US Stil - Košice VS Smederevo >

Kako se kalio kapitalizam

Američka kompanija US Stil kupila je 2000. železaru u Slovačkoj, a 2003. i u Srbiji. Početna situacija bila je slična, preovlađivali su finansijska nestabilnost i nesigurna budućnost. Trebalo je u Srbiji mnogo više napora, kapitala i vremena nego u Slovačkoj da se postrojenje dovede u stanje kakvo se želi

Specijalno za "Vreme" iz Košica

Veće nadnice? Ne.
Kraće radno vreme? Ne.
Duži godišnji odmor? Ne.
Bolji uslovi rada? Ne.

Ništa od toga nisu tražili radnici na redovnom mesečnom sastanku sa top menadžerima koji je održan 18. maja. Radnici su tražili da se reši jedan sasvim drugačiji problem – da se na kompanijskom auto-parkingu obezbede nova mesta jer slobodnih više nema.

"Rekao sam da je to najbolji mogući problem koji možemo da imamo", kaže za "Vreme" Kristofer Naveta, doskorašnji predsednik US Stila Košice i nedavno postavljeni predsednik evropskog dela moćne američke multinacionalne kompanije za proizvodnju čelika US Stil, koji upravlja poslovanjem USS čeličana u Slovačkoj (Košice) i Srbiji (Smederevo).

U Košicama ljudi ne kriju da je pre četiri godine (kada je US Stil stigao u taj istočnoslovački grad) polovina parkinga bankrotirane čeličane bila prazna, a na drugoj polovini stajali su stari modeli izdrndanih škoda, lada i vartburga.

"Taj detalj o kome smo razgovarali 18. maja, ma koliko banalan i sitan za posmatrače sa strane, za nas menadžere US Stila je dobar signal koji izražava egzistencijalnu stabilnost radnika Železare", kaže Naveta. "Ako kao pojedinac sumnjate u rad i budućnost kompanije u kojoj ste zaposleni, onda nećete napraviti trošak da kupite auto. Naši radnici se, međutim, sada osećaju pouzdano u pogledu svoje budućnosti i mogu sebi da priušte takve odluke kao što je trošenje ušteđevine na kupovinu automobila. Inače, običaj u US Stilu Košice je da jednom godišnje u roku od pet dana top menadžment obavi razgovar sa svih 16.000 radnika i na tim sastancima upoznajemo ih šta su poslovni ciljevi kompanije i kako ćemo ih postići. Radnici izuzetno poštuju što smo odvojili vreme da im to objasnimo. Na taj način mi svakom radniku možemo da ulijemo poverenje u uspeh kompanije."

Pre četiri godine, međutim, nije bilo sve tako idilično u Košicama i Slovačkoj. Prvi čovek US Stila Evropa Kristofer Naveta kaže da kad je ova američka kompanija prvi put došla u Slovačku, niko je nije voleo, bilo je skeptika u Vladi u pogledu toga šta će uraditi, da li će uzeti kapital i odneti u Ameriku.

To osećanje od pre četiri godine, ali na lokalnom nivou, gradonačelnik Košica Zdenko Trebula ovako definiše:

"Kad je US Stil došao u Košice bilo je dosta brige oko toga šta će uraditi. Ljudi su se plašili kako će se Amerikanci ponašati. US Stil je ovde četiri godine, a od pre godinu i po dana počeli smo da govorimo da je to domaća firma. Oni su doneli jasna i jednostavna pravila igre i menadžersku pristojnost. Menadžeri US Stila postali su sastavni deo grada i više ih niko ne smatra strancima, oni su onaj najdinamičniji deo Košica. Za četiri godine mnogo se šta promenilo u mišljenju običnih ljudi u Košicama, vratili su se disciplina i red. Shvatili smo da kapitalizam nisu samo lepa i skupa kola, nego tvrd i pošten rad. US Stil i njegovi menadžeri stekli su poverenje građana onda kada su poslovno stabilizovali Čeličanu, kad su plate postale redovne i otkad su počeli da dele 13. i 14. platu."

Vlasnici i menadžeri za strateško planiranje US Stila doneli su 1996. i 1997. godine u Pitsburgu izuzetno važnu odluku da kompanija krene u globalno širenje i pri tom pokazali na srednju Evropu. Čeličana u Košicama "merkana" je dve godine da bi se zvanična kupovina dogodila 24. novembra 2000. godina. (Uzgred,i Železara u Smederevu "merkana" je šest-sedam godina pre nego što je kupljena.) Prema Ugovoru o kupovini Železare u Košicama, US Stil se obavezao na stabilnu politiku zapošljavanja, preuzimanje dugova, ulaganje od 700 miliona dolara u narednih pet godina i na formiranje i podršku rada Centra za ekonomski razvoj u periodu od dve godine.

"Veoma brzo počeli smo u Košicama da pravimo profit jer su postrojenja bila u dobrom stanju i zato što smo odmah mogli da 'trčimo'. Već drugog meseca od preuzimanja, pojavio se profit i za tri godine naša Čeličana u Slovačkoj ostvarila je profit od 436 miliona dolara", kaže Kris Naveta.

Dobra oprema, međutim, nije jedini razlog za profitabilno poslovanje. O ostalim važnim uslovima i razlozima Anton Jura, izvršni potpredsednik za strateško planiranje US Stila Košice, kaže:

"Da bismo postigli naše poslovne ciljeve, blisko sarađujemo sa slovačkom vladom. Ona maksimalno podržava direktne strane investicije i to je pokazala izmenama poreskih zakona i Zakona o radu. Ekonomija Slovačke, kad smo kao društvo krenuli u reforme, nije imala dovoljno kapitala i vlada je shvatila da moramo da privučemo direktne strane investicije. Naša vlada ne samo da se hvali da to radi, ona stvarno radi na reformama i stvaranju uslova za privlačenje stranog kapitala. Napravila je ekonomske reforme čiji je deo poreska reforma i kao rezultat imamo jedinstven porez na prihod i za kompanije i za građane. Porez na dovidende je nula odsto. Prethodni poreski sistem u Slovačkoj bio je prilično komplikovan i ostavljao je dovoljno prostora za potencijalna izbegavanja plaćanja poreza. Sada je ravan, jednostavan i jedan od najprivlačnijih u centralnoj Evropi. Na Zakon o radu pre dve godine Centar za ekonomski razvoj, koji je u Košicama osnovao US Stil, uložio je amandmane i oni su usvojeni. Sada je to fleksibilan i fer zakon prema zaposlenima i pruža dovoljno prostora za poslodavce. Trenutno radimo analize tog zakona, imamo dobra i loša iskustva i možda ove jeseni uložimo neke nove amandmane. Ne postoji ništa senzacionalno što je vezano za vladu u Slovačkoj. Samo rad i akcija, diskusije su završene, sada se igra zove 'direktne strane investicije' u ovoj evropskoj naciji."

Na pitanje koliko su obični ljudi bili spremni da trpe teškoće tranzicije kad su politički lideri bili odlučni da te reforme sprovedu, Anton Jura kaže:

"Sve ove reforme nisu bile jednostavne, bile su bolne za građane koji su imali niske nadnice. Vlada je učinila pravu stvar kad je odlučila da krene u reforme i tako rizikuje da izgubi političke poene, ali je to bilo potrebno Slovačkoj i našoj privredi. Posle pet godina reformi, ove godine dobijamo bolje rezultate ne samo u makroekonomiji. Očekujemo da će kroz pet-šest godina i životni standard biti viši. Mislim da smo prošli kroz najbolniji period, ali treba reći da reforme još nisu završene."

Iskustva Čeličane u Košicama neminovno nameću paralele sa Železarom u Smederevu, ne samo zato što obe imaju istog vlasnika – US Stil. Poređenja su počela tako što su menadžeri US Stila Košice pred novinara "Vremena" stavili na sto dva teksta. Jedan je iz "Herald tribjuna" i posvećen je Srbiji, odnosno napadu na sestru pokojnog premijera Zorana Đinđića u kome se govori o građanskoj nesigurnosti, političkoj nestabilnosti, zastoju reformi... Drugi je pre mesec dana objavljen na prvoj strani biznis dodatka u "Njujork tajmsu" kao priča o razvoju automobilske industrije u Slovačkoj. U tom tekstu se kaže da su u Slovačku došli da grade fabrike automobilski koncerni Pežo-Sitroen koji će uložiti 840 miliona dolara i KIA Motors (Hjundai) koji će investirati 1,2 milijarde dolara i da im je slovačka vlada pružila sve pogodnosti. Kada ove dve fabrike počnu da rade, Slovačka će imati proizvodnju automobila po stanovniku veću od bilo koje druge zemlje na svetu, oko milion automobila godišnje.

"VREME": I pored slikovitih novinskih poređenja, da li je moguće iz ugla kompanije koja ima čeličane u obe zemlje napraviti paralelu između Slovačke i Srbije?

KRIS NAVETA: Početna situacija je slična, preovlađivale su finansijska nestabilnost i nesigurna budućnost. I u Slovačkoj i u Srbiji postojala je sumnja prema dolasku američkog vlasnika.

Ali, razlike u postrojenjima su bile velike. Železara u Slovačkoj bila je u relativno dobrom stanju, naspram postrojenja u Srbiji koja su imala velike teškoće u proteklih 12 godina. Postrojenja u Srbiji nisu stalno radila, nije bilo rezervnih delova, nije bilo alata i trebalo nam je vremena i kapitala da to razvijemo. Uložili smo dosta novca samo u nabavku alata i rezervnih delova. Trebalo nam je mnogo više napora, kapitala i vremena nego u Slovačkoj da postrojenje u Srbiji dovedemo u stanje kakvo želimo.

Što se tiče radnika, u Slovačkoj su bili skeptični prema onome što mi radimo u Košicama. Ali da budem iskren, u Srbiji je bio mnogo veći stepen nepoverenja i mislim da nam je taj nedostatak poverenja veoma otežao posao posle preuzimanja Železare u Smederevu.

Kao što znate, mi smo upravljali postrojenjima u Smederevu od novembra 2002. godine. Nadali smo se da ćemo posle kupovine Železare brže krenuti u proizvodnju, ali to se odužilo. Mislim da je ta nesigurnost uticala na zaposlene, jer su radnici u Smederevu u startu imali visoka očekivanja. I kao posledicu toga dobili smo štrajk. Mislim da smo bili fer pregovarači u tom teškom periodu, ali drago mi je da kažem da kad se štrajk završio sada vidimo ogromna poboljšanja u jačanju poverenja između poslodavca i radnika. I u Slovačkoj smo u početku pregovarali i postigli smo dogovor, ali bez štrajka. Ciljevi su nam bili isti, želeli smo fer ugovor. U Slovačkoj smo to uspeli da postignemo bez štrajka, a u Srbiji to nismo mogli. Štrajk u Smederevu naudio je našim kupcima i morali smo ponovo da uspostavljamo i poverenje kod njih.

Rekao bih ovako, kad smo došli u Slovačku, odmah smo počeli da trčimo bez, sportski rečeno, zagrevanja, a kad smo došli u Srbiju, očekivali smo isto ali se ispostavilo da nam treba tri meseca da samo krenemo s poslom. Potpisali smo ugovor o preuzimanju 12. septembra, a 7. oktobra počeo je štrajk i trajao oko 40 dana, u decembru smo pokrenuli postrojenja, tako da smo izgubili tri meseca. Dobra vest je da je sve to iza nas i sada vidimo ogroman uspeh. U Smederevu je 14. maja postavljen novi dnevni rekord – napravili smo 45 konvertorskih punjenja, plan je bio 37, što čini oko 3800 tona proizvedenog čelika, a to je novi dnevni rekord. Naš cilj je da tako bude svakog dana.

Kakvi su uslovi poslovanja koje stvara Vlada u Slovačkoj, a kakvi koje stvara Vlada u Srbiji?

Kad smo došli u Slovačku 1998. godine, Vlada je bila nestabilna, premijer Mečijar nije blagonaklono gledao na zapadni kapital. Slovačka nikada na bi ušla u NATO i Evropsku uniju da je Mečijar ostao premijer. Ali, kad je napravljena promena u Vladi, klima se znatno promenila zahvaljujući premijeru Mikulasu Zurindi, koji je bez ostatka bio posvećen reformama. Tako da je od 1998. do prošle godine bilo mnogo ekonomskih reformi koje su doprinele povoljnim uslovima poslovanja.

Pri kupovini Čeličane u Košicama obavezali smo se Vladi Slovačke da ćemo investirati 700 miliona dolara u narednih deset godina, da u tih deset godina nećemo otpuštati radnike i da ćemo u dve godine jako podržavati privredni razvoj Slovačke. Sve te obaveze smo ispunili.

Kad to uporedimo sa Srbijom, tamo je situacija bila nešto drugačija. I u Srbiji imamo dugoročne obaveze: obavezali smo se na dugoročne investicije od 150 miliona dolara u periodu od pet godina, na politiku stabilnog zapošljavanja i tri godine vođenja Centra za ekonomski razvoj.

I u Slovačkoj i u Srbiji obavezali smo se da ćemo biti dobri korporativni građani i da ćemo kao kompanija prihvatiti društvenu odgovornost.

Da li vam Srbija danas liči na Slovačku iz 1998. godine?

Rekao bih, ne baš. Postoji puno sličnosti, ali ono što se drastično razlikuje to je da kad dođete u Slovačku ne vidite bombardovane zgrade kao u Srbiji. To nosi potpuno novu i drugačiju konotaciju i atmosferu.

Da, mogu se naći sličnosti, najpre oko stanja u zemlji. Ključna stvar je da Vlada mora da postane stabilnija, to Srbiji još uvek nedostaje. A kad Vlada jednom postane stabilna, mora da bude orijentisana ka reformama.

Šta su kompanijski ciljevi u Srbiji?

Ove godine u pogone u Smederevu i Šapcu US Stil će investirati 30 miliona dolara, što je deo naše ukupne obaveze ulaganja od 150 miliona dolara u roku od pet godina. Imamo puno planova kako bismo poboljšali postrojenja, smanjili troškove i uverili se da ta postrojenja mogu da postanu konkurentna. Koncentrišemo se na šest pravila koja su pokretači biznisa: bezbednost, usluga kupcima, kvalitet proizvoda, produktivnost, očuvanje životne sredine i troškovi proizvodnje. Bezbednost je uvek na prvom mestu. To su stvari koje su pod našom kontrolom, mi ne možemo da kontrolišemo tržište, ali možemo da se fokusiramo na ovih šest pokretača biznisa i cilj nam je da iz godine u godinu poboljšavamo sve ove aspekte.

Od kad smo vlasnici postrojenja u Srbiji, kontinualno smo na putu progresa. I postigli smo odličan uspeh za tako kratko vreme posle štrajka. Model koji koristimo u Srbiji isti je kao model koji imamo u Slovačkoj, a cilj u Srbiji je kao u Slovačkoj pre četiri godine.

Postoji još jedan važan detalj o kome ljudi u Srbiji treba da vode računa. Ako US Stil uspe u Smederevu, uspeće i Srbija jer će se za naš uspeh čuti po svetu i biće to sjajan signal za druge kompanije da dođu u Srbiju, započnu biznis i otvore nova radna mesta.

Ako nije poslovna tajna, uporedite zarade u vašim čeličanama u Košicama i Smederevu.

U Smederevu su prosečne zarade 18.000 dinara i to je malo više od proseka u državi. U Košicama su zarade nešto više nego u Smederevo, ali isto tako malo više od proseka u državi. Važno je reći da postoje različita tržišta rada u ove dve zemlje. Kad smo kupovali Sartid, po ugovoru prosečno povećanje zarada trebalo je da bude 33 odsto, Pre nego što smo preuzeli Sartid, povećali smo plate deset odsto, a zatim od novembra 2002. pa do kraja štrajka 2003. za 43 odsto. U Košicama smo nadnice povećali 43 odsto, ali za četiri godine. Postoji još jedan važan detalj oko zarada u Slovačkoj, a to je da mi delimo uspeh kompanije, odnosno učešće u profitu sa zaposlenima. Istu odredbu imamo i u ugovoru u Srbiji, ali Železara u Smederevu još nema profit. Verujte mi, najvažnija stvar koju želimo da uradimo je da i u Srbiji radnicima zarade isplaćujemo od profita.


 

Rizik za strani kapital

Najnovija istraživanja beogradskog Instituta za tržišna istraživanja (IZIT) pokazuju da je Srbija i dalje, prema oceni stranih posmatrača, veoma rizično područje za ulaganje stranog kapitala.

Direktor Centra za makroekonomske analize IZIT-a Vladana Hamović izjavila je da su anketirani stranci kao osnovne razloge za rizičnost ulaganja naveli to što se nije puno uradilo na regulisanju administrativnih uslova i pravnih okvira za započinjanje novih poslova.

Prema oceni inostranih partnera, Srbija nije pogodna za strane direktne investicije jer nisu napravljeni znatniji pomaci u razvijanju finansijskog sistema, carinskoj politici, obnovi infrastrukture i kvalitetu javne administracije i javnih izdataka.

Strani partneri nisu zadovoljni ni time što Srbija nije mnogo uradila ni u pravnom regulisanju zemljišne imovine, u zakonodavstvu koje se odnosi na hipoteke i mogućnosti transparentnog poslovanja firmi, a posebno u berzanskom trgovanju.

Hamovićeva je navela da se najveći deo saradnje sa inostranstvom odnosi na izvozno-uvozne poslove za koji postoje obostrani interesi, ali su i oni ocenjeni kao veoma rizični. (Beta)

Centar za ekonomski razvoj

Centar za ekonomski razvoj

Prema Ugovoru o kupovini Čeličane, US Stil se, između ostalog, obavezao i na formiranje i praćenje rada Centra za ekonomski razvoj u periodu od dve godine. Centar je osnovan 2000. godine i još radi jer je US Stil shvatio da je to jako bitno za grad, region i slovačko društvo u celini.

Anton Jura, izvršni potpredsednik za strateško planiranje, kaže da je motivacija US Stila bila da privuče nove strane investicije u ovaj regiona, da dovede nova preduzeća i otvori nova radna mesta.

"VREME": Šta je Centar za ekonomski razvoj?

ANTON JURA: To je deo US Stila Košice koji je potpuno posvećen ekonomskom razvoju i pružanju pomoći stranim kompanijama koje žele da započnu poslovanje u istočnoj Slovačkoj. Naša misija je da privučemo strane kompanije koje će investirati u ovom delu zemlje. Olakšavamo i pregovore između potencijalnih investitora i lokalnih i državnih vlasti. I legalno lobiramo za poboljšanje klime za poslovanje u Slovačkoj. Naša strategija je da napravimo koordinaciju US Stil Centra za ekonomski razvoj, partnera US Stila, potencijalnih stranih investitora, investitora koji su već prisutni i relevantnih vladinih institucija i agencija. Promovisanje je i dalje važno bez obzira na to što je Slovačka 1. maja ušla u Evropsku uniju, jer region istočne Slovačke još nije dobro poznat poslovnim krugovima u zapadnoj Evropi.

Do sada smo organizovali pet međunarodnih investicionih konferencija i dve prezentacije. Trenutno naš tim ima putujuću prezentaciju u SAD i Kanadi, a član tog tima je i naš kolega iz Srbije, direktor tamošnjeg Centra za ekonomski razvoj Bogdan Komlenac.

Šta Centar nudi investitorima koji dođu u Slovačku?

Možemo da ponudimo iskustvo US Stila, kako da otpočnu poslovanje u Slovačkoj, olakšavamo im kontakt sa vlastima i agencijama i povezujemo nove i stare investitore. Zahvaljujući naporima i aktivnostima Centra, mnogi su odlučili da dođu i investiraju u Slovačku. U protekle tri godine stvorili smo široku bazu podataka koja besplatno stoji na raspolaganju investitorima. Zahvaljujući našim naporima, osam stranih kompanija osnovalo je svoja preduzeća u Košicama i oni će otvoriti oko hiljadu novih radnih mesta. Njihove investicije vredne su oko 60 miliona dolara.

Prodaja Sartida

Prodaja Sartida

"VREME": U Beogradu upravo traje postupak za preispitivanje načina na koji je Sartid otišao u stečaj. Na izvestan način to je i preispitivanje privatizacije smederevske Čeličane. Koliko je to dobro ili loše za US Stil?

KRIS NAVETA: Koliko znam, traje istraga, ali nisam znao da je to objavljeno. Kako razumem, istraga se vodi oko stečaja. Nama iz US Stila postavljena su neka pitanja i mi odgovaramo na njih. Sarađujemo sa istražiteljima. Verujem da je nešto od toga i politički motivisano, ali to je moje lično mišljenje. Znam da će se za nekoliko nedelja održati predsednički izbori u Srbiji i vidim da je trka napeta a neka pitanja postaju interesantna glasačima.

Ponavljam, potpuno sarađujemo, poznato je da je US Stil kupio Sartid pod stečajem i mi poštujemo poslovnu etiku prilikom svakog posla koji ugovorimo. Koliko mi je poznato, Antikorupcijski savet trenutno samo prikuplja informacije.

Bilo koja organizacija koja je zaisnteresovana za istraživanje i iskorenjivanje korupcije zaslužuje podršku javnosti i mi pozdravljamo napore da se iskoreni korupcija u Srbiji. Ukoliko traže korupciju u procesu kupovine Sartida, US Stil nije pravo mesto da je traže.


POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST