Najavljeno je kao čudo. Narodna banka Srbije odobrila je trgovcima da mušterijama isplaćuju keš, poput bankomata. Kao što pušači pri kraju plaćanja na kasi zatraže paklicu cigareta, tako će sada svi moći da kažu prodavcu da im u račun doda i isplati keš novac sa kartice. Tačnije rečeno, niste dužni ništa ni da kupite. Ali, svejedno, bilo bi pristojno da sačekate u redu.

Ko plaća račune u pošti verovatno se nije mnogo iznenadio budući da se ta mogućnost tamo već godinama nudi, s tim da je maksimum isplate 15.000 dinara i nije dovoljan pin kod. Morate se identifikovati ličnom kartom ili nekim drugim dokumentom. Sada se usluga širi na druge POS terminale (POS stoji za Point of Service, odnosno "tačku usluge", mesto na kome se elektronski vrši transakcija sa vašim računom). Svaki POS terminal odnosno ona sprava uz koju prislanjate karticu ili je unutra gurnete radi isti posao, odobrava isplatu iznosa koji ste u nju upisali, a pare idu na račun prodavca. U ovom slučaju banka mu isplaćuje, na primer, hiljadu dinara sa vašeg računa, a on onda vama daje tu hiljadarku u ruku.

Tu se pojavljuje prvo pitanje: zašto bi on to radio? Jedan motiv je dodatna usluga, kao kada vam prodavnica obezbedi parking da biste kod njih kupovali. S tim da je uslov da ste napravili neki pristojan račun. Ali, vi u ovom slučaju "kupujete" keš, a svaku transakciju karticom neko mora da plati, od toga kartičari žive. Iskustvo me je naučilo da je podizanje keša s bankomata banke čiji klijent nisam skuplje. A najskuplje je kada ga podižete u menjačnici u inostranstvu, od živog čoveka, provereno. Što će reći da bi i ova transakcija morala da me košta, na kraju krajeva.

Kao motiv za trgovce navodi se da se tako oslobađaju keš novca, takozvanog "pazara" koji bi inače morali da predaju u banku nakon radnog vremena. Možda je to dobar motiv, pod uslovom da usluga zaživi i da ljudi masovno krenu da podižu keš pred kraj radnog vremena radnje, umesto ujutru kada im je verovatno potrebniji (za pijacu). Još bolji motiv je da trgovac od te isplate keša vidi neku korist, odnosno maržu, koja će pasti na teret onog ko novac kod njega podiže. Baš kao na nematičnom bankomatu. Fer bi bilo da vas prodavac opomene ukoliko takav trošak postoji, mada to upozorenje nisam primetio ni na bankomatima u Srbiji. Negde drugde u svetu je uobičajeno.

Ova usluga dobro će doći tamo gde ima prodavnica (kioska), ali ne i bankomata. Ne predviđam joj prelep i dug život jer idemo ka bezgotovinskom društvu, gde će se sitne kupovine obavljati mobilnim telefonom ili nekim sličnim uređajem, sve dok nam za identifikaciju kod plaćanja ne bude dovoljan otisak prsta ili pogled u ekran. To već postoji, samo nije omasovljeno.

Pitanje je da li će trgovci poput "poštara" zahtevati ličnu kartu kod podizanja keša (na šta imaju pravo), što će uslugu učiniti manje prijatnom, ali će se onaj koji vam daje žive pare u ruke osećati sigurnije. Što se mene tiče, uzimanje keša na kasi vidim kao zgodnu stvar, ali daleko od neke bankarske revolucije. Ali bih zato bio impresioniran digitalnim rešenjem za onaj sitniš pri kupovini kada se dogovarate sa trgovcem (uvek "komšijom") ko će kome da ostane malo dužan.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST