Vreme
24.1.2017.

Ljudi mira i vitezovi rata

Izvesnu nadu daje najavljena promena tvrde politike Turske prema režimu u Damasku. Turski predsednik Erdogan istakao je da Ankaru posebno brine mogući raspad njenih ratom razorenih suseda, Iraka i Sirije, mada se čini da je briga debelo zakasnila i da se pomenuto raspadanje već desilo, ili je uveliko u toku
Autor
piše:
Momir
Turudić

Ima nečeg zloslutnog u atmosferi u čitavom svetu na početku ove godine, ne samo zbog straha koji prerasta u histeriju jer niko ne može da predvidi šta za taj svet znači to što je Donald Tramp preuzeo dužnost predsednika najmoćnije države na planeti. Kao da se očajnički traži bar nešto pozitivno, neki znak da će 2017. biti bar malo mirnija od prethodne godine, čiji kraj su obeležili krvavi teroristički napad kamionom u Berlinu i neprekinuta izbeglička kriza. Mnoge oči su uprte u Siriju u iščekivanju da se tragedija u kojoj nestaje ova zemlja, tragedija koja je u vrtlog nesreće uvukla čitav Bliski istok i čiji se tragovi vuku sve do Evrope kroz nepregledne izbegličke talase, privede kakvom-takvom kraju.

Tako su mediji u ponedeljak kao udarnu vest preneli navode ruskog Ministarstva odbrane da su snage te zemlje u Siriji „od SAD putem vruće linije uspostavljene sa sedištem međunarodne koalicije" dobile koordinate položaja Islamske države kod grada El Baba, da su dva ruska vojna aviona i dva aviona koalicije napali te mete, uništivši nekoliko skladišta municije i depoa sa gorivom, kao i ekstremiste i njihovo naoružanje. Mediji su požurili da podsete da je Rusija predlagala koaliciji takvu saradnju i u prošlosti, ali je administracija bivšeg američkog predsednika Baraka Obame to odbijala, a da je novi predsednik SAD pozvao na zajedničke napore sa Rusijom u borbi protiv ID. Međutim, SAD su nazvale "glupošću" tvrdnju Rusije o zajedničkoj borbenoj akciji, a pukovnik američkih vazduhoplovnih snaga Džon Dorijan, koji je portparol koalicije, proglasio je tu tvrdnju "ruskom propagandom".

Ni početak mirovnih pregovora u glavnom gradu Kazahstana Astani pod pokroviteljstvom Rusije, Turske i Irana, na kojima su se okupili predstavnici sirijske vlade i mnogih pobunjeničkih grupa, ne pokazuje da se nazire kraj rata u Siriji. Šef delegacije sirijskih pobunjenika na tim pregovorima Muhamed Aluš nazvao je vlast predsednika Bašara el Asada terorističkom, i zatražio da se strane snage koje se bore na strani Asada stave na listu terorističkih organizacija, uključujući i libanski Hezbolah. Aluš je poručio da je sirijska opozicija spremna da ide do samog kraja kako bi okončala krvoproliće u toj zemlji, ne precizirajući kakvog kraja, i da su pobunjenici "ljudi mira, ali istovremeno i vitezovi rata", navodeći da dve strane mogu da postignu pomak u političkim pregovorima tek pošto primirje postane "realnost na terenu". Izaslanik sirijske vlade na mirovnim pregovorima Bašar Džafari osudio je Alušov govor na otvaranju konferencije kao "provokativan i drzak", a o pobunjeničkoj delegaciji govorio kao o predstavnicima "terorističkih oružanih grupa".

Kako uz takve stavove organizatori konferencije očekuju da će sirijski pobunjenici pristati da se distanciraju od grupa u Siriji povezanih sa Al Kaidom i da se zajedno sa Asadovim snagama bore protiv Islamske države i, na primer, Fronta Fatah el Šam, koji je sastanak u Astani nazvao "zaverom" osmišljenom da bi se napravio razdor među pobunjenicima, nije baš jasno. Kao bačene u vetar zvuče i reči specijalnog izaslanika UN za Siriju Stefana de Misture da se "održivo, dugoročno rešenje za sukob u Siriji ne može se postići samo vojnim sredstvima, već kroz politički proces", i da "obe strane moraju to da prihvate i odustanu od svog cilja upotrebe vojnih sredstava".

Izvesnu nadu daje najavljena promena tvrde politike Turske prema režimu u Damasku, i reči da Ankara više ne može da insistira na rešenju višegodišnjeg rata u Siriji bez sirijskog predsednika Bašara al Asada, da Turska mora da bude "realistična" jer su se u Siriji "činjenice na terenu drastično promenile". Turski predsednik Erdogan istakao je da Ankaru posebno brine mogući raspad njenih ratom razorenih suseda, Iraka i Sirije, mada se čini da je briga debelo zakasnila i da se pomenuto raspadanje već desilo ili je uveliko u toku.

Što se tiče pomenutih "činjenica na terenu", stižu vesti da je veliki broj boraca Islamske države koji beže iz Iraka i Sirije našao novo utočište u Libanu i Jordanu, da su dva muškarca, jedna žena i jedno dete poginuli, a više od 12 ljudi je povređeno u eksploziji automobila bombe u izbegličkom kampu na granici Sirije i Jordana, u kome žive izbeglice i iz pobunjeničkih grupa i onih koje su se borile na strani Bašara el Asada, da je pre početka pregovora u Kazahstanu ID pokrenula jedan od svojih najžešćih napada na grad Deir el Zor na istoku Sirije, uz granicu sa Irakom, i tom prilikom ubila najmanje 30 boraca sirijske vlade. Skoro neprimetno je prošla vest da su džihadisti Islamske države uništili tetrapilon, jedan od najčuvenijih spomenika u Palmiri, kao i da su teško oštetili fasadu Rimskog pozorišta u kome ponovo vrše masovna pogubljenja, od kada su Palmiru u decembru ponovo osvojili.

Unicef izveštava da oko 187.000 dece izbeglice iz Sirije koja žive u Libanu uopšte ne pohađa nastavu, da su mnoga primorana da rade ili da rano stupaju u brak i da siromaštvo, isključenost iz društva, nesigurnost i jezičke barijere sprečavaju decu iz Sirije da steknu obrazovanje i unazađuju čitave generacije. Inače, posle skoro šest godina rata više od polovine od oko 23 miliona stanovnika Sirije je napustilo svoje domove, a najviše ih je u Jordanu, Libanu i Turskoj.

Za to vreme, Islamska država u svom časopisu "Rumijah" poziva na borbu vatrom protiv nevernika, odajući počast onima koji su do sada ubijali nevine žrtve vatrenim oružjem i kamionima. U časopisu se kaže da bilo ko može dovesti neku naciju u stanje straha uz jako malo materijala, objašnjava kako se požar podmeće, širi i kako doći do potrepština za podmetanje, i dodaje kako vatrom žele da "krstaše" pošalju do vatre pakla.