Hadži Dragan Antić >

Presvučeni ljudi

"Čija je Politika"; "Vreme" br.736, "Licemerje H. D. Antića"; "Vreme" br.737

Nedeljnik "Vreme" je, uz neke maliciozne opaske na moj račun, objavio tekst o ulasku stranog kapitala u "Politiku" pod neobičnim okolnostima za vreme mandata pokojnog premijera Zorana Đinđića. Povod da razgovaram za nedeljnik leži u činjenici da sam nedavno kao predsednik Upravnog odbora akcionara "Politika a.d. - Treći milenijum" uputio pismo premijeru Vojislavu Koštunici i potom podneo krivičnu prijavu Okružnom javnom tužilaštvu u Beogradu. Sve to je novinarka "Vremena" korektno interpretirala i kao što je red zatražila odgovore od druge strane. Upravo zato me čudi objavljivanje reagovanja na ovaj tekst koje je, uzgred budi rečeno, nepotpisano. Umesto imena autora stoji: menadžment "Politike" a.d. i menadžment Politike novine i magazini. Ovo sakrivanje iza tzv. institucija treba da pojača utisak na čitaoce a mene valjda da zastraši.

Što se tiče tzv. institucija na čijem čelu se nalaze Mirko Đekić i Davorin Ribnikar imam da izjavim sledeće:

Znam da je Mirko Đekić na čelo "Politike" a.d. došao uz pomoć Ljubomira Mihajlovića, bivšeg predsednika Komercijalne banke a.d. (poznatiji kao Ljuba Šiptar), sa kojim sam dugo godina imao uspešnu saradnju. Ljuba Šiptar se kao i mnogi drugi moji poslovni partneri nekorektno poneo posle 5. oktobra. Ovo navodim samo zato da bih podsetio na činjenicu da sam zajedno sa Ljubom Šiptarom svojevremeno osnovao preduzeće Poslovni krug, koje je izdavalo istoimeni mesečnik iz oblasti ekonomije. Bio sam na na čelu tog preduzeća, a glavni i odgovorni urednik je bio Đekić. Tako je on godinama zahvaljujući Ljubi Šiptaru i meni primao veliku platu za nikakav posao.

Što se tiče Davorina Ribnikara koji se nalazi na čelu Politika novine i magazini, imam da izjavim ovom prilikom sledeće: došao je na čelo "Politike" posle 5. oktobra 2000. godine uz pomoć kriminalaca koji su pucali u holu zgrade u Makedonskoj 29 i kriznog štaba. Davorinova majka usprotivila se naimenovanju za direktora i podržala Aleksandra Tijanića. I kad već ovom prilikom pominjem Tijanića, napominjem da su Davorin Ribnikar i njegov krizni štab doneli odluku o zabrani ulaska u zgradu meni, Tijaniću i drugim rukovodiocima "Politike"a.d. još 6. oktobra 2000. godine.

Dozvolite mi da ovom prilikom napravim samo još jednu digresiju vezanu za 5. oktobar 2000. godine. "Politiku" sam napustio oko 18 časova, kada mi je javljeno da će rulja koja pljačka po zgradi upasti u moju kancelariju i baciti me kroz prozor. Pošto nisam želeo da im priredim takvo zadovoljstvo, napustio sam zgradu. O tome postoje podaci u Okružnom javnom tužilaštvu i MUP-u.

Skrećem pažnju čitaocima na moju knjigu Ribnikari od Hitlera do Hombaha (sledi nastavak) u kojoj sam pisao i o finansijskim prilikama i neprilikama kroz koje je prolazila "Politika" pre, za vreme mog direktorovanja, i posle 5. oktobra. O tome nekoliko rečenica.

Ekonomski institut iz Beograda je 1996. godine napravio bilans stanja. Nasledio sam dug od prethodnika u visini od 80 miliona nemačkih maraka. Precizni podaci nalaze se u Ekonomskom institutu u Beogradu, "Politici" i u mojoj arhivi.

Kao osnivač modernog akcionarskog društva "Politika"a.d. (a staro je, uzgred budi rečeno, posle Drugog svetskog rata ugasio Davorinov otac da bi se dodvorio Brozu i novoj komunističkoj vlasti), angažovao sam od 1997. godine uglednu revizorsku kuću, jednu od najvećih na svetu, Deloitte & Touche, da svake godine vrši oditing. Svi ti izveštaji pisani na engleskom jeziku mogu se naći na nekoliko mesta, uključujući i u arhivi Udruženja akcionara "Politika a.d. – Treći milenijum". Nema ni govora o tome da je neki finansijski podatak mogao da bude sakriven. Poseban izveštaj sačinjen je posle agresije NATO-a na našu zemlju u avgustu 1999. godine. Tada je procenjena ratna šteta na 48,7 miliona nemačkih maraka. Za to vreme, u vreme agresije NATO-a, Davorin se, sa svojom suprugom Ljiljanom, baškario na Petoj aveniji u Njujorku, primajući deset puta veću platu od mene, trošeći godišnje 400.000 nemačkih maraka. Samo kirija koju je plaćala "Politika" iznosila je 63.600 američkih dolara godišnje. Sve to zahvaljujući porodici Milošević sa kojom sam ja bio u dobrim odnosima i ostao i danas. Bivši ministar inostranih poslova Živadin Jovanović se u ime predsednika Slobodana Miloševića, a i sam, u više navrata zauzimao da Davorinu i Ljiljani dodelim više novca.

Na kraju ovog mog kratkog reagovanja poručujem "anonimnim" autorima da sam po konkretnim krivičnim prijavama podnetim od strane kriznih štabova presvučenih komunista već stao pred istražnog sudiju. Verujem da bi ovi lažovi želeli da me vide u zatvoru, jer tako ne bi predstavljao opasnost po njih.

P.S. Što bi rekao pokojnik: mogu da duvaju. Odlučio sam zato da osnujem Komitet za zaštitu "Politike" od Ljiljane i Davorina Ribnikara.

P.P.S. 2 Ovaj tekst je pretrpeo izmene i skraćenje po odluci glavnog urednika "Vremena". Ostavljam sebi pravo da u drugom visokotiražnom listu objavim ono što je izbačeno iz reagovanja.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST