foto: ap
ZAMRŠENI ODNOSI: Svetski lideri na ceremoniji otvaranja ASEAN samita u Manili

Azijska turneja Donalda Trampa >

Amerika na prvom mestu

Na svojoj prvoj turneji po Aziji predsednik SAD Donald Tramp delovao je više kao trgovac koji želi da sklapa poslove nego kao lider vojno i ekonomski najmoćnije države sveta. Ostao je usamljen po pitanju vizije budućih trgovinskih odnosa i saveza među državama, prepustivši tako ulogu "šampiona globalizacije" kineskom predsedniku Si Đinpingu

Izgleda da je američkom predsedniku Donaldu Trampu baš neudobno u Beloj kući. Svako malo ugrabi priliku da ode iz svoje zvanične rezidencije u Pensilvanija aveniji 1600, pa ili skokne do luksuznih apartmana u Tramp kuli u Njujorku, ili boravi u svojim golf-klubovima i odmaralištima u Vašingtonu i Palm Biču. A kada ide u zvanične posete stranim zemljama, Tramp se potrudi da budu rekordno dugačke, što je posve neuobičajeno za američke predsednike.

Na svojoj prvoj turneji po Bliskom istoku Tramp je boravio duže od osam dana. Tokom nedavne turneje po Aziji oborio je sve rekorde u novijoj istoriji SAD: bio je odsutan iz Vašingtona čak dvanaest dana tokom kojih je posetio pet zemalja azijsko-pacifičkog regiona – Japan, Južnu Koreju, Kinu, Vijetnam i Filipine.

SLAB PREDSEDNIK: Svakako najveću pažnju medija izazvala je prva zvanična poseta američkog šefa države Pekingu. Pomno se pratilo kako će se Tramp, načet svakakvim aferama kod kuće i zahuktalom istragom FBI-ja o navodnom mešanju Rusije u predsedničke izbore u SAD 2016. godine, ophoditi prema ključnim temama vezanim za Aziju. Gorućih pitanja bilo je napretek: od tenzija na Korejskom poluostrvu, odnosa prema nuklearnom programu Severne Koreje, neizbežnih pitanja vezanih za globalnu i bilateralnu trgovinu, odnosa u regionu...

Analizirajući okolnosti Trampove prve posete Aziji, američka mreža CNBC podsetila je da on "u ovom trenutku nije snažan predsednik", za razliku od "japanskog premijera Šinzoa Abea i kineskog predsednika Si Đinpinga", koji su nedavno obezbedili "snažne političke mandate kod kuće". Stranka japanskog premijera ubedljivo je pobedila na parlamentarnim izborima, dok je kineski predsednik Si Đinping učvrstio svoju vlast nakon "istorijskog" 19. kongresa Komunističke partije Kine.

Iako je primetno smanjio poslovično agresivnu retoriku, Donald Tramp ipak je ostao dosledan svom prenaglašeno samouverenom i nediplomatskom tonu u komunikaciji sa azijskim liderima. Na prvoj stanici svoje azijske turneje, u Tokiju, na zajedničkoj konferenciji za štampu sa japanskim premijerom Tramp je izjavio da japanska ekonomija "nije tako dobra kao naša" i da "tako treba i da ostane".

TRGOVINSKI DEFICIT: Žalio se američki šef države i na veliki trgovinski deficit koji SAD imaju sa Japanom (skoro 70 milijardi dolara na godišnjem nivou), insistirajući da dve zemlje treba da potpišu bilateralni ugovor o slobodnoj trgovini. Tome se japanska strana, međutim, oštro protivi, smatrajući da je bolje rešenje da se Amerika vrati multilateralnom sporazumu o Transpacifičkom partnerstvu (TPP), koje je Trampova administracija napustila još početkom ove godine. Ostalih jedanaest država koje su potpisale TPP dogovorile su se da ostanu privržene tom sporazumu i bez SAD.

U glavnom gradu Južne Koreje, Seulu, predsednik SAD nije koristio uobičajenu zapaljivu retoriku okrenutu prema vlastima Severne Koreje, već je pozvao zvanični Pjongjang da sedne za pregovarački sto. Na zajedničkoj konferenciji za novinare sa južnokorejskim predsednikom Mun Džae Inom, Donald Tramp je izjavio da raketna lansiranja Severne Koreje predstavljaju "pretnju, ne samo po narod Južne Koreje, već i po ljude širom sveta", ali nije, kao do sada, podsmešljivo govorio o lideru Severne Koreje Kim Džong Unu kao o "malom raketašu".

Dva predsednika postigla su dogovor da sarađuju i u pogledu jačanja južnokorejskih odbrambenih sposobnosti. "Južna Koreja će naručiti opremu vrednu više milijardi dolara", rekao je trijumfalno Tramp, dodajući da će se na taj način smanjiti trgovinski deficit koji SAD imaju i sa Južnom Korejom (skoro 28 milijardi dolara u 2016. godini).

KONTRADIKTORNE PORUKE: Kritičari smatraju da se Donald Tramp na svojim turnejama po inostranstvu ponaša više kao trgovac sklon cenjkanju nego kao ozbiljan lider vojno i ekonomski najmoćnije države sveta. To se videlo i kada je sredinom maja boravio u zemljama Bliskog istoka, baš kao i sada tokom turneje po Aziji. Takav Trampov pristup, veruju upućeni u ekonomska zbivanja, možda će imati kratkoročnog pozitivnog efekta na privredu SAD, ali neće strukturno izmeniti globalne trgovinske odnose, niti će dugoročno umanjiti sve veći trgovinski deficit koji SAD imaju sa ključnim azijskim partnerima.

To je posebno vidljivo u odnosima Vašingtona i Pekinga, jer u poslednjih nekoliko decenija najveći deficit SAD imaju upravo u razmeni sa Kinom. Prošle godine negativni saldo iznosio je 347, a u 2015. čak 367 milijardi dolara.

Iako je Donald Tramp tokom predizborne kampanje, kao i na početku predsedničkog mandata, zastupao oštar kurs prema "džinu Azije", optužujući Kinu da "siluje" američku privredu i radnike i da manipuliše sopstvenom valutom, njujorški milijarder je tokom službene posete Pekingu promenio retoriku. Izjavio je da su za američki trgovinski deficit i "nepoštene trgovinske ugovore koji idu u korist samo jedne strane" odgovorni raniji šefovi Bele kuće.

"Ne krivim Kinu. Ko može da krivi jednu zemlju zato što je iskoristila drugu zemlju zarad dobrobiti sopstvenih građana? Ja Kini odajem priznanje", rekao je Tramp posle sastanka sa kineskim kolegom Si Đinpingom. Tramp će pred domaćom javnošću moći da se hvali da je uspešan "CEO predsednik", kako sebe voli da naziva, jer su neke od vodećih američkih kompanija – među kojima su i Dženeral elektrik, Boing, proizvođač čipova Kvalkom i banka Goldman Saks – tokom Trampove posete NR Kini sklopile ugovore vredne 250 milijardi dolara.

Iako u poslednjih godinu dana američka ekonomija ide uzlaznom putanjom, sudeći prema anketi koju je početkom novembra sprovela američka mreža CNN, Trampova popularnost među biračima značajno opada, te ga sada podržava tek 40 odsto ispitanika. Uspehe za dobre ekonomske trendove i rast privrede u SAD Tramp je, naravno, pripisao sebi. "Ja sam razlog što je naša berza tako uspešna", rekao je u predsedničkom avionu Air Force One.

U Pekingu je Donald Tramp dao uveravanja kineskom lideru da će Sjedinjene Države poštovati politiku "Jedne Kine", pošto je prošlog decembra izazvao ogorčenje u Pekingu kada je primio telefonski poziv od predsednice Tajvana Cai In-Veng, koja mu je čestitala na izbornoj pobedi. To je bio prvi takav kontakt još od kraja sedamdesetih godina prošlog veka.

Sumirajući rezultate Trampove posete regionu, "Njujork tajms" komentariše da je nastupao sa dve kontradiktorne poruke: sa jedne strane da nacije sveta moraju da stanu uz Sjedinjene Američke Države u konfrontaciji sa nuklearnom pretnjom iz Severne Koreje, ali da bi trebalo da očekuju da će Amerika ići svojim putem kada je trgovina u pitanju.

SAM ZA SEBE: Suprotno Trampovoj izolacionističkoj strategiji u međunarodnim ekonomskim odnosima, kineski predsednik Si Đinping je, na godišnjem samitu zemalja Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC) održanom u Danangu u Vijetnamu, ocenio da je globalizacija "nepovratni istorijski trend".

Obraćajući se učesnicima samita odmah posle predsednika SAD, kineski lider je pozvao na podršku "multilateralnom trgovinskom režimu" i napretku zone slobodne trgovine u Aziji i na Pacifiku. "Treba da podržimo slobodnu trgovinu i primenimo otvoreni regionalizam koji će omogućiti zemljama u razvoju da imaju veću dobit od trgovine i međunarodnih investicija", rekao je Si Đinping.

Si Đinping nije zaboravio da pomene da će kineska ekonomija postati još otvorenija i transparentnija za strane firme, uključujući i one iz Sjedinjenih Država, i pozvao je i američke kompanije da učestvuju u njegovoj ambicioznoj infrastrukturnoj inicijativi "Jedan pojas – jedan put".

Tek koji minut pre toga američki predsednik je na tom istom skupu rekao da njegova zemlja više "neće tolerisati neravnopravnu trgovinu" i da je spreman da se bori za "Ameriku pre svega", što je bio i slogan njegove izborne kampanje.

foto: apGRUPNI PORTRET ZA USPOMENU: Učesnici samita APEK u Vijetnamu

Osim očite razlike u karakterima i političkom nastupu dvojice lidera, na forumu APEK-a u vijetnamskom gradu Danangu videlo se da Donald Tramp i Si Đinping imaju i potpuno drugačija viđenja globalne politike i mesta svojih država u njoj. Za razliku od kineskog predsednika koji prvenstvo daje multilateralnim sporazumima, Tramp je ponovio da Amerika želi da sklapa bilateralne ugovore sa drugim zemljama.

Dok kineski lider svoju zemlju u perspektivi najradije vidi kao lidera u širenju obnovljive energije, savremenih tehnologija i preduzetničkih inovacija, predsednik SAD ignoriše problem globalnog zagrevanja i ponaša se kao advokat "prljavih" tehnologija i proizvođača fosilnih goriva i energenata koji su najveći zagađivači prirode. Zbog svega toga "Vašington post" navodi da Trampova "Amerika pre svega" danas sve više izgleda kao "Amerika sama".

RUKOVANJE SA PUTINOM: Zvaničnici Bele kuće, pa i sam predsednik, sve češće koriste termin "indo-pacifički region" kada govore o tom delu sveta. Ova nova krilatica u suprotnosti je sa nasleđem bivšeg predsednika Baraka Obame, koji je želeo da SAD geostrateški okrene Aziji. Takođe, to ukazuje na želju sadašnjeg američkog rukovodstva da istakne i učvrsti veze sa Indijom, ali i drugim demokratijama u regionu, pre svih Japanom i Australijom, kako bi se dugoročno suprotstavili rastućem uticaju Kine u Aziji.

Do jednog od najiščekivanijih događaja na Trampovoj turneji, međutim, nije došlo: izostao je zvaničan sastanak sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, navodno zbog gustog rasporeda obojice i problema sa protokolom. Ipak, Putin i Tramp su se rukovali pred kamerama i u tri navrata kratko razgovarali na marginama samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje u Vijetnamu. Uspeli su da formulišu zajedničko saopštenje o Siriji, u kome se navodi da za dugotrajni sukob u toj zemlji ne postoji vojno rešenje, već da konačno političko rešenje treba da bude u okviru Ženevskog procesa i u skladu sa rezolucijom Ujedinjenih nacija. Obojica su potvrdili svoju posvećenost suverenitetu, nezavisnosti i teritorijalnom integritetu Sirije.

Nakon ovih kratkih susreta sa Putinom, Tramp se ponovo upleo u kontradiktorne izjave. Prvo je rekao da "stvarno veruje" Putinu na reč da se Rusija nije mešala u američke predsedničke izbore prošle godine, da bi dan kasnije, nakon sastanka sa vijetnamskim predsednikom Tran Đaj Kvangom, izjavio kako "veoma veruje" američkim obaveštajnim agencijama, pošto ih "sada vode fini ljudi" – američke službe tvrde da se Moskva ilegalno umešala u izbore i doprinela pobedi Donalda Trampa i o tome vode istragu. Nije se dugo čekalo na reakciju nekadašnjih rukovodilaca američkih obaveštajnih službi. Bivši šef CIA Džon Brenan i nekadašnji direktor svih obaveštajnih agencija u SAD Džejms Klaper izrazili su bojazan da je predsednik Donald Tramp "naivan ili uplašen" i da ga je predsednik Rusije "izmanipulisao".

Na poslednjoj stanici azijske turneje američki predsednik boravio je u filipinskoj prestonici Manili, gde je prisustvovao samitu čelnika Asocijacije zemalja jugoistočne Azije (ASEAN). Tramp je poručio i da je spreman da posreduje oko spornih teritorija u Južnom kineskom moru. "Ukoliko mogu pomoći u posredovanju ili rešavanju arbitražom, recite mi. Veoma sam dobar posrednik i arbitar", izjavio šef Bele kuće.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

FOTO GALERIJA

infografik: vreme / ih

Pomeranje centra gravitacije

Još od druge polovine 18. pa sve do kraja 20. veka svetom je dominirala vizija anglo-američkog i atlantskog ustrojstva sveta. To je prevashodno bilo uzrokovano industrijskom, a zatim i informatičkom revolucijom, koje su omogućile nagli i kontinuirani razvoj Zapadne civilizacije. Međutim, danas smo svedoci ekonomskog i geostrateškog pomeranja uticaja i moći sa Zapada na Istok, pre svega ka ogromnom azijsko-pacifičkom regionu. Razloga je mnogo, a jedan od najznačajnijih je da je u pitanju ogromno tržište koje obuhvata polovinu svetske populacije.

Osim što se globalno klatno razvoja pomera ka istoku, u tom pravcu pomeraju se i globalne investicije, što je dovelo do saradnje, ali i do sve snažnije konkurencije među rastućim silama u regionu. U analizi "Žurnala odbrambenih studija" u članku pod nazivom "Geostrateški imperativ Indo-pacifičkog regiona", ukazuje se na sve veći značaj ovog regiona "za mir i prosperitet u svetu", kao i da on predstavlja "centar gravitacije svetskih ekonomskih, političkih i strateških interesa".

Analiza MMF-a pokazuje da će "azijsko-pacifički region i dalje biti svetski lider u ekonomskom rastu" od 5,5 procenata u 2017. i 5,4 odsto u 2018. godini. Takođe, Azijska razvojna banka u svom izveštaju navodi da "azijsko-pacifički region daje najveći pojedinačni doprinos svetskom ekonomskom rastu u 2017." i da "njegov udeo čini 60 odsto" u ovogodišnjem rastu globalne ekonomije. Zanimljivo je da većina svetskih milijardera danas živi u Aziji, a srednja klasa postaje sve brojnija.

»Jedino sam ja bitan«

Analizirajući Trampovu turneju po Aziji, mediji su se utrkivali da ukažu ko sve nije bio prisutan u brojnoj delegaciji američkog predsednika. Supruga Melanija i uticajni zet Džared Kušner svoje putovanje završili su već u Kini, dok je "prva ćerka" Ivanka bila "upadljivo" odsutna, iako je koji mesec ranije bila na samitu G20 u Nemačkoj i čak je menjala svog oca na jednom od zvaničnih sastanaka. Državni sekretar SAD Reks Tilerson bio je prisutan na svakoj stanici Trampove turneje, iako je američki predsednik neposredno pred put rekao da "ne zna" hoće li Tilerson ostati na svojoj poziciji. "Jedino sam ja bitan", rekao je u svom stilu Tramp.

Međutim, trojica ključnih ljudi koji se bave pitanjima ekonomije i trgovine – ministar finansija Stiven Mnučin, direktor Nacionalnog ekonomskog saveta Geri D. Kon i direktor Nacionalnog trgovinskog saveta Bele kuće Piter Navaro – nisu bili prisutni na azijskoj turneji. Prva dvojica su ostala u Vašingtonu kako bi lobirali za najavljenu veliku poresku reformu, koja bi, između ostalog, trebalo da omogući smanjenje poreza korporacijama i bogatima. Što se Navara tiče, njegov nedolazak u Aziju svakako ima veze sa politikom nezameranja domaćinima, jer od svih članova osoblja Bele kuće upravo on ima najizraženije antikineske stavove.