Vreme
VREME 1401, 9. novembar 2017. / VREME

Male boginje u Srbiji:
Neman je pred vratima

"Može se očekivati manja metastaza kosovske epidemije u neposrednoj budućnosti, ali je to nemoguće predvideti. Valja imati na umu da su svi bolesnici koji se pominju u Centralnoj Srbiji takozvani importovani slučajevi, što znači da su se zarazili na KiM. Zahvaljujući preduzimanim merama, nije došlo do daljeg prenosa zaraze", objašnjava epidemiolog Zoran Radovanović

Od početka oktobra 2017. godine u Srbiji, uključujući i teritoriju u nadležnosti Zavoda za javno zdravlja Kosovska Mitrovica, registrovan je ukupno 51 slučaj malih boginja. Najmlađa obolela osoba je uzrasta tri meseca, a najstariji 43 godine. Najveći broj obolelih je u uzrasnoj grupi starijih od 20 godina. Većina obolelih osoba (94 odsto) je nevakcinisana, nepotpuno vakcinisana ili nepoznatog vakcinalnog statusa. Od ukupnog broja obolelih, 60 odsto je bilo hospitalizovano ili je hospitalizacija u toku. Od težih komplikacija malih boginja registrovana je upala pluća kod tri obolele osobe.

Ovo su zvanični podaci Instituta za javno zdravlje "Dr Milan Jovanović Batut". Do pojave epidemije morbila na Kosovu, u Srbiji je u prvih devet meseci ove godine registrovano 12 slučajeva malih boginja (genotip B3) iz prijavljenih epidemija u opštoj bolnici Kruševac, populaciji grada Kruševca i opštoj bolnici Sremska Mitrovica / Dom zdravlja Sremska Mitrovica.

KAKO JE POČELO: Centar za kontrolu i prevenciju bolesti Zavoda za javno zdravlje Kosovske Mitrovice (koji je nadležan za teritoriju srpskih enklava) 23. oktobra 2017. godine prijavio je Institutu za javno zdravlje Srbije "Dr Milan Jovanović Batut" epidemiju malih boginja na teritoriji Kosova i Metohije sa većinskim srpskim i nealbanskim stanovništvom. Na navedenoj teritoriji do 6. novembra 2017. godine registrovano je 46 osoba sa kliničkom slikom malih boginja, od kojih je kod jedanaest laboratorijski potvrđena dijagnoza na Institutu Torlak.

Centar za kontrolu i prevenciju bolesti Zavoda za javno zdravlje Vranje je 1. novembra 2017. godine prijavio Institutu za javno zdravlje Srbije "Dr Milan Jovanović Batut" epidemiju malih boginja na teritoriji opštine Bujanovac, su dvoje obolelih kod kojih je laboratorijski potvrđena dijagnoza na Institutu Torlak. Reč je o osobama koje su ostvarile kontakte sa obolelima od malih boginja na Infektivnoj klinici KC Prištine. Dan posle, Institut Torlak je dostavio laboratorijsku potvrdu slučaja malih boginja kod deteta iz Gračanice, kod koga su se simptomi malih boginja javili u toku hospitalizacije zbog lečenja osnovne bolesti na Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije "Dr Vukan Čupić" u Beogradu i za koji je Gradski zavod za javno zdravlje Beograd dostavio prijavu sumnje. Šestog novembra prijavljena je porodična epidemija malih boginja u Kraljevu, sa dvoje obolelih kod kojih je laboratorijski potvrđena dijagnoza na Institutu Torlak. Reč je o osobama koje su ostvarile kontakt tokom boravku u Prištini. Uvedene su pooštrene mere epidemiološkog nadzora nad malim boginjama u Srbiji (prijava sumnje, laboratorijska dijagnostika, izolacija i lečenje obolelih, zdravstveni nadzor, epidemiološki nadzor, vakcinacija nevakcinisanih i nepotpuno vakcinisanih lica), dok se na teritoriji Kosovske Mitrovice intenzivno sprovodi vakcinacija svih nevakcinisanih i nepotpuno vakcinisanih osoba uzrasta od navršenih 12 meseci do navršenih 14 godina.

DA LI NAM PRETI EPIDEMIJA: O MMR vakcini, predrasudama i antivakcinalnom pokretu "Vreme" je pisalo u martu ove godine i tom prilikom razgovarali smo sa profesorom dr Zoranom Radovanovićem, epidemiologom. Da li nam preti epidemija, to jest da li će se ova bolest proširiti na Srbiju budući da je kolektivni imunitet ugrožen?

"Obuhvat vakcinacijom je nastavio da pada, a vesti o epidemiji na KiM učinile su da se situacija poslednjih sedmica popravlja. Može se očekivati neka manja metastaza kosovske epidemije u neposrednoj budućnosti, ali je to nemoguće predvideti. Valja imati na umu da su svi bolesnici koji se pominju u Centralnoj Srbiji (po dva u Bujanovcu i Kraljevu, jedan u Beogradu) takozvani importovani slučajevi, što znači da su se zarazili na KiM. Zahvaljujući preduzimanim merama, nije došlo do daljeg prenosa zaraze", objašnjava profesor Radovanović. "Suština je u tome da je zaštitni bedem vakcinisanih (tzv. kolektivni imunitet) nedovoljno visok, tako da objektivno postoje uslovi da dođe do epidemije. Poučan je primer BiH. Tamo je tokom ratnih godina opao broj vakcinisanih, pa je tokom narednih godina dolazilo do manjih epidemija malih boginja, zaušaka i rubeole (crvenke), ali su masovne epidemije nastupile tek 10–20 godina kasnije, sa blizu 10.000 obolelih od malih boginja (6000 u Federaciji i skoro 4000 u Republici Srpskoj). Do pre nekoliko decenija, broj obolelih je bio blizu broja rođenih. Vakcinacija je potpuno promenila situaciju, pa je bilo godina bez ijednog obolelog (2012). Nažalost, širenje straha od MMR vakcine dovelo je do pada kolektivnog imuniteta, što se ispoljilo pojavom epidemija sa po više stotina obolelih (2007, 2011, 2014/15), uz međuepidemijske intervale sa po jednim obolelim (2009, 2013) ili dva obolela (2006, 2008). To je tipična tzv. endomoepidemijska slika kretanja malih boginja, doduše s proređenim intervalima i neuporedivo malobrojnijom zahvaćenošću populacije nego u prošlosti. Nažalost, stvaranje nepoverenja prema MMR vakcini odložilo je za više godina proglašenje eliminacije ove zaraze u Srbiji, ranije planirano za kraj 2015."

Prema mišljenju epidemiologa iz Instituta za javno zdravlje "Dr Milan Jovanović Batut", u poslednjih 5–7 godina obuhvat MMR vakcinom u drugoj i sedmoj godini života je ispod ciljanih 95 odsto, i neophodan je za dostizanje i održavanje kolektivnog imuniteta populacije kojom se sprečava dalje širenje virusa malih boginja nakon njegovog unošenja u populaciju. Po ko zna koji put, epidemiolozi upozoravaju da u tom slučaju uzročnik bolesti nalazi sve osetljive, a da ulaskom jednog zaraženog u takvu populaciju oboleva čak 17 osetljivih (onih koji nisu preležali bolest ili nisu vakcinisani sa dve doze vakcine). Profesor Radovanović naglašava da je obuhvat školske dece vakcinacijom relativno visok, preko 90 odsto, ali je u predškolskom uzrastu jedna trećina nezaštićenih. "Za male boginje, kao jednu od najzaraznijih poznatih bolesti, kolektivni imunitet treba da je preko 95 odsto da ne bi dolazilo do epidemija. Jasno je, dakle, da je nivo zaštite nedovoljan. Rođeni pre 1971. godine su se prirodno prokužili sa verovatnoćom znatno većom od 95 odsto. "To je pre uvođenja obavezne vakcinacije 1971. bila zaraza koja je do puberteta pogađala skoro svaku osobu. Postavlja se pitanje zaštite osoba rođenih između 1971. i 1996, kada je uvedena druga doza vakcine. Na početku tog perioda još je relativno često kružio virus malih boginja u populaciji, pa su mnogi stekli otpornost dolazeći s njim u dodir, što je služilo kao druga doza vakcine", nastavlja profesor. Nepotpuno su vakcinisane osobe koje su primile samo jednu, umesto dve doze vakcine. "Posle dve doze vakcine (u drugoj godini i pred polazak u školu), nivo antitela u serumu pokazuje da je preko 99 odsto vakcinisanih zaštićeno od zaušaka i rubeole, a 98,9 odsto od malih boginja. Trajanje vakcinacijom stečene otpornosti prema malim boginjama meri se decenijama, a veruje se i da je u ogromnom broju slučajeva ona doživotna."

MRAČNA SVETSKA ZAVERA: Na društvenim mrežama, gde su antivakcinalisti veoma aktivni, stalno se pojavljuju strani i domaći lekari koji su "dokazali" povezanost MMR vakcine i autizma. "Oni su, između ostalog, organizovani u Udruženju građana za neobaveznu imunizaciju (što je eufemizam za protivljenje), pa se može govoriti o antivakcinalnom pokretu. Antivakcinalisti u Srbiji su glasniji i agresivniji nego ikada pre. Argumenti koje navode su besmisleni i svode se na mračnu svetsku zaveru, što je samo po sebi paranoidna konstrukcija. Što se navodne veze između MMR vakcine i autizma tiče, ona je argumentovano odbačena. Među više od sedam milijardi ljudi, od toga 15–20 miliona lekara, uvek će se naći poneki čudak koji će izazvati pažnju svojim bizarnim tvrdnjama. Prema njima se treba odnositi na način koji zaslužuju svojim ponašanjem. Oni znaju da nijedan sud ne može da zaključuje o naučnim činjenicama, bez pozivanja na nauku, ali se svesno pozivaju na odluku jednog italijanskog nižeg suda po kojoj je odlučeno da se jednom dečaku (zove se Valentino Roka) dodeli kompenzacija zbog navodno nastalog autizma posle vakcinacije. Ta odluka je, naravno, oborena na višoj sudskoj instanci."

Takođe, nije poznato da su se male boginje ikada prenele sa vakcinisane na osetljivu osobu. "To jeste živa vakcina (sadrži oslabljene uzročnike) i nekada dovodi i do ospe koja liči na vrlo blag oblik bolesti, ali je okruženje bezbedno. To je razlika u odnosu na živu vakcinu protiv dečje paralize, koju je pratilo izlučivanje vakcinalnog soja stolicom. Ova pojava se opravdano smatrala prednošću, jer je, umesto divljeg, u životnoj sredini kružio vakcinalni soj virusa, pa su se prokužavale (‘vakcinisale’, sticale su imunitet) i osobe koje se nisu odazivale pozivu na vakcinaciju. Sada se koristi samo mrtva vakcina protiv dečije paralize, ali je živa vakcina odigrala važnu ulogu u suzbijanju dečije paralize. Ona će u najskorijoj budućnosti biti iskorenjena u svetskim razmerama, pa će trajno prestati i potreba za vakcinacijom", smatra profesor.

Biljana Vasić