foto: reuters

Komunikacije >

Bele kragne za budućnost

Koja su nova zanimanja u eri digitalizacije i globalizacije? Da li je budućnost Srbije u IT sektoru, kako se često ističe? Da li je automatizacija poremetila odnose snaga na tržištu u korist mašine ili kompjutera? Da li je preduzetništvo u Srbiji u krizi i da li sistem i društvo podržavaju i motivišu mlade ljude da pokrenu svoj biznis? Koje su naše prednosti na globalnom tržištu rada?

Ovo su bile teme za razgovor na panelu "Future Jobs" u okviru događaja McCann Talks pod sloganom "Šta sve može kreativna industija". Ovo je prvi ovakav događaj i predstavlja prostor za diskusiju o tačkama ukrštanja advertajzinga i drugih kreativnih industrija koje inspirišu, motivišu i unapređuju kako ekonomiju Srbije tako i opšti kontekst u kome živimo i radimo. Održana su tri panela, a u poslednjem – "Future Jobs" učestvovali su Istok Radovanov, osnivač brenda Pray eyewear, Ivan Jovanov, osnivač startapa Idvorsky Electric, Saša Popović, osnivač i direktor kompanije Vega IT, i Vladimir Ćosić, digitalni kreativni direktor McCanna Beograd. Sesijom je moderirao Marko Radenković, generalni menadžer Nove Iskre.

Opšti je zaključak da nova zanimanja u eri digitalizacije nije jednostavno pobrojati, jer niču gotovo na dnevnom nivou, ali je moguće prepoznati određene trendove. Evidentno je da nova zanimanja kao po pravilu objedinjuju više tradicionalnih zanimanja ili bolje reći veština u sebi, da je kreativnost neophodan sastojak, baš kao i baratanje digitalnim tehnologijama, barem na nivou prepoznavanja i korišćenja. Takođe, panelisti su složni u tome da je potrebno mnogo hrabrosti za samostalno preduzetništvo, da su prepreke velike i da one, pak, mogu predstavljati dodatni motiv, ali i da se nedovoljno priča o dobrim primerima iz sveta preduzetništva.

POSLOVI BUDUĆNOSTI: Ivan Jovanov smatra da sa aspekta tehnoloških zanimanja, u realno sagledivom periodu narednih 20-30 godina možemo očekivati određene promene u profesijama, ali verovatno ne toliko drastične poput onih koje je poslednjih 20 godina donela internet revolucija koja je na velika vrata uvela potpuno nov skup zanimanja koja danas nazivamo IT. "Mislim da smo još daleko od vremena kada će mašine potpuno preuzeti ulogu ‘žive’ radne snage na svim nivoima. Slika budućnosti gde će nas suvereno lečiti veštačka inteligencija pomoću lasera i nanobotova, služiti humanoidni roboti i prevoziti samoupravljivi leteći automobili biće realna verovatno tek kroz nekoliko generacija. U narednom periodu, tehnološke kompanije će težiti daljem razvoju i sve više insistirati na visokoobrazovanoj radnoj snazi koja će kreirati nove proizvode, servise i unapređivati postojeće. Automatizacija procesa proizvodnje će u dobroj meri zameniti radnike iz proizvodnih hala efikasnijim robotima. U smislu strukture radne snage, tzv. bele kragne će postati dominantne u odnosu na plave. Sve više će biti značajna zanimanja poput tehnologije novih materijala, mehatronike, biološkog i biomedicinskog modelovanja i drugih profesija multidisciplinarnog nivoa u odnosu na one koje prepoznajemo danas", zaključuje Jovanov.

Vladimir Ćosić smatra da svakog društva (pa i našeg) leži u eksperimentisanju u okviru kreativnih industrija, koje po pravilima dvadeset prvog veka na jednom mestu sublimiraju znanja i veštine umetnosti, tehnologije i ekonomije. "Generalno i teoretski uzevši, ovo polje bez preteranog ulaganja može da donese veliku dobit, ali je neophodno obezbediti uslove da se bez smetnji ‘takmičimo’ na globalnom tržištu, za šta smo spremni. IT sektor kod nas je trenutno u ekspanziji i trebalo bi da prepoznamo i podržimo taj potencijal", kaže Vladimir Ćosić za "Vreme".

Saša Popović veruje u to da sektor informacionih tehnologija može značajno da pomogne kreiranju bolje budućnosti Srbije. "Prvenstveno zbog toga što iz Srbije možemo pružati usluge klijentima iz inostranstva, ali i plasirati svoje softverske proizvode na globalno tržište. Drugim rečima, IT sektor nam omogućava da u Srbiji zadržimo visokoobrazovane mlade ljude koji na globalno tržište izvoze svoje znanje. Još jednu prednost sektora informacionih tehnologija, u odnosu na druge sektore, vidim u tome što je potrebno relativno malo sredstava da bi se započeo biznis. Zbog toga budućnost Srbije vidim u kombinaciji IT sektora i preduzetništva", kaže Popović. Sličnog je mišljenja i Istok Radovanov koji smatra da Srbija ima mnogo potencijala, a jedan od njih je IT sektor koji iz godine u godinu sve više raste i zapošljava nove i mlade ljude.

POZICIJA INOVATIVNOSTI: Ćosić smatra da sistem ne podržava dovoljno inovativne projekte, ali da je tako manje-više svuda. "Ova situacija je paradoksalna utoliko što je investitorima uvek potreban dokaz, potvrda da određeni projekat može da vrati uloženi novac i bude isplativ, što je praktično nemoguće tvrditi za inovacije, koje su po svojoj prirodi nove i nepotvrđene. Bojim se da je slabo koji sistem spreman da bezrezervno podrži eksperimente bez sigurnog ishoda. Kada se sistemi naviknu da podržavaju i ohrabruju mogućnost greške, imaćemo apsolutnu okrenutost inovacijama. Do tada, one će biti isključivo ostavljene energiji pojedinaca."

Saša Popović smatra da kad je reč o IT sektoru, ulaganja u razvoj inovativnih projekata često ne moraju da budu visoka. "Moj osećaj je da sistem već podržava razvoj inovativnih projekata u smislu finansijskih sredstava koja su neophodna za početak, ali da je potrebno raditi na promovisanju preduzetništva i pomoći mladim timovima sa savetima u vezi sa plasiranjem njihovih proizvoda ili usluga na globalnom tržištu." Suprotnog mišljenja je preduzetnik Istok Radovanov, koji, govoreći iz ličnog iskustva, nema mnogo reči hvale taj naš sistem. "Postoje određene olakšice i određeni startap krediti, ali je to veoma bleda slika Zapada i odnosa država/sistem prema novim projektima."

No, razvoj kompletnog proizvoda poput električnog traktora je sasvim druga priča. "Ako govorimo o tehnološkim inovacijama koje ne podrazumevaju samo razvoj softvera već razvoj kompleksnog proizvoda kao što bi, na primer, bio kompletan električni traktor, trenutno je teško zamisliva", smatra Jovanov. "Za takav poduhvat su vam pored finansija potrebni stručnjaci, institucije i infrastruktura sposobni da razviju, dizajniraju i organizuju proizvodnju koja će na tržištu uspeti da parira svim izazovima. Dakle, skup faktora koji jedni druge podržavaju i podstiču da takvi projekti zažive i uposle stotine ako ne i hiljade radnika. Saradnja privrede i Univerziteta je svedena na minimum, a gašenjem mnogih fabrika smo izgubili dragoceno znanje i svest o tehnologiji proizvodnje. Političari se hvale koliko su uspeli da u poslednjih pet godina obezbede sredstva da podrže inovacije startapa, a ona su manja od sredstava koja se potroše u jednoj političkoj kampanji. S druge strane, naš startap pokret u Srbiji ipak ima dobar entuzijazam koji podstiče mlade preduzetnike da se okreću inovacijama."

KREACIJA ILI BUDŽENJE: "Budženje je kreacija", kaže Ćosić. "Ovu kovanicu sam na panelu spomenuo u krajnje pozitivnom kontekstu, jer ovu sposobnost koju smo mi dugogodišnjim kaljenjem razvili ne poseduje gotovo nijedan drugi narod. Da bismo shvatili ovaj stav, potrebno je da razumemo šta su inovacije – one nisu, kao što mnogi pogrešno misle, potpuno nove kreacije koje su se pojavile niotkuda, već nove kombinacije već postojećih, poznatih elemenata (baš kao i budženje). Mislim da mi ne treba uopšte da tražimo svoje mesto na tržištu jeftine radne snage jer na taj način potcenjujemo sebe i sopstvene ideje.

Iz svih dosadašnjih iskustava rada u okviru internacionalnih timova, bez ikakve zadrške tvrdim da ne treba da imamo bilo kakav kompleks, jer ni u jednoj stvari ne zaostajemo ni za kim."

Jovanov smatra da mi, kao društvo, nismo u proseku ništa manje ili više kreativniji od drugih društava koja dele sličan stepen razvoja. "Sve što izlazi dobro iz ove zemlje po pitanju znanja, veština ili, recimo, sportskih uspeha posledica je dobrog rada nekih institucija, pojedinca ili grupe i okolnosti u kojima živimo i radimo kao što je to posledica stvari svuda u svetu. Treba da koristimo činjenicu da trenutno jesmo jeftina radna snaga i na tome privučemo prihod, ali ne da se stalno promovišemo i ponašamo kao pametno roblje", smatra Jovanov.

Prema rečima Radovanova, imamo dosta mladih ljudi koji su kreativni i koji samo čekaju svoju šansu. "Mi nikad nećemo moći da pratimo tržišta kao što je kinesko npr., gde je sve masovna proizvodnja, ali se zato možemo koncentrisati na kvalitet, inovacije i brzinu." Razvoj netehničkih veština na fakultetima je još veći izazov, smatra Popović: "Da bismo se uspešno borili na globalnom tržištu informacionih tehnologija, potrebni su nam mladi ljudi koji su uz tehničko znanje naučili da budu proaktivni, koji su emocionalno pismeni, samostalni, poseduju liderske veštine i shvataju značaj preduzetništva (samostalnog ili unutar kompanija)".

Kad je reč o poziciji Srbije na tržištu rada, optimističan je Vladimir Ćosić: "Ako osvestimo sopstvene prednosti, zadržimo naše osobenosti, zaboravimo na komplekse i rešimo određena tehnička pitanja, naša pozicija je apsolutno ravnopravna sa bilo kime drugim."


 

Frilensing i autsorsing

Frilensing i autsorsing

PANELISTI: V. Ćosić, I. Radovanov, I. Jovanov, S. Popović i moderator M. Radenković


Na panelu se mnogo govorilo o frilensingu i autsorsingu. Kakvo je vaše mišljenje o tome, i koje su dobre i loše strane slobodnih profesija?

SAŠA POPOVIĆ: Verujem da autsorsing, bar u industriji informacionih tehnologija, predstavlja veliku šansu za budućnost Srbije. Pre svega zbog toga što omogućava sticanje kapitala uz veoma mala početna ulaganja. Mojim kolegama i meni je autsorsing omogućio i da steknemo ogromno znanje i iskustvo zbog toga što su očekivanja klijenata u tom svetu veoma visoka po pitanju kvaliteta i standarda koji se koriste. Znanje, iskustvo i kapital, koje smo stekli radeći na autsorsing projektima, omogućili su nam da osnujemo dodatne kompanije. Neke od tih kompanija se takođe bave autsorsingom, dok druge pružaju konsultantske usluge ili razvijaju svoje softverske proizvode.

Frilens takođe vidim kao šansu za budućnost naše zemlje. Pre svega zbog toga što omogućava ljudima da uče o preduzetništvu, da razvijaju veštine pregovaranja sa klijentima, da stiču nove tehničke i netehničke veštine i da steknu početni kapital koji bi pojedini mogli da iskoriste za osnivanje kompanija. Kada naše kolege rade kao frilenseri, najčešće postaju vredniji nama kao poslodavcima i to prvenstveno zbog znanja i iskustava koje stiču na taj način. S druge strane, frilens ne vidim kao profesiju za pojedinca na duge staze, nego kao privremeno i prelazno rešenje za nešto može da bude mnogo vrednije i održivo na duge staze. Verujem da je sledeći korak preduzetništvo i to kroz osnivanje sopstvene kompanije ili preuzimanje preduzetničkih i liderskih uloga unutar postojećih kompanija. Moji partneri i ja smo u prethodnih nekoliko godina osnovali nekoliko kompanija zajedno sa kolegama koje su dodatno iskustvo sticale baš kroz frilens posao.

VLADIMIR ĆOSIĆ: Mišljenja sam da je autsorsing u profesiji oglašavanja izvrstan kada su u pitanju tzv tehnički, egzekutivni ili uskospecijalizovani aspekti kreiranja. Veoma je zahvalno prepustiti određene poslove kao što su na primer štampa, ilustracija, 3D (...) specijalizovanim podizvođačima. Sa druge strane, srž i najvažniji deo posla, kreaciju ideje je gotovo nemoguće autsorsovati, jer je kreacija specifičan proces koji podrazumeva direktni odnos između ljudskih bića, razgovor i razmenu energije.

ISTOK RADOVANOV: U iskrivljenom sistemu normalno je da imamo mnogo frilensera tako da ja protiv toga nemam ništa, a pritom taj isti čovek može zaraditi i do nekoliko puta više nego da radi u nekoj firmi.

foto: mccann


POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

Tehnološki izazovi budućnosti

Tehnološki izazovi budućnosti

Da li je generacija koja dolazi spremnija za tehnološke izazove u budućnosti i kakva su vaša predviđanja, na primer, kada će električni automobili biti deo svakodnevice?

VLADIMIR ĆOSIĆ: Nove generacije su spremnije samo utoliko što je digitalno društvo stvarnost koja ih već okružuje i u kojoj odrastaju, pa procentualno imaju veći stepen tehničkog poznavanja stvari. Suštinski, spremnost za izazove, promene i inovacije nije odlika nijedne posebne generacije, jer je želja za stabilnošću i rutinom jedna od osnovnih ljudskih potreba. Električni automobili su za mnoge ljude već deo svakodnevice, a po mojim predviđanjima u naprednih nekoliko godina će biti u masovnoj proizvodnji i upotrebi. Veliki broj najvećih automobilskih proizvođača je već izašao sa svojim planovima da u narednih pet godina delimično ili u potpunosti pređe na ovu tehnologiju. Čini mi se da smo na samo korak od toga.

ISTOK RADOVANOV: Električni automobil je već sada deo svakodnevice samo ne kod nas :) Zapad je već uveliko spreman na tehnološke izazove (za sve koji čitaju ovaj intervju pogledati život i delo Elona Maska).

foto: wikipedia.org