Kampanja "Gole činjenice" >

Provokacija i emocije

"Kada sam video da se zarada od trgovine ljudima broji u milijardama, da je svega trećina žena koje se bave prostitucijom u to ušla dobrovoljno i da većina dece koja su žrtve trgovine nikada ne bude pronađena, zaista više nisam imao dilemu", objašnjava za "Vreme" direktor Beogradske filharmonije Ivan Tasovac zašto je pristao da se bez odeće slika za kampanju nevladine organizacije Astra

U Resavskoj ulici u centru Beograda stoje tri devojke i gledaju sveže postavljen bilbord. Na njemu, sedam do pojasa golih muškaraca. Toliko se vidi, iako je jasno da na sebi nemaju apsolutno ništa. Svaki od njih drži karton na kom se nalazi po jedna cifra. Muškarci na crno-beloj fotografiji nisu nikakvi manekeni, već tri novinara, dva glumca, jedan reditelj i jedan pijanista. Cifre koje drže formiraju broj SOS telefona za žrtve trgovine ljudima. Usred debate na temu "ko je bolji frajer", jedna od devojaka pita o čemu se tu zapravo radi, a onda sve tri primete natpis ispod slike: "Žene nisu meso". Pomalo postiđene zbog malopređašnje rasprave, odlaze svojim putem komentarišući kako je kampanja sjajna i kako je "mnogo dobra fora".

Kampanju, čiji je pun naziv "Gole činjenice – Žene nisu meso. Deca nisu roblje. Ljudi nisu roba" pokrenula je nevladina organizacija Astra. Cilj je skretanje pažnje javnosti na problem trgovine ljudima, o kom se kod nas, prema rečima autora, piše samo kad izbije neki skandal. Kampanja je zvanično počela prošle nedelje kada su na konferenciji za novinare premijerno predstavljena dva spota. U njima, bez ijednog komada odeće na sebi, novinari Jugoslav Ćosić, Dejan Anastasijević i Željko Bodrožić, reditelj Milutin Petrović, glumci Branislav Lečić i Vukašin Marković i direktor Beogradske filharmonije Ivan Tasovac iznose činjenice o trafikingu.

"Bilo nam je zanimljivo da na plakatima sa sedam nagih muškaraca stoji natpis ‘Žene nisu meso’", kaže u razgovoru za "Vreme" Ivana Radović, koordinatorka programa prevencije i edukacije u Astri. "Odlučili smo se za provokativnu kampanju jer je jedini način da se javnosti privuče pažnja – šok. Mi, kao društvo, postajemo tolerantni na nasilje, pa je razgolićavanje javnih ličnosti način da se javnost šokira ili zaintrigira i time skrene pažnja na ozbiljan problem", kaže Radovićeva, napominjući da se ovakvim idejnim rešenjem šalje više poruka: primarna, koja ukazuje na problem trgovine ljudima, najviše ženama, ali i na to da su žrtve često i muškarci. Pored toga, žene su odavno opšteprihvaćen marketinški "instrument", pa je kampanja ujedno vid bunta protiv takve instrumentalizacije ženskog tela.

ČISTA EMOCIJA: Provokativna, a opet krajnje jednostavna i efektna kampanja, za kratko vreme postigla je cilj. "Gole činjenice" je peta Astrina kampanja, slične su pokretale i druge organizacije koje se bave problemom trafikinga. Ipak, prvi put se dogodilo da kampanja protiv trgovine ljudima izaziva toliko pozitivnih reakcija i komentara. Ilustracije radi, na Fejsbuku, trenutno najpopularnijoj socijalnoj mreži na internetu, "Gole činjenice" podržava preko 2500 korisnika, a taj broj raste iz dana u dan.

U čemu je tajna uspeha, za "Vreme" otkriva autorka kampanje Nadežda Milenković: "Kampanje koje se bave problemima najčešće su patetične ili potresne, pa kad se pojave na TV-u, ljudi okreću glavu, menjaju kanal. Onda to ispada ‘pucanj u prazno’. Drugo, i same televizije emituju te reklame u terminima kad je gledanost mala." Pošto je kampanja "Gole činjenice" u isto vreme provokativna, potresna i duhovita, Milenkovićeva ističe da ništa ne izaziva bolje emocije od čiste emocije: "Ova kampanja je napravljena tako da od nje niko ne okreće glavu. Mislim da smo u tome uspeli. Skrenuli smo pažnju. Sada je na medijima da tu priču razviju dalje i da se o trafikingu što više govori i piše."

Sedam javnih ličnosti, sa određenim kredibilitetom i ozbiljnom reputacijom u okviru svojih profesija, pristale su da se slikaju bez odeće. Iako su neki od njih to učinili bez razmišljanja, Nadežda Milenković ističe da nije bilo baš lako sve nagovoriti: "Možete da zamislite koliko sam se blamirala, kad pozovem nekog prvi put i pitam da li mogu da ga slikam bez odeće. Ali, bilo je i onih, poput Željka Bodrožića i Dejana Anastasijevića, koji su prihvatili iz prve."

Ipak, Ivana Radović iz Astre kaže da je na kraju spisak onih koji su prihvatili učešće bio duži od broja SOS telefona, pa se u ovoj organizaciji često šale kako je na bilbord trebalo staviti i "99 381", to jest izlazni i pozivni broj za Srbiju.

Novinar Jugoslav Ćosić kaže da je u prvom trenutku razmišljao da li da prihvati učešće na taj način: "Činilo mi se da je to preko granice mog osećaja za liberalno, iako mislim da sam dosta liberalan. Ali, mislim da je cilj vredan ekstremnih koraka, ako oni nisu toliko ekstremni da odvlače pažnju sa tog cilja." Ćosić dodaje da ga je na učešće u "Golim činjenicama" podstaklo to što se Astra bavi problemom koji ga jako iritira: "U centar pažnje stavio sam nešto što me lično jako boli, a to je trgovina ljudima, naročito decom. Srpsko društvo je na takve probleme otporno kao nosorog, u smislu da je teško naći dovoljno debelu iglu koja će prodreti kroz tu debelu kožu. Verujem da je ova kampanja upravo ta igla."

PROTIV ČOVEČNOSTI: Da je imao sličnu dilemu, priznaje i Ivan Tasovac. "Kad su mi javili da treba da se skinem, malo sam se zapitao da li je to zaista neophodno. Ali, onda su mi iz Astre poslali mejl sa podacima. Kada sam video da se zarada od trgovine ljudima broji u milijardama, da je svega trećina žena koje se bave prostitucijom u to ušla dobrovoljno i da većina dece koja su žrtve trgovine nikada ne bude pronađena, zaista više nisam imao dilemu", kaže on, ističući da svaka javna ličnost ima obavezu da skrene pažnju na probleme kojih oko nas ima mnogo, pa je cilj ove kampanje da počne da se govori o tome da se trafiking ne dešava negde drugde i da Srbija nije samo tranzitna zemlja za šverc ljudi.

Sa tim se slaže i Željko Bodrožić, jedan od onih koji nijednog trenutka nisu imali dilemu da li da se skinu: "Kao novinar se dosta srećem sa problemom trafikinga. Osim toga, živim u Kikindi koja je pogranična opština i jako dobro znam da Srbija nikako nije samo tranzitna zemlja, već se i ovde trguje ljudima." I Dejan Anastasijević prihvatio je učešće motivisan onim sa čime se susreo baveći se novinarstvom, jer je pre nekoliko godina radio studiju o trgovini ljudima tokom koje je shvatio koliko je taj problem veliki: "Smatram da je to jedan od oblika organizovanog kriminala koji na najočigledniji način dehumanizuje žrtvu i da bi ga trebalo okarakterisati kao zločin protiv čovečnosti."

Kampanja "Gole činjenice" pokrenuta je ovog meseca. Reč je samo o njenoj prvoj fazi. Druga će otpočeti u septembru, a autori još ne žele da otkriju šta pripremaju. Ipak, intenzitet će biti najjači tokom juna, jer su tada najaktuelniji godišnji odmori i sezonski poslovi. Ali, upravo zbog toga, u junu počinje i "sezona" trgovine ljudima, pa više nego ikad treba imati na umu da žene nisu meso, deca nisu roblje, a ljudi nisu roba.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST