Vreme
1.10.2016.

Žena na čelu

Miroslava Milenović, članica Saveta za borbu protiv korupcije najavljuje kandidaturu za predsednicu Srbije i pita se da li je Srbija spremna da ima predsednicu. Aktuelna geopolitička postavka pokazuje da pol osobe na čelu zemlje sam po sebi nije bitan
Autor
piše:
Jovana
Gligorijević

Da li je Srbija spremna da ima ženu na čelu države? Ne znam, ali bih bila srećna da se to dogodi. Bilo bi to važno kao znak napretka na mnogo nivoa ovog društva. Ali, da li bi mi kao građanki prilikom glasanja na predsedničkim izborima bio važan isključivo pol osobe za koju glasam? Taman posla, to bi značilo da sam politički idiot. Sasvim je zamisliva mogućnost da kandidatkinja za predsednicu bude krajnje konzervativna; da kao trenutni predsednik Nikolić lupa o "srpskom genu", da negira problem nasilja nad ženama, ograničava reproduktivna prava i tome slično.

Ili recimo, razmislimo o sledećem: ako Hilari Klinton pobedi na predstojećim predsedničkim izborima u SAD, tri najveće zapadne sile - Nemačku, Britaniju i Ameriku predvodiće žene. Imali bismo, dakle, predsednicu SAD Hilari Klinton, britansku premijerku Terezu Mej i nemačku kancelarku Angelu Merkel. Kada pogledamo političke biografije ove tri žene, kad proverimo njihove rezultate, metode i vrednosti za koje se zalažu, suštinske razlike između njih i njihovih muških kolega apsolutno nema. Da li je ijedna od njih uradila bilo šta konkretno na poboljšanju položaja žena? Deklarativno - da. Konkretno - nula. Jedina razlika između njihovih politika i onih koje sprovode osobe u odelima i kravatama je vizuelna - one nose suknje. Sve ostalo je apsolutno isto. Štaviše, ne vidim da je ijedna od njih utrla put nekim budućim političarkama koje bi mogle u budućnosti da donesu promenu i izbore se za trajnu ravnopravnost polova makar među političkim elitama.

Stoga, nemojmo se zavaravati: žene na centralnim pozicijama moći jesu nešto što svako kome je istinski stalo do ravnopravnosti želi da vidi. Svaka poštena feminsitkinja upravo takav svet sanja. Namerno pominjem feminizam jer u ovom, ali i u razvijenijim društvima, ta reč ima status psovke, a zapravo je feminizam stvar elementarne političke kulture - jer, majku mu, ako neko pretenduje da se bavi politikom, u 21. veku rodna ravnopravnost bi trebalo da se podrazumeva na spisku vrednosti za koje se zalaže. To što su muškarci na pozicijama moći satanizovali pojam feminizma nije moj problem, niti problem ijedne žene na svetu.

Ali, ako Miroslava Milenović pretenduje na najvišu državnu funkciju i u prvi plan stavlja svoj pol, moraće, kao feminiskinji da mi ponudi mnogo više od toga. Hoću da vidim šta ona kao žena može da uradi za sve ostale žene u Srbiji. Neću još jednu Margaret Tačer, Angelu Merkel, Kristin Lagard, pa ni Hilari Klinton. Neću ženu koja će da igra po muškim pravilima i koja će da služi kao lažni izgovor da su muškarci i žene ravnopravni, jer evo, vidite nju, ona je predsednica. Neću predsednicu koja će odgovarati na pitanje "kako je biti žena u politici", kao da je ružičasti slon. Hoću predsednicu koja će odgovarati kakvu politiku će sprovoditi na polju prava žena. Neću ženu predsednicu, hoću predsednicu žena.