Vreme
10.11.2016.

Sram ih bilo

Boda Beljanski više nije doktor
Autor
piše:
Miloš
Vasić

Stefanović dr Nebojša je doktor nauka; Mali dr Siniša je takođe doktor nauka; Šapić dr Aleksandar je doktor nauka; neki su magistri, a neki su i diplomirali itd. Svima njima dokazani su plagijati ili veštačka akademska zvanja (dobijena bez studija i položenih ispita).

E, ali – ako niste znali – Slobodan Boda Beljanski više nije doktor pravnih nauka i to posle petnaest punih godina posle uredno položene odbrane pravog doktorata na državnom univerzitetu u Novome Sadu, Pravni fakultet. Nije bilo ni najmanje sumnje u plagijat, da se odmah razumemo; nije to zbog toga. Petnaest godina kasnije – od 15. marta 2001. do danas – neko se na Pravnom fakultetu u Novome Sadu setio da Boda Beljanski nije podneo formalni zahtev da doktorira, pa da je stoga njegov doktorat „ništav", dakle nepostojeći. Slobodan Boda Beljanski je inače – ko ne zna – jedan od najznačajnijih advokata, bivši predsednik Saveza advokatskih komora Jugoslavije i Advokatske komore Vojvodine; autor je više značajnih naučnih radova i opštepriznat kao jedan od vodećih, ako ne i najvažniji, filozof prava na teritoriji bivše Jugoslavije; i tako do dana današnjeg.

Evo kako je to bilo: još davne 1987. Boda Beljanski je prijavio doktorat na temu „Jugoslovenski krivični postupak i međunarodni pravni standardi". Kada je trebalo da dođe do odbrane te disertacije, a to je bilo zakazano za početak juna 1992, Beljanskom je rečeno da je odbrana „otkazana zbog primedbi", bez objašnjenja kakvih primedbi i zašto. On je tada povukao svoju tezu i zamrznuo postupak doktoriranja, opravdano uvređen arogancijom i nepristojnošću Pravnog fakulteta u Novome Sadu.

Slobodan Beljanski je reaktivirao svoj zahtev da doktorira, Pravni fakultet u Novome Sadu odredio je 1. marta komisiju (prof dr Momčilo Grubač, prof dr Zagorka Jekić i docent dr Ištvan Feješ; sve pravi doktori) pred kojom je Slobodan Beljanski 15. marta 2001. „sa uspehom odbranio doktorsku disertaciju i time stekao pravo na naučni stepen doktora pravnih nauka" (komisija).

Petnaest godina kasnije neko se setio da Slobodan Beljanski nije ponovo podneo zahtev za odbranu doktorata, pa je zato – opet petnaest godina kasnije – naprasno odlučeno da je njegov doktorat „ništav". Tu sad nastaje jako čudna situacija: petnaest godina kasnije dekan Pravnog fakulteta u Novome Sadu, prof dr Ljubiša Stajić, potpisuje rešenje Komisije za utvrđivanje činjeničnog stanja i valjanosti zakonske procedure prilikom odbrane doktorske disertacije (u sastavu: prof dr Branislav Ristivojević, šef katedre krivično pravnih nauka; Milan Babić, šef Službe za nastavu i Snežana Petrović, šef Službe opštih i zajedničkih poslova Pravnog fakulteta u Novome Sadu). Tim rešenjem je petnaest godina kasnije Slobodan Beljanski lišen naučnog zvanja doktora pravnih nauka, a da nije svoj doktorat – zamislite! - čak ni plagirao. Barem je petnaest godina bio doktor nauka, za razliku od na početku navedenih lica koja će doktori nauka ostati do kraja.

Odakle ova uveliko zakasnela inicijativa? Zar Pravni fakultet u Novome Sadu nije odmah 2001. primetio formalni propust, ako ga je uopšte bilo? Slobodan Beljanski kaže da je svoj postupak za doktoriranje suspendovao, zamrznuo, ali ne i otkazao, pa da bi morao da ide od formalnog početka. Mora da tu ima i nešto drugo, od već čuvenog CEPRIS-a, čiji je on predsednik, do niza kritičkih tekstova o pravosuđu u Srbiji. Advokat Slobodan Boda Beljanski već skoro trideset godina vodi borbu protiv nepravde, protiv zloupotreba pravosuđa, a za vladavinu prava, građanske vrline i slobode. Evo dva citata iz njegove knjige „Pravo i iluzija":

„Kada je o vestima reč, nameće se pitanje zbog čega bi predmet zaštite od lažnih vesti bila samo država? Zar organi vlasti, sa aspekta apologija vlastitih odluka i mera, ne mogu širiti lažne vesti na štetu građana i u svrhu manipulacije njima? Zar uporno i opskurno obmanjivanje „odozgo" nije neuporedivo opasnije od rovarenja „odozdo"? ... „Okupljanje oko loših odluka kobnije je od ma kakvog verbalnog osporavanja dobrih odluka". (Pravo i iluzija, XX vek, Beograd, 1999., str. 95).

I taj da bude doktor nauka, uz Stefanović dr Nebojšu, Malog dr Sinišu, Šapić dr Aleksandra i ostalih koji nisu baš doktori nauka?