Izbori bez rezultata >

Mugabeov kraj

Uoči izbora ništa nije nagoveštavalo ovakav razvoj situacije

Nepoznati rezultati izbora u Zimbabveu i moguć odlazak sa vlasti Roberta Mugabea (84) već danima ne silaze sa naslovnih strana svetskih medija. Iako su izbori održani još 29. marta i opozicija odavno proglasila pobedu, zvaničnih rezultata predsedničkih izbora još uvek nema. Lider opozicije Morgan Cvangiraj proglasio se pobednikom još prošle nedelje. Prema rezultatima koje je objavila njegova stranka Pokret za demokratske promene, on je osvojio 50,3 odsto glasova i tako pobedio već u prvom krugu. Treba reći i da su svi rezultati koje je opozicija do sada objavila na kraju bili i zvanično potvrđeni. Sporo pristizanje rezultata izbora u početku je nagoveštavalo da će Mugabe posle 28 godina vladavine sići sa vlasti, ali kako vreme prolazi situacija postaje sve napetija. Prve glasine o nasilju prema pristalicama opozicije počele su da se pojavljuju u utorak kada je, Vrhovni sud Zimbabvea odbacio prigovor Centralne izborne komisije da nije nadležan da raspravlja o izborima i zakazao sednicu.

U proteklih desetak dana izborna komisija je potrošila sve moguće izgovore za neobjavljivanje rezultata i probila sve dozvoljene rokove. Prema rezultatima parlamentarnih izbora koji su zvanično objavljeni, u gornjem domu su i vladajuća partija i opozicija osvojile po 30 mesta, dok je u donjem domu Mugabeova partija doživela prvi poraz od dolaska na vlast 1980. godine. Opozicioni Pokret za demokratske promene osvojio je 99, a Mugabeov ZANU 97, u parlamentu koji broji 210 članova. Ostatak poslaničkih mandata pripao je manjim opozicionim partijama. Uoči izbora ništa nije nagoveštavalo ovakav razvoj situacije. Predizborna kampanje spada u najmirnije do sada, a opoziciji je prvi put dozvoljeno da se reklamira u celoj zemlji. Na izborima nije bilo posmatrača iz zapadnih zemalja, nadgledali su ih posmatrači Južnoafričke zajednice za saradnju, koji su slali pozitivne izveštaje. I Mugabe i Cvangiraj su za tešku ekonomsku situaciju u zemlji krivili sankcije Zapada. Mugabe se zalagao za potpuno odbacivanje Zapada, dok je Cvangiraj tvrdio da jedino odlazak Mugabea sa vlasti može doneti zemlji prosperitet.

Strane novinske agencije situaciju u Zimbabveu ocenjuju kao nepredvidivu, napetu, ali za sad mirnu. Jake snage policije i vojske sve vreme su raspoređene na glavnim trgovima gradova i na glavnim putevima. Opozicija je najavila proteste u slučaju "nameštanja izborne pobede Mugabea". Strahuje se od moguće eskalacije nasilja između pristalica vlasti i opozicije, nalik na sukobe u Keniji koji su izbili početkom godine. U utorak je uhapšeno pet osoba iz opozicionih partija zbog navodnog namernog prikazivanja lažnih izbornih rezultata. Grupe ratnih veterana, koji spadaju u najtvrdokornije Mugabeove pristalice, održale su mirne skupove u nekoliko gradova u zemlji, koji se u inostranstvu tumače kao skupovi upozorenja. Bilo je glasina o nasilju na nekoliko preostalih farmi koje drže zemljoposednici bele kože. Škole u zemlji produžile su uskršnji raspust do 5. maja. Susedna Zambija podigla je nivo borbene gotovosti duž granice sa Zimbabveom.

Postizborna situacija u Zimbabveu prati se sa velikim interesovanjem u celom svetu. Protivnici Mugabeovog režima SAD i Velika Britanija pozvale su vlasti u Zimbabveu da prihvate volju naroda i konačno objave izborne rezultate. Pretpostavlja se da na vlasti u Zimbabveu iz inostranstva najviše može da utiče Južnoafrička Republika, glavni prijatelj i saveznik. Njen predsednik Tabo Mbeki sastao se u nedelju sa britanskim premijerom Gordonom Braunom, i nije bio raspoložen da kritikuje Mugabeov režim, dok je odbijao poziv na međunarodnu intervenciju.

Robert Mugabe važi za jednog od najpoznatijih afričkih lidera. Istovremeno, sa 28 godina i šest uzastopnih mandata provedenih na vlasti spada u grupu onih koji najduže vladaju. U početku heroj borbe za oslobođenje i hvaljen lider, kasnije sve više osporavan, Mugabe se vrlo često poistovećuje sa svojom zemljom. Zimbabve je nezavisnost stekao 1980. godine, kao jedna od poslednjih kolonija britanske imperije. Zanimljivo je da su, kao i u Južnoafričkoj Republici, prve korake ka nezavisnosti načinili sami kolonizatori – doseljenici bele boje kože, u čijem vlasništvu su se nalazile velike farme duvana i voća. Kolonija je doživela veliki ekonomski rast i industrijalizaciju u prvim decenijama nakon Drugog svetskog rata, što je ohrabrilo koloniste da proglase nezavisnost.

Robert Mugabe postao je jedan od lidera jedne od partija koje su se borile za nacionalno oslobođenje, ZANU, početkom šezdesetih. Vaspitavan je u katoličkom duhu, i ima sedam diploma i doktorata. Tokom studija družio se sa mnogim afričkim liderima koji će kasnije postati poznati, poput Džulijusa Njererea i Keneta Kaunde, kasnije predsednika Tanzanije i Zambije. Kolonijalne vlasti osudile su ga na 10 godina zatvora 1964. zbog jednog "subverzivnog" govora. On je nastavio borbu iz zatvora, i 1974. izašao kao najpopularniji lider u zemlji. Njegova partija pobedila je na izborima 1980. i Mugabe je postao prvi premijer Zimbabvea.

Prvih petnaestak godina po sticanju nezavisnosti Zimbabve je sa Mugabeom na čelu postigao impresivne rezultate. Zemlja je postala poznata kao žitnica južnog dela Afrike, ostvarila je veliki ekonomski rast i postala poželjan model za svoje susede.

Početkom devedesetih godina došlo je do ekonomske stagnacije. Krajem devedesetih Zimbabve se vojno upleo u građanski rat u Kongu, što je još više osiromašilo zemlju. Suočen sa pritiskom opozicije i potencijalnim socijalnim nemirima, Mugabe je bio prinuđen da 2000. godine sprovede agrarnu reformu i oduzme zemlju farmerima bele boje kože, koja je potom podeljena siromašnim seljacima, ali i Mugabeovim pristalicama. Zemlja je oduzimana bez ikakve kompenzacije, što je dovelo do proterivanja i iseljavanja nekadašnjih kolonista i farmera, koji su "držali" ekonomiju zemlje. Od oko 4000 belih farmera koji su posedovali polovinu obradivog zemljišta ostalo je samo njih oko 300. Posle agrarne reforme ekonomija zemlje je naglo počela da se urušava, a Zimbabve da tone u siromaštvo, haos i korupciju. Od nekadašnjeg velikog izvoznika hrane, Zimbabve je postao zavisan od strane humanitarne pomoći, od koje živi gotovo trećina stanovništva. Zdravstveni, socijalni i obrazovni sistemi, koji su nekada bili ponos zemlje, potpuno su se urušili, tako da je prosečan životni vek postao najkraći u svetu – 37 godina za muškarce i 34 za žene. Inflacija od oko 100.000 posto je najviša na svetu.

Mugabeov režim se našao na udaru organizacija za zaštitu ljudskih prava i bogatih zemalja Zapada, poput Velike Britanije i SAD. Administracija Džordža Buša uvela je ekonomske sankcije Zimbabveu 2003. godine, ali nikada nije prestala da šalje pomoć. Zabrane putovanja za Mugabea i politički vrh zemlje uvedene su 2002. godine od strane EU i SAD zbog optužbi za lažiranje rezultata predsedničkih izbora.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST