Mladićev dnevnik: nacionalistička nirvana

Svega nekoliko stranica iz dnevnika najpoznatijeg haškog bjegunca i bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) generala Ratka Mladića, koje je dnevni list »Blic« objavio prošle nedjelje, svjedoče da je 1995. u srpskom vojnopolitičkom vrhu sve bilo gore, besmislenije i gluplje nego što se tada i njihovim najvećim političkim oponentima činilo

Razumljivo je da se Mladić imao sastanke čija je tema bila organiziranje proizvodnje minobacačke municije. Shvatljivo je i da se bavio mafijaškim kanalima za kupovanje oružja iz Kazahstana. Međutim, zapisivanje u notez kafansnih opservacije američkog biznismena srpskog porijekla Branka Tupljanina, svjedoči koliko je Mladić, a po svoj prilici i njegova ekipa, živio u nekom paralelnom svijetu. Jer, notiranje najjeftinijh politikantskih naklapanja u februaru 1995. o »kupovini« američkih senatora, konstatacija da je novac jedino važan u politici i hvalisanja o poznanstvima sa funkcionarima u Vašingtonu, pokazuje totalnu političku dezorijentaciju i odsustvo relevantnih veza komandanta VRS. U trenucima kada je Slobodan Milošević prihvatio plan kontakt grupe koji Republiku Srpsku ostavlja na četrdeset i devet posto teritorije Bosne i Hercegovine, a muslimanske i hrvatske trupe ubrzano se uz otvorenu američkom podršku pripremale za sveobuhvatnu ofanzivu, redovi sitnog rukopisa na stranicama Mladićeve bilježnice o gastarbajterskim kombinacijama sa granicama, preseljenju stanovništva, milionima i milijardama dolara, teško da su išta drugo do bijega od odgovornosti u nacionalističku nirvanu.

Na svoj način, navedeno podsjeća na još jednog srpskog đenerala kada su njegove vojničke i političke koncepcije našle na samom rubu bankrota. Isto kao i general Mladić 1995, pravio je general Dragoljub Draža Mihailović u jesen 1944. i proljeće 1945. sve fantastičiju od fantastičnije konstrukcije na bazi svih mogućih glasina i najsumnjivijih emisara, a bez ikakve veze sa stvarnošću u tadašnjoj Jugoslaviji i Evropi.

Svakako, na osnovu nekoliko izvoda, nije moguće ocijeniti vrijednost Mladićevog dnevnika koga sada pomno izučava Tužilaštvo Haškog tribunala. Ali, u jedno nema sumnje – nema toga čemu osobe poput Mladića neće pribjeći da bi izbjegle odgovornost i suočenje sa posljedicama vlastitih postupka. Uostalom, njegov ratni put to je krvavo i pokazao i dokazao. Možda je jedino novo što sada postoje i papirni trag napravljen vlastitom rukom.

 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI		ODŠTAMPAJ TEKST

---