Vreme
VREME 1397, 11. oktobar 2017. / KULTURA

Strip:
Bluz prašine i lošeg viskija

Objavljeni su Skalpirani i podsetili na besmislenost optužbi da propagiraju negativne stereotipe Indijanaca u američkom društvu, ali i na posebnost crteža svetskog strip crtača Beograđanina r.m. Geru

Vertigov serijal Skalpirani Džejsona Arona i r.m. Gere već čitavu deceniju slovi za jedan od najvećih hitova ove američke izdavačke kuće. Utoliko više začuđuje činjenica da dosad nije bilo izdanja na srpskom jeziku, i pored brojnih betmena, torova, hulkova i inih, koji oslikavaju jedan potpuno drugačiji američki strip. Izdanje beogradskog "Darkwooda" dolazi deset i po godina nakon premijere u Americi. Objavljena je prva od planiranih pet knjiga, koje će obuhvatiti ceo serijal rezervatskih Sopranovih (kako ih često opisuju), originalno objavljen u 60 sveščica.

Skalpirani se bave savremenim događajima u (fiktivnom) indijanskom rezervatu Prerijska Ruža u Južnoj Dakoti, gde nekada ponosna nacija Oglala Sijuksa provodi dane u potpunom siromaštvu, skrajnuta na margine američkog društva. U domišljatoj kombinaciji ovovremenog vesterna, noara i trilera, Skalpirani se dotiču ružnih tema američkog društva. Rezervatom vladaju korupcija, alkoholizam, narkomanija i kriminal, a autori provokativno uzimaju u fokus nekadašnje vladare američkih prostranstava koji žive kao autodestruktivni šljam otrovanog okruženja. Ali Aron i Gera to čine indirektno, pod maskom kriminalističke priče, čija predistorija seže decenijama unazad. Sprega između kritike naroda koji je ostavljen da nestane i američkog društva koji je Sijukse gurnuo na taj put, odrađena je u savršenom balansu. Krivci su na obe strane i ovo je priča u kojoj je teško naći potpuno pozitivne likove. Gera i Aron se ne dotiču direktno viših ideala i opsežne istorijske analize. Oni oslikavaju prizemnu stvarnost i surovu realnost. Ne razmatraju uzročnike, već prikazuju posledice nekadašnjih velikih istorijskih događaja. I efekat te stvarnosti je snažniji od romantizovanih metanarativa indijanskih ratova 19. veka.

Jedan od najsnažnijih aduta Skalpiranih je kvalitetno osmišljena karakterizacija likova. Dašijel Zli Konj, povratnik u rezervat, pokreće radnju. Njegova pojava je okidač sveprisutnog nasilja već na prvim stranicama. Aron i Gera postepeno uvode likove, često im dajući pozadinu i produbljujući motive u posebnim poglavljima stripa. Crvena Vrana je neprikosnoveni gospodar rezervata i nesumnjivi negativac, što je očigledna finta autora da skrenu pažnju čitalaca. Naknadno ispripovedana prošlost Crvene Vrane to i dokazuje. Federalni agent Nic je predstavnik zakona i arhetipski prikaz belaca kakvi su zaslužni za trenutnu bedu Oglala. Plejada ostalih likova oscilira od onih koji prodaju ponos i telo za alkohol i metamfetamine, do onih koji se upiru da zadrže trunku tog istog ponosa i nekadašnjeg indijanskog duhovnog bogatstva, često prinuđeni da čine podjednako teške moralne kompromise. U centru dešavanja je kazino, projekat Crvene Vrane i poslednji pokušaj Oglala da stanu na svoje noge, u čijim pak temeljima leže godine kompromisa, ubistava i drugih zločina, čija je naplata morala pre ili kasnije doći na red. I upravo to se dešava na stranicama Skalpiranih.

Od premijere serijala 2007. godine, Skalpirani su bili pod žestokim udarom kritike. Dok je većina hvalila Aronov narativ i Gerin crtež, nekoliko kritičara je isticalo da Skalpirani propagiraju negativne stereotipe Indijanaca u američkom društvu. Serijal je ispunjen nasiljem, kriminalom i vulgarnim rečnikom, to je istina. Ali ne treba smetnuti sa uma da je reč o prvenstveno kriminalističkoj priči, koja se uprkos nasilnom sadržaju drži podalje od degutantnog. Da li se ističu negativni stereotipi u sličnim serijalima koji se odvijaju u siromašnim delovima Njujorka? Da li bi priča bila politički nekorektna da se odvija na ulicama Menhetna? Da li je Kum isticao negativne stereotipe Amerikanaca italijanskog porekla? To su pitanja na koja je teško dati odgovor. A možda se taj odgovor krije u prostoj činjenici da serijal prikazuje naciju koja je i u 21. veku zatvorena u nešto što se zove "rezervat". Takođe, poznato je da američka javnost i dalje teško prihvata pojedinosti iz tog dela svoje istorije. Pomirljivije kritike su isticale da je na svakog negativno prikazanog Indijanca morao doći jedan sa istaknutim moralnim kvalitetima. Život pak ne funkcioniše tako i ne postoji čisto crno-bela karakterizacija. Aron i Gera su prikazali stanje u kome se nalaze Sijuksi i u koje su dovedeni, a ne svojevoljno potonuli. Ne treba zaboraviti ni da su u stripu najnegativnije prikazani neindijanci, sa federalnim agentom Nicom i psihopatom Dizelom na čelu. Nije cilj umetnosti, a samim tim ni Skalpiranih, da se dodvoravaju političkoj korektnosti zarad pozitivnih kritika dela javnosti. Prikazivanjem sadržaja u kome svi žive američki san ne briše se činjenica o milionima koji žive u prikolicama opijajući se do besvesti, metamfetaminskim laboratorijama u šupama i trudnicama koje puše krek, bez obzira na boju kože i maternji jezik.

Skalpirani su delo jednog od najvećih crtačkih talenata sa prostora bivše Jugoslavije. Radeći pod pseudonimom ili bolje rečeno identitetom r.m. Gera (r.m. Guéra), Beograđanin Rajko Milošević je stvorio izuzetnu karijeru u svetskom stripu. Nastanio se u Barseloni 1991. godine i stvarao za evropsko tržište. Skalpirani su Gerin veliki proboj u svet američkog stripa i instant uspeh: hvale ga poznate ličnosti poput Semjuela L. Džeksona, a 2009. Tarantino insistira da upravo on nacrta strip adaptaciju Inglorious bastards za "Plejboj". Ponovo na poziv slavnog režisera, Gera 2012. godine radi strip adaptaciju Tarantinovog sledećeg projekta – Đangova osveta – koja od planiranih 120 tabli narasta na oko 200. Rad na Đangovoj osveti poklapa se sa završetkom Skalpiranih u Americi. Narednih godina ponovo radi sa Džejsonom Aronom na serijalu Goddamned, čije je objavljivanje u Srbiji zvanično najavljeno. Trenutno crta jednu priču Teksa Vilera na poziv izdavačke kuće "Serđo Boneli". Svoj umetnički opus dopunjuje bluzom, kojim se neprestano bavi još od beogradskih dana. "U bazi džeza je bluz, u bazi roka je bluz. U bazi emocionalnog života je bluz. Sevdah. Recimo i u muzici The Clash postoji dimenzija bluza. Ta jaka potreba da se definiše bol raskoraka sa okolinom, nerazumevanje, pa i ta energija, bes. Baza toga je bluz. Ali ne u striktno muzičkom smislu. Već kada se ode dublje. Svako slomljeno staklo je bluz. U bazi povučene linije je bluz", rekao je Gera 2014. godine u intervjuu "Vremenu".

Skalpirani su bluz, bez ikakve sumnje. Poseduju bol, energiju i bes, sve što je Gera slio u serijal stvarajući od Aronove krimi-rezervatske priče vrhunsko delo devete umetnosti. Uspeh i neosporni kvalitet serijala ne mogu se pripisati samo Aronovom narativu, Gerinom grafizmu ili višestruko nagrađivanim naslovnicama, delu britanskog umetnika Džoka. Skalpirani su komplementarnost svih ovih faktora, što je autore vinulo u sam vrh strip scene.

Nikola Dragomirović