foto: m. milenković

Dragoljub Zarkovic

zoom >

Šta čeka Srbiju – Vučić nije hteo predsednika Republike koji će da mu zvoca; sad najavljuje da će da zvoca premijeru, a o nama ostalima da ne govorim

Vučić uživa u samoobmani i obmani dobrog dela biračkog tela da nikad ne greši. Jer jedan postupak sledi toliko brzo za drugim postupkom da je i u kratkim rokovima nemoguće rekonstruisati prošlost i reći da je neka druga odluka mogla biti bolja

Jabuke i kruške: Traženje pobede u porazu

Ono što se racionalno očekivalo, to se i dogodilo. Aleksandar Vučić je ubedljivo pobedio na predsedničkim izborima u Srbiji. Drugi ishod teško je bilo očekivati. Kao što sam napisao u prošlom broju "Vremena", kad neko u kampanju uloži toliko energije, para i laganja teško je bilo očekivati bilo šta drugo nego pobedu u takozvanom prvom krugu.

Analizi izbornih rezultata i događaja posvećen je dobar deo ovonedeljnog "Vremena", ali, verovatno više nego ikad, posle ovih izbora, nameće se pitanje šta će biti posle njih. Vučiću je potvrđen mandat da zamesi novo testo, u starim naćvama, i da ga ispeče kako on misli da bi bilo lepo, a u ovom trenutku slabo se nazire sila koja bi ga držala u granicama zakona i pristojnosti.

Opoziciona skalamerija koja se pojavila na ovim izborima doživela je ubedljiv poraz i uz podršku stranog faktora koji više brine o sopstvenoj guzici nego što brine o našem obrazu, Vučiću je put otvoren da se još više poigra sa institucijama, manje-više već temeljno pasiviziranim, i da se predstavi kao "pokrovitelj nacije", glavni sponzor i utemeljivač novih pravila. Ali, nije to lak poduhvat čak ni u "zemlji čuda."

Oni koji sabiraju kruške i jabuke iz rukava vade podatak da je velika koalicija koja se potpisala ispod Vučićevog imena na glasačkom listiću na ovim predsedničkim izborima osvojila 400 i kusur hiljada glasova manje nego na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima, ali – čak i ako to uvažimo kao znak opadanja podrške ovima na vlasti – činjenica je da je Vučić osvojio 13 odsto glasova više nego svi ostali kandidati zajedno.

Njegov mandat je jak i njegova moć je velika, mada, suštinski, takva je bila i pre ovih izbora, jer niko iole trezven u stvarima politike i praktičnih poslova nije verovao da Toma Nikolić ima bilo kakav uticaj na državne poslove. Nikolić najmanje.

Ali ova formalna promena u statusu Aleksandra Vučića otvara mu nova polja delovanja i otvara mu zaštitni padobran iznad glave. Ima neprikosnoveni mandat u narednih pet godina, a za sve što nas snađe neko će već biti kriv.


Puna kasa i prazna kasa: Ko će biti kriv?

Već je, u više navrata, istakao, i to napadno, da je on kao premijer "ostavio punu kasu", a kad se, slutim, ona isprazni već krajem godine, neće Vučić biti kriv. Aktuelni premijer koji će predsedničku funkciju preuzeti 31. maja već je, pretpostavljam, upozoren da će najmanje tri faktora uticati na popunjenost kase: skok kamata na svetskom tržištu kapitala, očekivani skok cena nafte i gasa, ali i očekivani rast kursa dolara. To su tri faktora na koja ne možemo, kao sirak među svetskim vihorima, da utičemo i videće se ubrzo da je ćar pojeo vajdu od ušteda na penzijama i platama i dodatnom uvrtanju ruku poreskim platišama.

Kad taj račun stigne na naplatu (uključujući tu i dolarske kredite naših "arapskih prijatelja") svako bi više voleo da bude Vučić predsednik nego da bude Vučić premijer. Pa što ne bi i Aleksandar Vučić, glavom i bradom.

Vučić uživa u samoobmani i obmani dobrog dela biračkog tela da nikad ne greši. Jer jedan postupak sledi toliko brzo za drugim postupkom da je i u kratkim rokovima nemoguće rekonstruisati prošlost i reći da je neka druga odluka mogla biti bolja. On se pravi da mu je svaki postupak bio nametnut nužnošću i potrebom.

Nedugo pre nego što se kandidovao za predsednika tvrdio je da mu to ne pada na pamet, a onda se ipak kandidovao i saopštio da nije hteo predsednika Republike koji će da mu zvoca; sad najavljuje da će da zvoca premijeru, a o nama ostalima da ne govorim.

Naime, već najavljuje kako će i kada da kudi ili hvali vladu koju će, uzgred, sam da sastavi i očigledno je da on teško može u glavi, a posebno u praksi koju je uspostavio, da se odrekne izvršne vlasti. Srbija se nalazi u eksperimentalnoj zoni čoveka koji je poverovao da je čudotvorac i u tome ga učvršćuju klimoglavci okupljeni u predvorju vlasti koji će ga, po pravilu, prvi izdati kad stvari krenu naopako.


Predgrupa i zvezda: Koliko košta uloga?

Oko nove preraspodele moći u izvršnoj vlasti biće ozbiljnih sukoba. SPS očekuje boljitak radi nadoknade gubitka identiteta – Ivica Dačić je uostalom pristao da tokom cele kampanje nastupa kao predgupa glavnoj zvezdi svake izborne tačke – a Vučićeva originalna klijentela iz naprednjačkih redova – takođe očekuje korist od ove najnovije rokade.

Vrlo je verovatno da će naredni parlamentarni izbori biti održani s izborima u Beogradu, najkasnije do aprila iduće godine, i to će biti prilika da se uspostavi brana pretećem apsolutizmu, pa nije nemoguće da se Vučić nađe u poziciji nekog ko samo zvoca, samo što onda neće imati sve medijsko vreme za promociju svojih poduhvata koji iz same činjenice da su svakodnevni natežu veo zaborava na ono što je bilo koliko juče.

Ja, da sam Vučićev savetnik, skrenuo bih mu pažnju i na sve očigledniju činjenicu da se razlikuju tekstovi i ton manje-više protokolarnih čestitki stranih državnika od onoga što dubinski formira javno mnjenje u zemljama odakle te čestitke stižu. I o tome pišemo u ovom broju "Vremena."

U postojećem odnosu snaga Vučić ni sada ne može da ustroji državu po svom modelu – što ne znači da neće biti svakodnevnih pokušaja da se rastegnu predsednička ustavna ovlašćenja – pa kad prođe postizborna opijenost ubedljivom izbornom pobedom i postizborni očaj i mamurluk ubedljivim izbornim porazom, videće se da je sve kao što je i pre bilo. Evo ti ništa i čuvaj ga dobro.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST