Autor

26.12.2016. >

Podlačka ravnoteža

Zbog čega se plaća i skladišti polovni vojni otpad

Sreća da države bivše Jugoslavije imaju male, profesionalne oružane snage žandarmerijsko-zaštitarsko-socijalnog tipa čija se svrha ispunjava u pukom postojanju. Još je bolje što od ovdašnjih nosilaca suvereniteta i nezavisnosti, smiješnih i marginalnih van svojih nacionalnih zabrana, ne zavisi ama baš ništa kada je riječ o pitanjima rata i mira u regionu i Evropi; biće onako kako im se kaže. A najbolje od svega, pretstavlja činjenica da su ove male, uboge i periferne državice u okviru Evropske unije ili na njenim granicama, odavno prokockale i propile sve što bi ih moglo činiti bilo kakvim mikro-regionalnim silama. Sve što još mogu, jeste da se pjene od nemoćnog bijesa svako u svom dvorištu i pljuju jedni drugima pod prozor. U suprotnom, bolje je i ne misliti dokle bi mogla odvesti aktualna trka u naoružanju između Srbije i Hrvatske.

Osmijeh širi od pojasa sibirske tajge premijera Aleksandra Vučića u ruskom MiG-u 29 ili sjaj iskrenog podoficirskog ushićenja u oku hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović svaki put kada se nađe u uniformiranom okruženju, imaju ponajmanje vezu sa bezbjednošću i obranom. Skladištenje suvišne i nepotrebne polovne vojne robe svjetskih velesila uvijek je dobro došao znak poltronstva i revnosti da se zarad „partnerstva" i „savezništva" sopstveni porezni obveznici liše škola, bolnica, infrastrukture... Ali, u konkretnom slučaju, ovo je manje važno.

Mnogo bitnije je fortificiranje svijesti da su narodi koje gotovo sve spaja a jedva da išta dijeli, jedni drugima ekskluzivni i najveći neprijatelji. To je ono što garantira i ukopava vlast; to zatire u korjenu pitanja o korupciji, burazerskim biznisima i, uopće, guljenju kože narodu; to najbolje onemogućava svako zalaganje za dostojanstven i slobodan život od svoga rada. Jer, bez obzira na zvanične, političko-protokolarno-korektne izjave, zna se dobro zbog čega i protiv koga se lageruju raubovani avioni, helikopteri, tenkovi, haubice. Nije ovdje riječ ni o kakvom imaginarnom neprijatelju, već o najbližim susjedima i narodima, jedinim zemljama prema kojima se zbog unutrašnjih potreba može voditi kakava-takva politika pokazivanja mišića i državama od značaja samo u uzajamnim odnosima. Zaista, postoji li itko vjeruje da se oružje nabavlja zbog potencijala Mađarske, Bugarske ili Italije, odnosno, intervencija protiv Islamske države i neke slične opasnosti.

Ipak, bez brige, MiG-ovi i kajove, T-72 i PzH 2000 neće promjeniti odnose moći u bivšoj Jugoslaviji, niti između Srbije i Hrvatske. Ovaj sirotinjski hladni rat samo je sastavni dio dugotrajne nacionalističke i podlačke ravnoteže.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

 

 

 

 

 

Novosti

 

Naslovi.net

 

Male Novine