Vreme
VREME 907, 22. maj 2008. / KULTURA

53. Sterijino pozorje:
Klasni neprijatelj i druge priče

Besedom književnika Dragana Velikića u ponedeljak, 26. maja, u Novom Sadu biće svečano otvoreno pedeset treće po redu Sterijino pozorje, najznačajnija smotra domaćeg pozorišta
Image
U KONKURENCIJI: Iz predstave Barbelo, o psima i deci

Najavljujući ovogodišnje, 53. Sterijino pozorje, Miroslav Radonjić, upravnik ovog najvećeg festivala nacionalnog pozorišta, ocenio je da će ono biti "najambicioznije po broju i kvalitetu predstava." Da li je tako, videćemo uskoro: Sterijino pozorje biće otvoreno u Novom Sadu, 26. maja, svečanom besedom književnika Dragana Velikića. Dan pre toga, biće odigrana predstava-prolog Pozorja, novost ovogodišnjeg festivala. Biće to Klasni neprijatelj Najdžela Vilijamsa u režiji Harisa Pašovića.

Selektori Tatjana Mandić-Rigonat, rediteljka iz Beograda, i Vladimir Kopicl, pozorišni kritičar iz Novog Sada, odgledali su osamdesetak predstava i odabrali devet. Među predstavama nastalim po domaćem dramskom tekstu, Tatjana Mandić- -Rigonat izabrala je predstave Tako je moralo biti Branislava Nušića u režiji Egona Savina i u izvođenju Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Putujuće pozorište Šopalović Ljubomira Simovića u režiji Tomija Janežiča i izvedbi Ateljea 212, Barbelo, o psima i deci Biljane Srbljanović u režiji Dejana Mijača sa repertoara Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Heroj nacije Ivana M. Lalića u režiji Egona Savina i u izvođenju Pozorišta "Toša Jovanović" iz Zrenjanina, i predstavu Instant seksualno vaspitanje Đorđa Milosavljevića i režisera Juga Radivojevića u izvođenju Pozorišta "Boško Buha" iz Beograda.

Od tekstova stranih autora izvođenih na domaćim scenama, Vladimir Kopicl je izabrao Sofoklovog Cara Edipa u dramatizaciji i režiji Vide Ognjenović (Narodno pozorište Beograd), Urbi et orbi Janoša Pilinskog u režiji Andraša Urbana (Pozorište "Deže Kostolanji", Subotica), Ćeif Mirze Fehimovića u režiji Egona Savina (Beogradsko dramsko i MES Sarajevo) i Roki horor šou Ričarda O’Brajana, režisera Viktora Nađa (Novosadsko pozorište / Újvidéki Színház).

Doskorašnji umetnički direktor Sterijinog pozorja, a sada selektor međunarodnog programa "Krugovi", Ivan Medenica, inače pozorišni kritičar "Vremena", izabrao je pet inostranih predstava koje se bave fenomenom i nasleđem ‘68, što je i tematski okvir ovogodišnjih "Krugova" (vidi okvir).

Zvanični program biće upotpunjen pratećim manifestacijama: međunarodnom trijenalnom izložbom "Pozorište u fotografskoj umetnosti" i izložbom scenografskih radova Geroslava Zarića, sedmostrukog dobitnika Sterijine nagrade, na Pozorju mladih se očekuju visoke pozorišne škole iz Novog Sada, Beograda, Prištine, Banjaluke, Bijeljine i sa Cetinja, a u "Art klinici" su najavljene svakodnevne projekcije predstava. Nekoliko dana pre početka Pozorja, uočljive su sledeće zanimljivosti: Srpsko narodno pozorište nema predstavu na Pozorju, iako se Pozorje dešava u njihovoj zgradi, zrenjaninsko pozorište "Toša Jovanović" će učestvovati na Pozorju prvi put nakon 45 godina, a Egon Savin je režirao tri takmičarske predstave.

Na završetku Festivala, 5. juna, u čast nagrađenih biće prikazan projekat Vojvođanske plesne asocijacije i Kulturnog centra Novog Sada "Stanica zoo" u koreografiji i režiji Mojce Horvat.

Sonja Ćirić
Antrfile: Ivan Medenica




Image
Reč selektora - Program

(Slika - Iz predstave Edip u Korintu)

Program "Krugova" na ovogodišnjem Sterijinom pozorju posvećen je problematizovanju levičarskog, šezdesetosmaškog nasleđa, i to kako na tematskom tako i na nivou pozorišnog jezika. Pitanja koja otvaraju ovogodišnji "Krugovi" jesu kako danas gledamo na68. i sve ono što je iz nje nastalo u političkom smislu

U vreme održavanja 53. Sterijinog pozorja obeležava se tačno četrdeset godina od studentske pobune i drugih burnih političkih događaja iz sad već istorijske 1968. godine. Osim društvenih potresa koje je taj pokret prouzrokovao u celom svetu, pa tako i u bivšoj Jugoslaviji, on je imao značajnih odjeka i u umetnosti onog vremena, a prevashodno u teatru. Neki od najznačajnijih lokalnih, jugoslovenskih refleksa ‘68. bili su registrovani, između ostalog, i na Sterijinom pozorju, prouzrokujući adekvatnu estetsku i ideološku turbulenciju. Danas, četrdeset godina kasnije, Berlinski zid je pao, Evropa se ujedinila, Jugoslavije više nema, iza nas je, u ovoj zemlji, mučna decenija građanskog rata, a na izmaku je i decenija spore i nedovršene demokratizacije društva i ekonomske tranzicije. Naš teatar posle petog oktobra veoma bojažljivo ulazi u koštac s društvenim i političkim problemima postmiloševićevske Srbije, a socijalistička prošlost ove zemlje je poseban tabu: ona se površno tretira samo kao mračna diktatura, a bez potrebe za kritičkim i dijalektičkim sagledavanjem i eventualnim prepoznavanjem nekih pozitivnih tekovina. U tom kontekstu ni revizionistički ili reformatorski levičarski pokret iz ‘68. nema adekvatan tretman.

Takva je situacija u našem pozorištu, ali ne i u evropskom: program "Krugova" posvećen je, dakle, problematizovanju levičarskog, šezdesetosmaškog nasleđa, i to kako na tematskom tako i na nivou pozorišnog jezika. Pitanja koja otvaraju ovogodišnji "Krugovi" jesu: Kako danas gledamo na ‘68. i sve ono što je iz nje nastalo u političkom smislu? Da li je danas moguća radikalna politička promena zasnovana na naprednim idejama? Da li u savremenom pozorištu postoji i neko estetsko nasleđe tog perioda?

U programu "Krugovi" na 53. Sterijinom pozorju biće prikazane predstave Liebe 1968, (tekst i režija Aleksandar Harim, Bat Studio teatar (Akademija pozorišne umetnosti), Berlin, Nemačka), Doktor Husak (tekst Vilijam Klimaček, režija Martin Čičvak, Divadlo Arena, Bratislava, Slovačka), 1977Simaptizeri/Sedam jarića/Hamlet-mašina, (režija Štefan Kimig, Šaušpilhaus Štutgart, Nemačka), Rez (tekst Mark Rejvenhil, režija Tomas Ostermajer, Šaubine, Berlin, Nemačka), Edip u Korintu (tekst Ivo Svetina, režija Ivica Buljan, Drama SNG-a, Ljubljana, Slovenija).

Ovih pet predstava pružaju raznolik uvid u različite fenomene neposredno ili posredno vezane za 1968. i njene reflekse u savremenom društvu i umetnosti. One nam, takođe, predstavljaju nove kreacije reditelja internacionalno ili regionalno poznatih i priznatih, kao što su Tomas Ostermajer ili Ivica Buljan, ili nas upoznaju s radom nekih zanimljivih novih autora, kao što je mladi Aleksandar Harim čiju ćemo diplomsku predstavu videti na Sterijinom pozorju. U pogledu odnosa prema društvenim i estetskim fenomenima od pre četrdesetak godina, ove predstave se kreću u širokom rasponu od direktnog tematizovanja ovih događaja, bilo da je reč o ponašanju pariske intelektualne omladine (Liebe 1968) ili konkretnim i dramatičnim političkim zbivanjima u bivšoj Čehoslovačkoj (Doktor Husak), preko pozorišne dekonstrukcije tema vezanih za levičarski terorizam u Nemačkoj, koji je nastao na talasu 1968. (1977) do savremenih refleksija na temu mogućnosti radikalne političke promene koju bi pokrenuli mladi intelektualci (Rez). Posebno mesto u ovom programu zauzima predstava Edip u Korintu, kao svojvrstan omaž nekim umetničkim, teatarskim šezdesetosmaškim tendencijama.

Ivan Medenica