto, u druge kulture, među druge narode", kaže Zoran Hamović.

TAČKA SUSRETA: Ministar Nebojša Bradić je Kuću u Tršiću nazvao tačkom susreta, ističući njenu važnost za međunarodno povezivanje Srbije u oblasti kulture, a u Besedi, na Vukovom saboru, istakao je i da su sad kao i u Vukovo vreme, za nas od presudnog značaja dobre kulturne veze u regionu i puno razumevanje sa Evropom. "Nivo odnosa u oblasti kulture bivših jugoslovenskih republika, sada susednih država, ukazuje na paradoksalnost onoga što nam se događalo u bliskoj prošlosti. Složene istorijske, kulturne i jezičke veze, uprkos teškim iskustvima iz skorašnjih ratnih sukoba, nije bilo moguće izbrisati. Kulturne veze su preživele. Ovo složeno iskustvo nameće se kao glavna ideja vodilja u normalizaciji budućih odnosa. Zbog toga je presudna aktivna međunarodna promocija srpske kulture, koja uvažava tačke dodira sa različitim narodima i evropsku budućnost Srbije. Pre početka razgovora o ulasku Srbije u Evropsku uniju, kultura dolazi prva. Mi se ne zanosimo: ni najsnažnije diplomatske inicijative ne mogu lako promeniti sliku koja je u odnosu na našu zemlju već dugo na snazi; taj standard je veoma krut. Ali ona se može postepeno i postojano menjati kroz kulturu, neprekidnim kapilarnim aktivnostima. Treba biti istrajan kao Vuk Karadžić."

I ljudi iz Loznice, gradonačelnik Vidoje Petrović i Dejana Đedović, direktorka Centra kulture "Vuk Karadžić", osećaju vrednost i važnost kulture. U Kući pisaca, konkretno, vide novu šansu za Tršić, priliku da velikoj sredini dokažu koliko mala sredina može da bude velika.

Sonja Ćirić


Image
Godina knjige i jezika

Zoran Hamović


Godina za buduće godine

Godina knjige i jezika je počela na Svetski dan knjige, 23. aprila, i trajaće do istog dana iduće godine. Ministarstvo kulture Srbije je smatra svojim najvećim aktuelnim projektom, a javnost zainteresovana za knjigu i jezik od nje očekuje promenu nabolje. Uostalom, to poručuje i njen slogan:"Ko čita pobeđuje".

Inicirana je, kaže za "Vreme" Zoran Hamović, autor projekta, "s osnovnim ciljem da podstakne brigu stručne i šire javnosti za stvaranje, plasman i afirmaciju knjige, kao i razvoj kulture čitanja" kako bi se "nakon završetka Godine knjige i jezika, povećala odgovornost institucija i pojedinaca za izgovorenu i napisanu reč. Može se reći da je naš projekat neka vrsta laboratorije u kojoj lokalni književni život može biti pretvoren u autentičan i primamljiv kreativni svet." U ovom velikom poslu (smatra se najvećim nakon akcije opismenjavanja iz vremena Kike Bibić) su stručnjaci na čelu sa petočlanim Organizacionim odborom (dr Zoran Paunović, dr Veljko Brborić, Gojko Božović, Sreten Ugričić, Zoran Hamović).

Plasman i afirmacija knjige stvaranjem uslova koji omogućavaju mobilnost i prisustvo naših pisaca i knjige u svetu, cilj je koji do sada nije bio prioritet naše kulturne politike. "Šta znači literatura ukoliko je proizvodimo samo za sebe? Znači isto kao da je u fioci", kaže Hamović. "Godina knjige ima za cilj aktivnije povezivanje sa drugima, afirmaciju naše literature u drugim kulturama i jezicima." S tom namerom otvoren je Međunarodni prevodilački centar u Sremskim Karlovcima – njegovo otvaranje je označilo početak Godine knjige i jezike. Centar je u zgradi Karlovačkog magistrata. Krajem maja, tokom Međunarodnih prevodilačkih susreta, u njemu je održan Okrugli sto, a početkom iduće godine očekuju se prvi gosti, prevodioci, koji će tu prevoditi sa srpskog na svoje jezike. Sajam knjiga u Lajpcigu u Nemačkoj, 2011. godine, na kome je Srbija počasni gost, takođe je jedan od rezultata Godine knjige kojim se stvaraju uslovi za afirmaciju naših pisaca u svetu.

"Godina knjige i jezika stvara mogućnosti za sistematičniju i prilježniju brigu o jeziku i ta nastojanja institucionalizuje", skreće pažnju Zoran Hamović. "Osnovan je pri Vukovoj zadužbini Savet za srpski jezik, a od planiranih, navešću još jedan, za mnoge možda najatraktivniji doprinos: Godinu knjige završavamo otvaranjem Muzeja jezika i pisma u Tršiću." Ovaj muzej će raditi u sklopu Centra za kulturu Vuk Karadžić iz Loznice, i biće jedinstven u Srbiji. Namera mu je, po rečima direktorke Dejane Đedović, da savremenom postavkom i sredstvima približi jezik i pismo novim generacijama ali i svetu, nastavljajući time misiju Vuka Karadžića. "Simbolički smo povezali dva naša centra pismenosti, Tršić i Karlovce. Želja nam je da stvorimo dobre i kreativne uslove za rad u Srbiji, kako za strane pisce, prevodioce urednike i novinare tako i naše, posebno mlađe stvaraoce", kaže Zoran Hamović.

Projekat je namenjen svima, i onim koji stvaraju knjigu i kojima je jezik svakodnevni alat, a posebno štampanim i elektronskim medijima, internetu, odnosno onima koji ih koriste. Očekuje se da će pored ustanovljenja Organizacije za zaštitu reprografskih prava biti donet i paket zakona posvećenih knjizi. To su, osim Zakona o izdavaštvu, i zakoni o obaveznom primerku, o staroj i retkoj knjizi, i o bibliotekama, koji bi trebalo da nam omoguće da se oslobodimo i zaštitimo od svakog oblika nesavesnog i neprofesionalnog delovanja u stvaranju, plasmanu i čuvanju knjige.

Pomenute i nepomenute aktivnosti Godine knjige zapravo su zadaci budućeg Nacionalnog centra za knjigu i pismenost. "Svim aktivnostima u Godine knjige i jezika proizvodimo i usaglašavamo instrumente i sredstva razvojne politike u ovoj oblasti konstituišući jednu organizaciju koja bi se brinula o knjizi, koja bi je plasirala u svetu i podsticala unutar zemlje, i koja bi neprekidno obrazovala i usavršavala one koji stvaraju knjige i promišljaju naš jezik", pojašnjava Zoran Hamović. "Godina knjige i jezika je virtuelni Nacionalni centar za knjigu, a njen kraj bi trebalo da bude i početak njegovog fizičkog ustanovljenja."



Image
Mreža Traduki

Alida Bremer, urednica u mreži Traduki


Ideja je spajanje

Za programe Godine knjige i jezika zainteresovana je Traduki, evropska mreža za književnost i knjige, koja podržava prevode s nemačkog na jezike zemalja jugoistočne Evrope i obrnuto, kao i prevode između zemalja tog regiona. Mrežu Traduki su pokrenuli Savezno ministarstvo za evropske i internacionalne poslove Austrije, Ministarstvo inostranih poslova Nemačke, Švajcarska fondacija za kulturu Pro Helvecija, KulturKontakt Austrija, "Gete institut", Fondacija "S. Fišer", a od prošle godine i slovenačka Javna agencija za knjigu (JAK).

Otvaranju Kuće pisaca u Tršiću, a pre toga i drugim programima Godine knjige i jezika, prisustvovale su dr Alida Bremer, urednica Tradukijevih programa, i Antje Kontijus, direktorka Fondacije "S. Fišer". Gospođa Alida Bremer (rodom iz Splita, ima diplomu i magistraturu Filološkog fakulteta iz Beograda, živi u Nemačkoj, prevodi na nemački srpske, bosanske i hrvatske pisce, piše književnu kritiku) objašnjava da je na Sajmu knjiga u Lajpcigu pre dve godine, u okviru predstavljanje hrvatske literature kada je Traduki pozvao i pisce iz regije, upoznala Srđana Valjarevića, Vladimira Arsenijevića i Mariju Karaklajić. "Iz tog programa je na prošlogodišnjem Lajpciškom sajmu nastao program Književnost jugoistočne Evrope koji sam ja vodila i u kome su opet gostovali pisci iz Srbije, a odatle i predlog da iduće godine Srbija bude gost Sajma knjiga u Lajpcigu", kaže za "Vreme" Alda Bremer. "Zbog toga se trudimo da pripremimo što više vaših izdanja, i uspećemo." Idući broj časopisa "Noje Rundšau" (postoji 120 godina), koji objavljuje ova mreža, biće u celosti posvećen srpskoj literaturi, a biće predstavljen na sajmovima u Frankfurtu, početkom oktobra, i Beču, sredinom novembra. Među autorima čija se dela, uz podršku Tradukija i Ministarstva kulture trenutno prevode na nemački su Vladislav Bajac, Sreten Ugričić, Laslo Blašković i Vladimir Pištalo. "Mnoge vaše pisce sam upoznala zahvaljući Draganu Velikiću, njegove tekstove prevodim već dvadesetak godina, koji je jedan od retkih pisaca koji hoće da preporuči druge kolege", kaže Alida Bremer. "Iznenađujuće je malo prevodilaca u regiji. Teško je, na primjer, naći prevodioca sa bugarskog na rumunjski, ili sa rumunjskog na srpski. Svi pisci jugoistočne Evrope žele da ih se prevodi na njemački, engleski i francuski, a za rumunjski, na primjer, baš ih briga! Greše, zar ne vide da su oni Njemcima manje interesantni nego što bi bili u Rumuniji? Kad bi se regija sama prepoznala, lakše bi se prikazivala vani. Normalno je da i u Tirani, i u Bukureštu, i u Sofiji ima zanimljivih pisaca isto koliko ih ima u Beogradu. Zato je jedna od naših misija povezivanje. Mi ne želimo da se regija izolira, dakle mi podržavamo stalni kontakt prema njemačkom govornom području, ali i prema unutra. Ideja je spajanje."