Autor

14.11.2016. >

Tramp, jedan od nas

Kako se Srbija sa rijaliti šouom kao glavnim obrazcem političkog života našla na samom vrhu globalnog trenda

Po uticaju kakav imaju Sjedinjene Američke Države, moglo bi razmišljati i da cijeli svijet dobije pravo na elektore kada svake četvrte godine biraju predsjednika. Prema tome, sasvim je razumljivo što je ulazak svakog novog stanara u Bijelu kuću praćen sa ogromnom globalnom pažnjom, nadama, očekivanjima... Izbor Donalda Trama u tom kontekstu samo potvrđuje pravilo. Ali i ne samo to.

Kakva će biti američka politika sa Tramom – potpuna je nepoznanica. Sa jedne strane tvrdi se da će ga uprkos nemušte, kontradiktorne, seksističke i rasističke predizborne retorike sistem ukalupiti i svesti na uobičajne standarde američkih predsjednika. Nasuprot njima su upozorenja da se dogodila tektonska promjena i da je bolje pogledati primjere ljudi poput njega u raznim vremenima i na mnogim meridijanima; naglašava se da su stavovi, maniri i namjere s kojim je došao na vlast ona puška što visi na zidu u prvom činu drame...

Kad je o ovome posljednjem riječ, bar je Srbija zemlja sa debelim iskustvom u posljednjih četvrt stoljeća. Jeftina demagogija i prizemni populizam obilježile su je devedesetih godina prošlog stoljeća, a tako je – samo na drugi način – i sada, poslije 2012. Možda je to i jedan od razloga ovdašnje enormne popularnosti Trampa. Ovdje treba dodati i da, kao što su za njujorškog milijardera glasale osiromašene žrtve globalizacije u Americi zgađene i ogorčene tamošnjim establišmentom, tako i Srbija osjeća – ponekad sasvim opravdano – da je parija skrajnuta sa puteva globalnog razvoja. U tom smislu, Tram je jedan od nas, naš glas jeda, nemoćnog protesta, pa ako se baš hoće – i destrukcije.

Često se govori da je Srbija promašila i zakasnila na mnogo toga što je formiralo današnji svijet – od pada Berlinskog zida, preko priključivanja Evropskoj uniji do informatičke revolucije i da se ne nabraja dalja. Sa Trampom kao četrdeset i petim predsjednikom SAD, za ovu malu balkansku zemlju konačno se može reći da se našla na vrhu globalnih trendova, a u mnogo čemu je i preteča. Rijaliti šou ovdje je već godinama glavni obrazac političkog života, bahatost, buka , bijes i emotivni ispadi načini načini ophođenja, tabloidni lov na vještice jedini su oblik društvenog dijaloga, a gomilanje obećanja – mjera uspjeha i sposobnosti. Tramp bi se, dakle, sasvim komotno mogao osjećati kao svoj među svojima u službenom Beogradu...

Ako netko imalo sumnja u navedeno, neka sačeka predstojeće predsjedničke izbore u Srbiji. Kako stvari stoje, sasvim je moguće da bi Tramp tada mogao hvatati bilješke za svoju kampanju 2020.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST