Autor

tv manijak >

TV darvinizam – zov prirode

Dirnut sam tolikom brigom za usrano dupe, umesto za ekologiju, ali to je sada druga tema

Jedan milioner protekle nedelje razbesneo je javnost kada je na društvenim mrežama okačio snimak kako štenetom maltezera polira luksuzni maserati. Posebno je bizarno što su stručnjaci za ponašanje životinja utvrdili da je štene srećno i da kapira zezanje, ali je taj multimilionerski idiot svojom bahatošću još jednom pokazao da su društvene mreže idealan poligon za pokazivanje bogatstva pred pakosnom sirotinjom.

Zato sam se zapitao kakvu ulogu životinje imaju u našem TV programu, poučen onom starom mudrošću da će vam možda životinje vratiti veru u dobrotu ako vas ljudi razočaraju.

Već letimičnim pogledom moguće je utvrditi da su životinje gotovo isključivo prisutne u blokovima reklama. Valjda se računa da će osim golišavih žena, možda simpatične živuljke najbolje prodavati vaš proizvod. Za ovo je neophodno da kao u basnama životinje dobiju ljudske osobine, odnosno da se njihovo ponašanje tumači antropomorfno. Babe bi rekle: ko čovek!

Pošto je u javnosti još uvek aktuelna tema Darvinove teorije o poreklu vrsta, pogledajmo kako je u reklamama od životinja nastao čovek.

Verovatno najstarija reklama sa životinjama je ona patkica u spotovima o toaletnom papiru. Pufnasta patkica nikada nije direktno asocirana sa tariguzom, ali je prikazana kao nežno biće obmotano prirodnom celulozom. Problem je što se u istoj reklami kao najveća jeres kritikuje reciklirani papir, pa se priznaje samo devičanska celuloza – znači seča drveća. Svaki toaletni papir u boji je dakle – ružno pače. Dirnut sam tolikom brigom za usrano dupe, umesto za ekologiju, ali to je sada druga tema. Sećanja radi, generacija naših baba i deda je novinama brisala dupe, pa se nisu otrovali olovom, a tada još nije bilo tabloida!

U svom prirodnom ambijentu su domaće životinje kada se reklamira koncentrat za stočnu ishranu. Tu takođe imamo piliće i prasiće, ali se njihova sudbina vidi kao lepo tovljenje. O tužnom kraju ni reči, takva im je sudbina.

Životinja koja je u našim reklamama dostigla najviši evolucioni nivo jeste kuče u spotovima Telenora. Ono donosi najnovije modele mobilnih telefona i asistira pri pravljenju palačinki. Nisam siguran o kojoj rasi se radi, ali sam gotovo siguran da ima svoj profil na društvenim mrežama. Digitalno pismen, šalje fotke, mislim da je zlatni retriever na Instagramu, ime mu je Meda, a kao članu porodice besplatno mu šalju nepotrošene megabajte.

Pomalo čudno izgleda spot za dezodorans kojim se prska istraživač prašume. On je belac, bilderski građen lepotan, koji se sa mačetom u rukama probija kroz džunglu. U sledećoj sceni – darvinizam na delu, otima ga džinovski primat, mlađi brat King Konga koji postaje njegov "najbolji prijatelj". Kako izgleda to druženje inteligentnih sisara, ne znamo, samo u sledećem kadru se naš istraživač tušira – nazovite me bolesnim, ali je asocijacija na tuširanje posle seksa direktna. Majmuni su sačuvali svoje okruženje, a ti, lepi, slobodno zamiriši okolo.

Ova zoonoza nastavila se i kada su muškarci okupljeni oko piva. Verovali ili ne, Jelenko iz Apatina u spotu poziva celu ekipu na pivkana. Bilo da ste smoreni ili deprimirani, kad osetite taj zov prirode, nema čekanja, odlazite sa ortacima na pivo, a banku drži Rogonja. U stvarnom životu to bi mogao da bude ortak kojeg je prevarila žena, ali u spotu je to stvarno jelen. Slično se ponašaju i mufloni (alpski) iz reklame za slovenačko pivo. Oni tamo čak pripremaju strategiju za muvanje ženskih. Večita dilema: da li da se stuštite među njih ili da odvajate ležerno jednu po jednu? Primećujete da se na televiziji muškarci koji piju pivo često transformišu u rogonje – ja bih se zamislio nad tom porukom.

Lepa vest je da su reklame za pivo prestale da promovišu sportske navijače sa jasnim nacionalnim identitetom. Umesto naci-skinsa, bolje rogati jeleni i mufloni, jer oni prevazilaze vere i nacije.

Na kraju, jedina divlja životinja ovih dana na televiziji jeste zmija, nema je u reklamama, ali je ima u informativnim emisijama. Otud valjda arhetipski strah od tih belouški koje stručnjaci bezuspešno pokušavaju da otklone. Ma koliko objašnjavali, te bezazlene belouške će gledaocima ježiti kožu jer su htonična bića – sa ovoga i onoga sveta. Zmije kojima nas plaše su pored miševa, pacova, buba i komaraca jedine slobodne životinje koje slede svoje instinkte i najčešće pokazuju da smo skloni da svoje đubre i dalje bacamo bez kontrole. Divlje životinje samo pokazuju koliko smo neuredni i bez komunalne kulture, ali su na sebe navukle tu stigmu urbane TV divljači. Jedino se one na televiziji ne ponašaju kao ljudi i ne služe da nam nešto prodaju, da ne kažem uvale. Darvin je izgleda ipak bio u pravu, a najviši stadijum evolucije je – TV reklama.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST