foto: reuters

Ponovo na turneji – Leonard Koen u Zagrebu >

Ledolomac starosti

Sa svojih 76, L. Koen je živa suprotnost new age muzike/trenda; jer, mora postojati i old age muzika, a on kao ledolomac pouzdano napreduje, presvlačeći pesme i osećanja kao najkreativnija zmija na svetu. I sejući nam nadu da uz sav pesimizam i cinizam ovog sveta imamo razloga da se borimo

Na svojoj naizgled beskonačnoj povratničkoj svetskoj turneji, nekoliko koncerata posle izvanrednog beogradskog u septembru 2009, Le(o)nard Koen kolabirao je na pozornici u Barseloni, i na neodređeno odloženi su svi njegovi nastupi, uključujući i onaj u Zagrebu, predviđen za mart 2010. Oporavak poetskog pop starca br. 1 ipak je razmerno brzo omogućio da se vrhunski ocenjivan program opet aktivira, a prva u nastavku bila je upravo predstava u Zagrebu. Osovinu SHS dovršiće 12. oktobra u Ljubljani, a dosad potvrđeni niz koncerata proteže se do kraja novembra i Pnom Pena/Kambodže, jedinog u tom delu Azije. Pod pokroviteljstvom kambodžanskog premijera i njegove supruge, predsednice tamošnjeg Crvenog krsta, Koen, potvrđeni budistički sveštenik, imaće dobrotvorni nastup na olimpijskom stadionu, projektu čuvenog kmerskog arhitekte Vana Molivana (Vann Molyvan), čija se mešavina modernizma i kmer-klasike proučava po svetu.

NO NOVO: Da se odmah razumemo, najave tipa ‘početak nove svetske turneje’ su, marketinški rečeno – ehm, marketing; a narodski rečeno – kh, laž. A o dimu/vatri, tj. podstrekavanju očekivanja novih pesama: povodom nedavnog ‘ulaska’ u Hol slavnih autora pesama (Songwriters Hall Of Fame), poznat da pesme na pravi na turnejama, Koen je u kratkom razgovoru za časopis Rolling Stone potvrdio da su gotovo sve pesme za novi album već snimljene, kao što je i ranije na svom forumu leonardcohenforum.com objavio da je neke od tih napisao sa svojom pratećom pevačicom i značajnom (ko)autorkom Šeron (Sharon) Robinson, a The Street s takođe dugoročnom partnerkom Anjani T(h)omas. Numere Amen, The Darkness, Lullaby, I Know She Is Coming, Feels So Good dostupne su na YouTubu!, a postoji i Different Sides. Priča se zakotrljala još 2006. kad je na lokalnom radiju u L.A. sam Koen ‘pustio’ demo-verzije Book Of Longing i Puppets, a The Street govorio na promocijama svojih knjiga poezije. Njegova stalna disko-kuća SonyBMG (progutavši etiketu Columbia s kojom Koen sarađuje više od 40 god.) čak je na svoj sajt stavila zvaničnu najavu tog izdanja, a onda je maja 2008. krenuo na ovu turneju. Dosledan ličnoj nedoslednosti, godinama dorađujući pesme i neretko ponovo snimajući albume, Koen je navodno toliko zadovoljan svojim sadašnjim pratećim sastavom da nisu isključeni premijerni live-snimci novih stvari. Mimo sopstvenih običaja tokom 2009. neke od gorenavedenih noviteta testirao je na tonskim probama, na javnoj probi na Trgu sv. Marka u Veneciji, i na razbacanim koncertima, a aranžmani su varirali. To će biti njegov prvi studijski album posle Dear Heather (2004).

No, kako Koen sada žanje komercijalne uspehe veće možda od svih njegovih dosadašnjih zajedno – a oponašaju ga, prepevavaju, obrađuju i koriste masovno, od Islanda preko Izraela i Irana, širom Dalekog istoka, od TV-serija do karaoka – i diskografska industrija namiruje svoje interese: u septembru izlazi dvostruki CD/DVD naj-tačaka s duge tekuće turneje, Songs From The Road. Moraće da dobaci do istovetno formatiranog Live In London (2009, 2CD/DVD, Columbia/Sony – Multimedia), koji je nedavno (kao izdanje Menarta) dobio glavnu hrvatsku nagradu Porin, za najbolji strani video-program.

KOEN U HRVATA: Što nas dovodi do priprema, reakcija i prihvatanja Le(o)nardovog gostovanja u susednoj nam bivšoj jugoslovenskoj republici. Iako je domaći organizacioni partner bila ista koncertna agencija koja ogranke ima niz liniju LJU-ZG-BG, u Hrvatskoj je do punog izražaja došla infrastruktura i logistika kakvu je pop scena Srbije odavno zaboravila. Još u martu, uprkos odgođenom gostovanju, Zagreb je bio domaćin višednevnog međunarodnog skupa članova Koenovog foruma LeonardCohenForum.com, svojevrsnog virtuelnog kluba obožavalaca; Koenovi video-spotovi prikazivani su kao poseban program 5. Dana multimedije, a nekoliko klupskih tribute-koncerata uključili su zagrebački cover-sastav Tower Of Songs, i Ibricu Jusića koji je objavio Hazarder (‘99, Dancing Bear), CD Koenovih pesama na hrvatskom.

U međuvremenu, izašli su prevodi Knjiga čežnje (poezija i crteži L. Koen, prepev Damir Šodan, VBZ 2007.), Hallelujahnova biografija (Tim Footman, 2009, – Menart), i Raznoliki stavoviživot Leonarda Cohena (Ira B. Nadel – naklada Ljevak). Uzgred, prvu svakako probajte da ‘uparite’ s albumom Filipa Glasa (Philip Glass) Book Of Longing (2007) – Song cycle based on poetry and images of LC.

Usred grada, glazbena knjižara Rockmark, takoreći izlog sajta muzika.hr priredila je izložbu: Koenove knjige – originali, i prevodi iz bivše Jugoslavije; retka, kolekcionarska diskografska izdanja i muzički suveniri – singlovi (uklj. YU-licenciranu Suzanne), promotivna izdanja, razglednice, katalozi, fotke, tribute-izdanja, biografije, studije itd. Koenovi crteži; izabrani reprinti naslovnih strana časopisa od ‘69. naovamo koje su ‘nosile’ El Koena, uključujući iz Beograda Rock! (‘88.) i Zagreba 15 dana (2004.); fotografije s beogradskog koncerta, itd. Tako ste se mogli uveriti da su Koena na hrvatski prepevavali Dedić, prestarogrčki Štulić, pok. Darko Glavan (časopis Off), a aktuelni dvobroj poznatog književnog Quorum upravo je predstavio dosad najveći izbor, 81 Koenovu pesmu 1956–2006, uz izabrane molitve iz njegove zbirke Book Of Mercy/Knjiga milosrđa ‘84, biblio/diskografiju itd. Poseban, posvećeni sajt leonardcohencroatia.com objedinjava sve to i mnogo više. Ne manje važno, LC & Co. u Zagreb su stigli na pet dana, s najavom da nema nikakvih dodira s javnošću te da će intenzivne probe biti zatvorene, i mediji su to poštovali.

ARENA I CRKAVA: Nošeni refrenom So Long, Marianne do narodnjačkih domena koje autor možda ne bi odobrio, projurili smo i kroz tipično balkansku inverziju, ovog puta klimatsku: pljusak je slomio temperaturu, a posle ka velikom gradu i kraju dana je postajalo sve toplije. Povratak u budućnost bio bi da sam stigao i do notornog pothodnika kraj železničke, gde sam pre tridesetak godina tražio i nalazio Koenove knjige na engleskom, tada još nedobačene do prestonice SFRJ. Ipak, ciljali smo za Svetsko rukometno prvenstvo izgrađenu 2007/8, najveću sportsku u Hrvatskoj, Arenu Zagreb, novi arhitektonski simbol svoga grada, zvanično otvorenu koncertom Prljavog kazališta sa 22.500 posetilaca. Nešto manja, ali spolja znatno lepša i zanimljivija od Beogradske arene, iznutra neizbežno funkcionalno liči. Početnih 10.000 ulaznica za sedeći koncert rasprodato je po cenama protivrednosti otprilike 40-65 evra, a za lože-VIP i preko 90. Mnogi su svoje karte zadržali još od prvobitnog termina, a na kraju je za publiku/zbog navale ‘otvoren’ i najviši ‘prsten’ Arene.

Posetioci, uglavnom ljudi-bez-šešira, od onih koji su istim povodom došli u Beograd razlikovali su se uglavnom jer su neki ipak došli sa šeširićima kao LK & bend. U pauzi koncerta, pušači su jednako unezvereno pokušavali da otvore bilo koju zastakljenu površinu i nasrnu napolje, posle neuspeha detinjasto se skrivajući iza stubova i u gomili. Ponovljeni osećaj, naravno, pomalo je slabiji nego prvi, ali premaz upoznatog/očekivanog olakšao je uživanje u ovom zapravo muzičkom pozorištu prof. Koen Leonarda. Praktično nepostojeća scenografija i jednobojne, retke smene osvetljenja podržavale su ipak sadržaj/izvođenje nebrojeno puta jače i ubedljivije, u svakom smislu razgovetnije nego što nam je, recimo, Dilan nedavno ponudio. Pratnja je u potpuno istom sastavu i aranžmanima, neki od njih na poziv komandanta Koena u studio ili na turneju odzivaju se još od ‘79. Jedine repertoarske razlike u odnosu na beogradski koncert bile su unošenje manje poznate Heart With No Companion, u laganom country aranžmanu, te izostanak par drugih.

Sam Koen možda je za nijansu manje pokretan na bini, i u svega par trenutaka glas mu u srednjim registrima nije bio savršeno siguran, ali ostaje maestralan. Sitne a britke duhovitosti, najave numera i predstavljanje orkestra su isti, no ništa manje ubedljivi i emotivni. Publika reaguje gotovo istovetno onoj u Beogradu (gde beše puno hodočasnika iz raznih ostatka Jugoslavije) pa npr. posle dužih instrumentalnih deonica u Bird On The Wire – koja više nije tako dramatičan bluz – kad svirka stane, provale ovacije iz grotla Arene, i kad Koen nastavi da peva, prisutni se od srca smeju svojoj nadobudnosti. Rečitativ je ovog puta bio The Flood, a u Tower Of Song komični naglasak stavljen je na Rođen sam s darom zlatnog glasa.

Sa svojih 76, L. Koen je živa suprotnost new age muzike/trenda; jer, mora postojati i old age muzika, a on kao ledolomac pouzdano napreduje, presvlačeći pesme i osećanja kao najkreativnija zmija na svetu. I sejući nam nadu da uz sav pesimizam i cinizam ovog sveta, imamo razloga da se borimo.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST