Goncić i Leontina podržavaju i srpski jezik i Vučića: spajaju lepo i korisno, doklen M. Gurović podržava samo vladara: nije u komisiji za čistotu i večnu ispravnost jezika serbskago

Nema meni filma na "Festu" dok ne vidim pravilno usmerenu omladinku Leontinu kako sa predškolskom decom neguje srpski jezik.

Suprotstavio sam se tlapnji "Sačuvajmo srpski jezik" kao grotesknoj, nemogućoj i nepotrebnoj, ali verovatno je i te kako potrebna: rodoljubnom dosetkom državni nameštenici opravdavaju svoje karaparazitsko postojanje, "Politika" zarađuje na strahu čaršije da će slavni i prečisti jezik otaca naših nestati, a da će stratištu iznići jezičko čkalje, korov, dikica, kerećije grožđe i druga gadež, i ta će se gadež zvati još uvek zvati jezikom, i to srpskim! Ponavljah, uzaman, da jezik nikada ne može da nastrada, jezik ne može ni da se izvitoperi (mogu da se izobliče govor i sintaksa u nekoj grupi, u nekom razdoblju, u nekoj nahiji ili staležu, ali odstupanje od važeće jezičke norme je, braćo moja, neminovno i neprekidno, i sva novoogrešenja smesta postaju jezik!).

Jezik ne može da osiromaši. Nasuprot čovjeku, jezik je uvijek na dobitku. I kada niču novi oblici, krateži, tuđice i nakaze neodređenog mesta tvorbe (na užasavanje čistunaca tj. zavisnika od njima poznatog i bliskog jezičkog gradiva), i tada se jezik obogaćuje! – Da, ali to više nije književni jezik! – Pa šta!? Taj prehvaljeni dijalekt samo je jedno od privremenih lica jezika.



Za stare, školovane i ogrezle u naviku jezikoznalce jezik se neprestano kvari, ja koji sam takođe star držim da se jezik neprekidno i kvari i opravlja, i unazađuje i unapređuje, biva sakaćen i biva usavršavan, ponekad i savršen, ali mu opasnost nikakva niotkuda ne preti; i da ima ko da mu preti, a nema, jeziku se ne može zapretiti, jezik je veći od sviju njegovih korisnika, mrtvih, živih, i budućih, jezik se kroz govor i kroz pismenost neprekidno ovaploćuje i umnožava do nesnosnog preobilja. Gde je dakako sve teže naći izolovane i čiste naslage one jezičke rude koju su profesori filologije zavoleli kad su oni imali za lektiru probrana dela romantičara i realista, ali sve što je ikada napisano, dobro ili rđavo, postoji i danas. Jezik mobilne telefonije, društv. mreža i tzv. medija umnogome se udaljio od jezika Vergilija, Kavalkantija, pa čak i od jezika kojim ja zarađujem koricu hleba, ali zašto bi se zbog toga iko uznemirio?

Koji ili čiji jezik neguju Leontina i Goncić? (Da! Pročitao sam u novinama "Goncić sa saradnicima" – ko će ponegovati jezik koji mi ovo javlja?) Niko ne može da spozna, da obuhvati vasceo ijedan jezik, ma imao i saradnike: na koji onda deo srpskog jezika, na koji njegov sloj, negovatelji imaju pik? "Ne znam" se piše odvojeno, takve oni mudrolije meću na plakate, zaista ljudi mnogi pišu "neznam", ali i "neznam" pripada jeziku, i to bogme srpskom: to je jezik nedovoljno pismenih ljudi, "neznam" samo po sebi, htelo ne htelo, nosi bonus-poruku o onome ko tako piše. Pa onda, ne kaže se "euro", nego "evro", zato što je to valuta Evrope – bilo bi me stid da ovako ikoga prosvetlim, pa imao taj i tri godine. Rekavši da bi palačinku sa "Evrokremom" petogodišnja Katarina je nagovestila pravilni evro tri decenije pre nego što će se Ministarstvo time lično pozabaviti. Vlasnika "Eurosalona", "Eurokrema" i one iz "Euromedica" zakonski što pre privoleti da dovedu nazive firmi u sklad sa našim ponegovanim jezikom!

Profesori filologije naravno da su radosni kad dođe njihovih pet minuta, kad i njih vlastela nešto napokon pita, i kad će i oni biti "Politici", evo šta veli profesor koji neka ostane anoniman, mada je naoborot, veoma štovan i razmerno slavan, ali će ga akcija Ministarstva učiniti još slavnijim. "Briga o nacionalnom jeziku i matičnom pismu je ozbiljan i odgovoran društveni zadatak. (Pravac SSRNJ, g. profesore, sa ovakvim jezikom! sav. aut.) Ako se osvrnemo, videćemo da je bilo pojedinačne brige i akcija, ali ako je suditi po tome kakav nam je danas jezik, kakva jezička kultura, ispada da nismo bili dovoljno vredni, odgovorni, radni i sabrani." Misli li profesor da je naš jezik zapušteniji, upušteniji od drugih jezika? Samo smo mi ovoliki nebrigeši, brukamo porodicu indoevropskih jezika?

Profesor dakle veruje, kao i Uredništvo "Politike", koje doduše ima lične vajde, da bi jezik bio drukčiji (lepši, čistiji, ispravniji) da smo mi bili vredniji, savesniji i sabraniji?!



Jezik je uvek takav kakav mora da bude, jedino takav može da bude i da biva, jer je (jezik) kudikamo više od pukog pa opet i nezamislivog zbira svega što se pomisli, izgovori, napiše, čuje i pošalje milionima drugih: jezik je vasiona, neizreciva neshvatljiva, neobujmljiva interakcija (saobraćaj) svega napisanog, pročitanog, čuvenog, izgovorenog i neizgovorenog: ko to može da sačuva, čija bi veća budnost dovela do nekog iole drukčijeg jezika?

Paramedicinske, karasanitetske tribine o jeziku, reklame, plakati, dnevnice, gostovanja po zaost. unutrašnjosti, zagrcnutost zbog jezikove tužne i nedostojne sudbine (čujete kako to zvuči, a zvuči tako zato što jezik nema sudbinu, sam on je sudbina), sve to plaćam ja koji se ni sa kim ko bdije nad jezikom ne slažem; fućka se meni, kao naravno i samom jeziku, za njihovu negu. To je isto kao da su rekli "pomozimo gravitaciji", samo što im za negu zemljine teže niko ne bi dao ni filera.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST