Bliski istok >

Opasni ćorsokak

Niko od ključnih igrača – izraelska vlada, palestinsko rukovodstvo i Bušova administracija – nema jasnu strategiju raspleta sukoba

Izraelski helikopteri ubili su u ponedeljak dvoje dece, od 3 i 13 godina, kada su osuli raketnu paljbu na ulicu punu sveta u Hebronu, na Zapadnoj obali, u pokušaju da likvidiraju jednog pripadnika Islamskog džihada. U utorak u zoru, iz helikoptera je otvorena vatra na palestinsku policijsku postaju u pojasu Gaze, a dvojica palestinskih radnika ubijena su na pograničnom prelazu na Zapadnoj obali u času kada se Evropska unija pridružila Amerikancima u pokušaju uspostavljanja primirja.

Poslednje dve runde progovora o prekidu vatre okončane su bez rezultata i Evropska unija je u utorak poslala svog spoljnopolitičkog šefa Havijera Solanu u posredničku misiju. Dan ranije EU je žigosala palestinske militantne grupe Hamas i Islamski džihad kao "terorističke mreže" i zatražila od palestinskog vođe Jasera Arafata da ih raspusti.

Kako je Izrael neprekidno optuživao EU da je propalestinska, tako se neobično oštro saopštenje EU tumači time da je evropska linija sada bliža američkoj koja od Arafata zahteva da deluje protiv Hamasa i Islamskog džihada.

Danas su na izraelsko-palestinskoj sceni četvorica glavnih međunarodnih posrednika – američki Entoni Zini, evropski Solana, izaslanik UN Terje Larson i ruski Andrej Vdovin. Otkako je Zini pre dve sedmice doputovao u region, 34 izraelska civila poginula su u palestinskim napadima. U istom razdoblju 43 Palestinca su ubijena, uključujući 19 napadača.

Time je izraelsko-palestinski sukob ušao u najoštriju krizu od izbijanja intifade (palestinskog ustanka) prošle godine. Ali, kako tvrde analitičari, opasnost manje leži u eskalaciji nasilja nego u činjenici da niko od ključnih igrača – izraelska vlada, palestinsko rukovodstvo i Bušova administracija – ne izgleda da ima jasnu strategiju, dok su sve tri strane duboko podeljene oko toga kako nastaviti.

SIGNALI: Novi napadi palestinskih bombaša samoubica pokazuju da se nasilje pojačava. Američki predsednik ponovo traži od Arafata da "iskoreni one koj ubijaju". Ali, Arafat nema takvu moć.

Palestinski vođ je prošle sedmice dobio dva nepogrešiva signala. Prvo su izraelski helikopteri raketama razorili zgradu u susedstvu njegovog štaba dok se nalazio unutra. Izraelski zvaničnici opisali su napad kao namerni pokušaj da se Arafat natera na obračun sa bombašima posle tri njihove akcije u kojima je u dva dana ubijeno 26 ljudi.

Druga poruka došla je odmah zatim, sa druge strane, kada je Arafat pokušao da stavi u kućni pritvor Šeika Aheda Jasina, osnivača i vođu Islamskog pokreta otpora, poznatog kao Hamas. Hiljade demonstranata su se tad ispečile pred Arafatove policajce koji su se povukli zasuti kamenicama.

Arafatovi saradnici tvrde da palestinski vođ može da izvrši zadatak. Oni kažu da Arafat namerava da izađe u susret američkim i izaelskim zahtevima i da će se obračunati sa palestinskim terorističkim grupama. Arafatova policija, kažu oni, uhapsila je desetine Hamasovih aktivista, a Arafat je naredio Fatahu, najvećoj frakciji PLO-a, da se uzdrži od napada na izraelske vojnike i naseljenike na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze.

"Učinićemo sve što je u našem interesu", izjavio je Ahmed Abulah Rahman, šef Arafatovog kabineta. "Naši ciljevi su isti. Zadovoljićemo Amerikance."

Ipak, Rahman priznaje da "raspoloženje" među Palestincima sužava polje delovanja. Za Arafata, Hamas je najveća glavobolja, jer ne samo što otvoreno napada njegove napore ka povratku za pregovarački sto, već izgleda da uživa podršku većeg broja Palestinaca nego što je Arafat danas ima. Veruje se da je iza Hamasa danas najmanje 30 odsto Palestinaca na Zapadnoj obali i u Gazi a da napade Hamasovih samoubica pozdravlja čak 70 procenata.

Zaoštravanje sukoba dovodi u pitanje Arafatovu političku sudbinu. On je mnogo uložio u mirovni sporazum iz Osla 1993. godine za koji deli Nobelovu nagradu za mir. Ali, Izrael za gotovo tri godine nije predao ni stopu zemlje Palestincima i mirovni proces koji je počeo u Oslu se prekinuo. Ako Oslo propadne, kažu analitičari, Arafat će potonuti sa njim.

PRITISAK: Izraelci pojačavaju pritisak. Mesecima se debatovalo o tome da li Arafata treba proterati iz zemlje. Premijer Arijel Šaron nije krio svoje neprijateljstvo. Povezao je Arafata sa Osamom bin Ladenom, ali je rekao da Arafat "neće biti meta za likvidaciju." Desničarski političari i dalje traže da se "zemlja oslobodi Arafata" ne objašnjavajući šta pod tim misle.

Trenutno je Arafat praktično nepokretan. Šaronovo vazduhoplovstvo uništilo je njegove predsedničke helikoptere. Grad Ramala, gde se danas nalazi, u okruženju je izraelske vojske, kao i svi gradovi na Zapadnoj obali i u Gazi. U protekle dve sedmice eskalacije nasilja Arafat nije pokušao da napusti Ramalu.

Istovremeno, jačaju glasine o građanskom ratu. U novom izazovu palestinskim vlastima vođa Hamasa, Jasin, najavio je nove samoubilačke napade na Izrael. Glasine o palestinskom građanskom ratu nisu novost. Odnosi Hamasa i palestinskih vlasti, kao i ranije sa PLO-om, više puta su bili na rubu oružanog sukoba. Ali, razlika između nekad i sad, kažu i izraelski i palestinski analitičari, jeste u tome što sad nema "političkog horizonta" ili diplomatskog procesa koji bi prosečnom Palestincu ili Izraelcu ponudio neku nadu.

Hamas živi od nasilja i sukoba. Njegov cilj, kako je u povelji Hamasa zapisano 1988. godine, jeste uspostavljanje islamske države u svim oblastima između reke Jordana i Sredozemnog mora, suprotno viziji PLO-a o sekularnoj, demokratskoj palestinskoj državi.

Svoje vojno krilo Hamas drži u tajnosti. Veruje se da broji oko 500 ljudi. Neprekidno se obnavlja pošto se ljudi regrutuju za samoubilačke akcije. Oni nisu milicija kao Fatah koja pod oružjem maršira ulicama. Oni su tajno lice Hamasa. Javno lice Hamasa je u pomoći koju ta organizacija pruža palestinskoj sirotinji kroz mrežu svojih distributivnih centara, medicinskih ustanova i škola.

Arafat, pod pritiskom Šarona i SAD, ne može da krene na svoje protivnike u nešto što bi se izrodilo u palestinski građanski rat. On rizikuje da izazove eksploziju gneva, naročito u Gazi i verovatno u gradu Nablusu na Zapadnoj obali. To bi srušilo i ono malo što je ostalo od legitimiteta njegove vlasti.

Šaron je takođe u ćorsokaku. Izraelci ne mogu da unište terorizam koristeći sve veće doze sile. Ne mogu ni da nađu način kako da stišaju palestinski gnev. Pre ili kasnije uslediće povratak za pregovarački sto.

Pitanje je ko će sedeti za stolom. Jer, tekuće smenjivanje samoubilačkih palestinskih napada i izraelskih kontraudara sada se vidi i kao rat za nasleđe unutar Izraela i Palestine. I izraelski premijer i palestinski predsednik suočeni su sa snažnom unutrašnjom opozicijom. Šaron (73) i Arafat (72) primiču se svom političkom zalasku. Arafat pati od Perkinsonove bolesti, vidno stari i sve se teže nosi sa plimom pristalica islamskih ekstremista. Šaron je, kako ga opisuje lokalna štampa, sve deblji, odmakle godine iskazuje svojim nezgrapnim držanjem i sporim misaonim reakcijama. Za petama mu je, njegov mlađi, energičniji rival, bivši premijer Bendžamin Netanjahu.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST