Vreme
28.1.2017.

Melanijin test

Nema sumnje da je Melanija Tramp saučesnica u svemu što se zamera njenom mužu. Sporan je, međutim, način na koji to tretiraju američke feministkinje
Autor
piše:
Jovana
Gligorijević

Inauguracija Donalda Trampa polako prestaje da bude svetska tema broj jedan. Šta je rekao, zašto je rekao, kako je to učinio – sve je već podrobno tranžirano i analizirano. Oni kojima još nije dojadila tema sada se bave događajima sa tzv. periferije ove ceremonije. Internetom kruže fotke i gifovi, sprdamo se na račun džibera u Beloj kući, vadimo oči jedni drugima oko toga koja se lepše obukla: Mišel Obama ili Melanija Tramp.

Kamere su uhvatile i neke prilično jezive scene: Tramp izleće iz kola ostavljajući Melaniju da kaska za njim, bračni par Obama zastaje da je sačeka; pre nego što će početi inauguracioni govor, Tramp se okreće ka Melaniji i nešto joj govori, njoj je sve vreme osmeh na licu, a onda se, istog trenutka kad joj Donald okrene leđa, nasmejano lice pretvara u tužnu grimasu. Ima toga još mnogo, da ne prepričavamo. Uglavnom, ovi i slični snimci izazvali su u dobrom delu svetske javnosti izvesnu dozu sažaljenja prema Melaniji Tramp, pa se pojavio i heš teg #SaveMelania (spasite Melaniju).

Na prvi pogled, ništa posebno, svako čudo za tri dana... Međutim, ispostavilo se da je Melanija Tramp, tj. odnos prema njoj odličan lakmus papir za jedan zanimljiv test: na koliko načina su feministkinje, naročito američke liberalne feministkinje, u stanju da ostanu dosledne svom feminizmu, a neke, bogami, i da ostanu pri sebi kad govore o novoj prvoj dami SAD-a.

Dakle, postoji taj utisak o Melaniji Tramp kao žrtvi koju muž, sada i zvanično predsednik Amerike, maltretira, zlostavlja i nipodaštava. Tramp je nadaleko poznat kao mizogina, šovinistička svinja i tu nema ničeg spornog. Kako tretira ženu, možemo samo da nagađamo. Ali, hajde da uzmemo kao tačnu tu pretpostavku da je maltretira i, u najmanju ruku, ne poštuje. Šta na tu temu pišu američke liberalne feministkinje? Ko nije video, teško će poverovati: pišu da je zaslužila, da je sama tražila, da je sama izabrala da se uda za kretena.

Zvuči vam poznato? Naravno, zato što iste takve komentare čitamo mi, ovde u Srbiji, ispod svake vesti o ženi koju je partner prebio ili ubio. I bunimo se protiv toga. Baš zato što mislimo da je takav način razmišljanja duboko pogrešan, smatramo sebe feministkinjama. A onda dođu neke druge feministkinje, dokazane, poznate autorke, poput Amande Markoti, kojima je zbog Trampove pobede pao mrak na oči, pa saspu istu ovu kretensku argumentaciju na račun Melanije Tramp. Markoti ide korak dalje, pa se okomila na sve žene koje za partnere biraju starije muškarce. Pazite, ne samo bogate starije muškarce, već starije muškarce kao takve. Kad se žena, deklarisana i poznata feministkinja, okomi na lični izbor drugih žena, meni tu nešto ozbiljno ne štima sa njenim poimanjem feminizma.

Skajler Bejker Džordan, u britanskom Indipendentu ide korak dalje – ne diže Melanijin primer na nivo fenomena udaje za starijeg muškarca, nego cilja baš nju: „Znala je u šta se upušta udajom za tog narandžastog tiranina." Ma nije valjda? Koliko smo puta to čuli do sad? Dakle, sama je kriva ako je zaista tačno da je Tramp zlostavlja. Nimalo feministički. Ali, Bejker Džordan ide još dalje: ne treba da se brinemo za Melaniju Tramp. Umesto toga, treba da brinemo o „pravim ženama" koje trpe posledice Trampove vladavine, o ženama širom sveta kojima je uskraćena pomoć u vezi sa reproduktivnim zdravljem, jer je prošle nedelje Tramp, kao i svi dosadašnji konzervativni predsednici od Regana naovamo, zabranio da US Aid finansira strane organizacije koje ženama pružaju ovu vrstu pomoći. Umesto za Melaniju, treba da brinemo za sve druge žene koje će trpeti represivnu politiku koju je Tramp pripremio posebno za njih.

Okej, a što je problem da budemo zabrinute za sve to zajedno? Trampov pristup politikama koje se tiču žena, kontrole rađanja, kontracepcije, itd. nesumnjivo je jeziv. I jezivo je što takve stavove zastupa čovek koji se sada nalazi na čelu „slobodnog sveta". Ali, zar nije još jezivije ako, uz sve to, lider „slobodnog sveta" još i zlostavlja svoju ženu? Izgleda da nije, ona se ne računa. Nije „prava žena", ona je Trampova žena, bogata i privilegovana, sponzoruša i glupača koja je zapravo saučesnica u svemu što on radi.

Hajde da budemo toliko besne i ljute što je mizogina svinja pobedila na izborima za predsednika SAD, hajde da potpuno pošandrcamo, do potpunog pomračenja svesti. Hajde da umesto argumenata izlivamo kiselinu koja će da sprži sve ono za šta smo se i same borile. Nemojte me pogrešno shvatiti, nije ni meni Melanija Tramp ispala iz oka, pa da imam neki naročit motiv da je branim. Mene samo plaši pravac kojim ide feminizam, i činjenica da srlja u propast tako što jede sam sebe.

Uostalom, dan nakon izbora u SAD, demonstranti ispred Tramp kule u Njujorku skandirali su: „Silujte Melaniju". Slobodan svet više ne postoji, uništila ga je Trampova pobeda, jer je pokazala da u brojnim, naizgled normalnim i pametnim ljudskim bićima čuči po jedan mali trampić.