Godine kod nas mogu biti sušne ili kišne, ali sve su izborne, da parafraziram mudrog satiričara Vladu Bulatovića Viba. Tako se i meni čini da svake godine ponovo pišem gotovo isti tekst, o tome kako se internet koristi u izbornoj kampanji. Ove godine skrenuo bih pažnju na tri zablude, ako ikome to može biti od koristi.

Prva je da to što vidite na društvenim mrežama ne da nije realno stanje u društvu, nego ni na toj društvenoj mreži. Vi na Tviteru, Fejsbuku ili Instagramu sami birate s kim ćete razmenjivati informacije. Pričati o tome da ne znate nikoga ko podržava partije koje ne podnosite znak je da ste se zatvorili u "balon". Isto važi za "ankete", lajkove, retvitove, sve to je informatički smog koji se lako rastera na izborima, koliko god gust da vam se činio. Dakle, to što vidite na društvenim mrežama je vaše ogledalo, ne verujte mu, naročito ako govori da ste najlepši.

Druga zabluda je da kampanja na internetu može biti besplatna. Ne može. Uvek košta mnogo, samo je taj trošak moguće socijalizovati, odnosno prebaciti ga, delimično, na same korisnike, birače. Ako izuzmemo plaćene oglase gde je račun lako izvesti, cena kampanje dobija se kada se sabere aktivnost svih do kojih je doprla. Ko je i koliko gledao, širio, komentarisao. U ovom slučaju vreme je zaista novac, s tim da se monetizuje posle izbora. Jedina prednost je što ostavlja malo manje dugove nego kampanja u klasičnim medijima, ako je nečija namera u izbornoj trci da izgubi sa što manje troška.

Odličan primer je spot sa avionom koji je lansirao tim predsedničkog kandidata SNS-a uz podsećanje da zvanična kampanja ne može da počne pre raspisivanja izbora, ali da to pravilo na internetu ne važi. Spot nije bio produkcijski jeftin, što ne znači da je skupo plaćen parama, ali je napravio rezultat iz snova. Tokom vikenda su ga dobrovoljno širili svi. I oni koji podržavaju i oni koji nikada ne bi glasali za kandidata iz spota. Komentari su nebitni, bitan je njihov broj, pažnja koju je privukao. Umesto što se podsmevaju i potcenjuju favorita, a to je uvek opasno, ostali kandidati morali bi brzo da smisle adekvatan odgovor sa sličnim posledicama. Ko u ovo sumnja, taj nije probao slanu plazmu.

Treća zabluda je da mali tim amatera može da napravi odličan rezultat ako se zalaže za pravu stvar. Marketing na društvenim medijima odavno se bazira na algoritmima. Ako nemaju stručnjaka od te fele, najdalje što će kandidati stići je zabavljanje malog broja sopstvenih pristalica dobrim šalama.

Za kraj, upozorenje. Tviter ima velike uši. Jedna novinarka "Njujork tajmsa", koja inače prati estradu, morala je naširoko da se izvinjava zbog zaista ružnog komentara na račun Melanije Tramp koji je izgovorila za stolom na nekoj svečanoj večeri. Slučaj je hteo da do nje sedi manekenka Emili Ratajkovski koja je to odmah prenela na Tviter, osuđujući novinarku. Ona je ubrzo identifikovana, redakcija je poludela jer im je trenutno najmanje trebalo da Tramp bude u pravu kada osuđuje "Njujork tajms", a korporacijski etički kodeks dobio je novo pravilo: ne postoje poverljivi razgovori ako ste u društvu osoba aktivnih na društvenim medijima. U Srbiji to znači da budete malo tiši u kafani. Ili glasniji.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST