AUTORI: Aleksandar Rafajlović

Kolekcionari >

Danak bogatima

Lepo je kada se neko iz inostranstva zanima za umetnike iz Srbije, ali ne kao Beneton

Krajem novembra niz mojih kolega umetnika postavio je na društvene mreže obaveštenje o svom uključivanju u Benetonovu međunarodnu kolekciju svetske umetnosti "Imago Mundi". Na prvi pogled, prava vest za lajkovanje. Lepo je kada se neko iz inostranstva zanima za umetnike iz Srbije, i njih 136 predstavi u katalogu pod zvučnim nazivom Srbija: ponovo razmotrena (Serbia Reconsidered). Međutim, ja sam odbio da moj rad bude uvršten u pomenutu kolekciju.

Poziv da priložim rad kolekciji "Imago Mundi" stigao je 2015. godine. U njemu je pisalo da je reč o obimnoj kolekciji u kojoj će na jednom mestu biti predstavljeni radovi umetnika iz celog sveta. Ali, kako mi je ubrzo postalo jasno, u pitanju nije kolekcija umetničkih dela koja je kolekcionar kupio. Naprotiv, njen pokretač, italijanski milijarder Lučano Beneton (jedan od osnivača modne imperije Beneton), zamislio je da mu svaki umetnik pokloni "sitnicu" – minijaturnu sliku dimenzija 10x12 cm – kako bi sebe i svoju kompaniju mogao da predstavi kao kolekcionare. Većina domaćih umetnika, koji se inače stalno žale kako u Srbiji nema tržišta, odmah je pohitala da bogatašu iz inostranstva pokloni svoj mali znak pažnje. On im je zauzvrat obećao izlaganje kolekcije po svetu i po dve strane u katalogu, koji će se deliti "svim velikim muzejima, najznačajnijim kustosima, galerijama, kolekcionarima i aukcijskim kućama". Umetnicima je obezbeđeno i predstavljanje na sajtu kolekcije, na kojem posetilac može da lista umetnička dela čak i po omiljenoj boji, verovatno po ugledu na džempere u onlajn prodavnici Benetona.

Milena Putnik

Onima koji se, poput mene, nisu odmah odazvali ovom "velikodušnom" pozivu, nakon par meseci je stigao podsetnik sa obaveštenjem da je rok za predaju radova produžen, uz napomenu da je određeni broj naših poznatih umetnika i profesora na akademijama već uzeo učešće u projektu. Ovo je mehanizam koji su do sada koristili pojedine privatne galerije, tzv. kolekcionari, strane korporacije i organizatori sličnih poklanjanja, jeftinog otkupljivanja i "trange-frange" poslovanja s radovima domaćih umetnika. Postupak je jednostavan: prvo ubediti poznate umetnike da učestvuju, a zatim to upotrebiti kao adut za uveravanje mlađih i manje poznatih umetnika da po svaku cenu treba da obezbede svoje mesto među odabranima. Niz naših poznatih umetnika je pristao na ovo, po svemu sudeći, bez ikakve nadoknade – za razliku od svojih kolega, poznatih umetnika iz austrijskog dela kolekcije "Imago Mundi". Naime, kako saznajemo iz teksta u bečkom dnevnom listu "Kurier", kustos austrijskog dela kolekcije "Imago Mundi" Peter Noever potrudio se da na neki način nagradi barem poznate umetnike, arhitekte i dizajnere koji su Lučanu Benetonu poklonili svoje radove, pa je trinaestoro najpoznatijih (Vito Akonči, Zaha Hadid, Herman Nič, Kiki Smit i dr.) prošle godine nagrađeno sa po 11.000 evra za troškove izrade velikih instalacija koje su pokazali na izložbi austrijskog dela kolekcije "Imago Mundi". U ovom veoma kritičkom tekstu navodi se sa žaljenjem da je samo nekoliko pozvanih austrijskih umetnika – poput Ervina Vurma ili Arnulfa Rajnera – odbilo da isporuči svoj rad Lučanu Benetonu.

U katalogu Srbija: ponovo razmotrena u kome su predstavljeni umetnici iz Srbije, naša zemlja je opisana kao beznadežno mesto, uz već čuveno kukumavčenje kako u njoj nema dovoljno izlagačkog prostora, razvijenog tržišta ili državne podrške umetnicima. Nije sporno da je procenat koji se izdvaja za kulturu iz državnog budžeta nizak, ali naša država od umetnika barem ništa ne traži besplatno. S druge strane, Benetonovo sakupljanje besplatnih sličica opisano je u katalogu kao "plemenit" i "utopistički" poduhvat koji "može da pomogne" srpskim umetnicima. Nije samo jasno na koji način poklanjanje radova može da podstakne tržište umetnosti? Zašto bi bogati kupovali, kada su umetnici spremni da im poklanjaju?

Pozivam kolege umetnike da "ponovo razmotre" svoj postupak. Jedini dobitnik u ovoj priči je Beneton koji jeftino pribavlja sebi imidž društveno odgovorne kompanije. Ono što umetnici iz Srbije dobijaju jeste još jedna zvučna, ali u suštini irelevantna stavka u biografiji. Dobijaju i lažni osećaj da su ravnopravno tretirani u inostranstvu, odnosno jalovu nadu da će neki zaista veliki svetski kolekcionar, muzej ili aukcijska kuća, odabrati baš njih listajući Benetonovu kolekciju, valjda, prema omiljenoj boji.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

FOTO GALERIJA

Distruktura