fotografije: milovan milenković
URBANO ČVORIŠTE: Blok kod Mileševske 42

Kreativni podsticaji >

Pravo na grad

Evropski projekat SCCM nudi upravi Beograda da se promeni, da se ponaša po smernicama Nove urbane agende UN i da prihvati da grad pripada njegovim stanovnicima a ne komercijalnim interesima

Grad je zajedničko dobro koje pripada svim njegovim građanima, i svi građani treba da dele odgovornost za njegov razvoj – osnovna je ideja evropskog projekta "Gradovi deljenja: kreativni podsticaji (SCCM)" čiji je jedan od učesnika Beograd. SCCM je četvorogodišnji program koji finansijski podržava Fond za kulturu EU Creative Europe, a koji je inicirala arhitektonska organizacija iz Praga ReSITE. U programu učestvuje desetak arhitektonsko-urbanističkih organizacija iz Berlina, Budimpešte, Bratislave, Varšave, Katovica, Praga i Beograda. Planirano je da se kroz više od 150 akcija, neposrednom aktivnošću, građanima približi stav da su participacija i međusobna saradnja neophodni za stvaranje ugodnog i kvalitetnog gradskog okruženja.

Ovih dana počela je realizacija beogradskog dela projekta. Bio je to povod za razgovor sa arhitektom Ivanom Kucinom, programskim direktorom SCCM Beograd, profesorom na Dessau International Architecture Graduate School, Nemačka, i koosnivačem Beogradske internacionalne nedelje arhitekture (BINA) koja je učesnik ovog projekta.

NISMO MI OPOZICIJA: Ivan Kucina

SARADNJA: "Cilj je da se utiče na promenu aktuelne paradigme urbanog razvoja u gradovima. Konkretno, da se umesto aktuelnog modela razvoja grada koji je podređen komercijalnim interesima privatnih investitora podržanih od strane gradskih uprava, afirmiše održivi model razvoja u kome će se ostvarivati pravo građana na grad. Saradnja građana, stručnjaka, gradske uprave i investitora u planiranju, izgradnji i održavanju grada postaje nužnost. SCCM upravo želi da doprinese podizanju nivoa svesti o nužnosti te saradnje", kaže profesor Ivan Kucina.

Konkretno za Beograd, planirani program je usklađen "sa kapacitetom naše organizacije BINA, koja je najmanja od svih koje učestvuju u SCCM i jedina zasnovana na volonterskom radu i besplatnim programima. Takvi, nekomercijalni, uspeli smo da opstanemo već dvanaest godina i da ostvarimo mnoge značajne internacionalne programe na profesionalnom nivou. Planirane su tri međunarodne konferencije na kojima će svoje radove predstaviti svi partneri SCCM, tri radionice koje će pojedini partneri održati u Beogradu i dve jednogodišnje studije slučaja pod nazivom Urbano čvorište (Urban Hub), koje će voditi lokalni saradnici." Urbana čvorištu su, objašnjava profesor Kucina, "mesta na kojima se odvija saradnja stručnjaka i građana koji zajedno rade na unapređenju određenog gradskog prostora koji ti građani svakodnevno koriste, mesta gde se intenzivira socijalna razmena i koja omogućavaju da se društvena energija koja iz te razmene nastaje usmeri ka održivom razvoju grada. Iako nam ograničena finansijska sredstva ne daju mogućnosti da započnemo više od dva pilot-projekta, razmišljamo o razvijanju mreže Urbanih čvorišta koja bi delovala u celom gradu. Gradska uprava koja vodi računa o održivom razvoju grada bi ovakve naše aktivnosti sa zahvalnošću podržala."

Prvo takvo mesto je upravo izabrano – blok kod Mileševske ulice 42 na Vračaru. Profesor Kucina kaže da je upravo izabran tamošnji tim "Čuvari parka", koji će svoj projekat unapređenja zajedničkog prostora unutrašnjosti bloka započeti u maju tokom BINA festivala. "Pomoći ćemo im da formiraju Urbano čvorište u svom susedstvu i da osmisle proces participativnog projektovanja. Rezultat zajedničkog rada treba da budu predlog uređenja platoa u bloku i neka manja prostorna intervencija. U ovom trenutku nam se čini da je uspostavljanje mesta i saradnje stručnjaka i građana važnije od fizičke promene. I u prošlosti, kao i danas, smatralo se da gradske prostore (ulice, trgove, parkove, fasade) treba da grade i održavaju samo nadležne institucije, a ne sami građani. Ovakav opšti stav je u velikoj meri uticao na pasivnost građana i odsustvo građanskih inicijativa koje bi za cilj imale uređivanje prostora. Na te loše navike nadovezala se dugotrajna ekonomska i politička kriza, pa nam se čini da, zbog opravdane razočaranosti i nepoverljivosti, nije moguće započeti bilo kakav zajednički poduhvat. Projektima, kao što je Urbano čvorište, želimo da probudimo nadu u dostojanstveniji život. Kroz zajednički rad na unapređenju životnog okruženja, osim grada razvijamo i međusobno poverenje, a time svakako unapređujemo i sopstvene živote."

Ivan Kucina negira utisak da ovakva aktivnost deluje kao opozicija važećem načinu uređivanja grada, po kome grad izgleda onako kako oni koji imaju novac misle da treba da izgleda. "Nismo mi opozicija, već je aktuelni način razvoja grada opozicija održivom načinu razvoja za koji se zalažemo. Smernice za održivi razvoj grada definisane su u Novoj urbanoj agendi Ujedinjenih nacija izglasanoj na konferenciji Habitat III u Kitu (Ekvador) u oktobru 2016. godine. Taj dokument je nastao u dugotrajnom procesu usaglašavanja između različitih vladinih institucija, nevladinih organizacija, univerzitetâ i istraživačkih instituta iz celog sveta i važiće sledećih dvadeset godina. Svi su se složili da razvoj gradova zasnovan isključivo na finansijskim interesima bogatih pojedinaca dovodi do deregulacije i disfunkcionalnosti gradova. Nova urbana agenda, nasuprot tome, ističe značaj ujednačenog razvitka i ravnopravnost građana."

ZAKON: Protesti Beograđana "Ne da(vi)mo Beograd" jasno su definisali stav o projektu "Beograd na vodi", ali to ga nije, niti će ga zaustaviti. Da li, osim javne rasprave, koja je institucija pro forme, građani uopšte imaju zakonsku moć da odlučuju o sredini u kojoj žive? "Javna rasprava je oduvek bila samo formalna mogućnost, ali druga zakonska mogućnost kod nas ne postoji, niti je ikada postojala. Moguće je, međutim, sastaviti, predložiti i usvojiti nove zakone, naročito na gradskom nivou. Prateći smernice Nove urbane agende, ti zakoni bi regulisali odnos građanskih inicijativa i gradske uprave u stvaranju i održavanju zajedničkog dobra i omogućili permanentno učešće građana i stručnjaka u planiranju i održavanju razvoja grada."

Projekat "Beograd na vodi" otkrio je da vlast osim što ne poštuje stanovnike, ne poštuje ni struku. "Građenje grada je uvek bilo politički čin, samo što nekada političari slušaju stručnjake, a nekada ne. U vreme socijalizma stručnjaci su bili deo privilegovane tehnokratske elite, pa se činilo da razvoj Beograda zavisi od planiranja, iako se planovi zbog nepredvidivih političkih turbulencija gotovo nikada do kraja nisu realizovali. Aktuelne gradske uprave privileguju investitore dozvoljavajući im da rade šta hoće. O gradnji Beograda danas odlučuju oni koji su došli da na brzinu ostvare profit. Ako je za utehu, to se ne dešava samo kod nas. Zapravo, mali je broj zemalja u svetu gde se planovi poštuju. Takođe, ni sve prethodne gradske uprave nisu poštovale građane, niti su se bavile njihovim željama i potrebama. Mi gradskoj upravi nudimo mogućnost da se promeni. Ne očekujemo da ta promena nastupi uskoro, ali da bi se dogodila, mora neprekidno da se radi na njoj. U ovom trenutku neophodno je razvijati svest o mogućnostima zajedničkog rada građana i stručnjaka i sticati praktična iskustva. Podrška gradske uprave može da se dogodi i u budućnosti."


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST