Vreme
29.9.2016.

Zaustavite OEBS!


Autor
piše:
Dejan
Anastasijević

u državi u kojoj bilo ko može biti ministar bilo čega logično je da članovi vlade svako malo iskaču iz svojih resora i bave se stvarima koje ne bi trebalo da ih se tiču, dok poslovi za koji su zaduženi ostaju neobavljeni. Rekord u ovoj diciplini svakako drži ministar za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja Aleksandar Vulin, koji je preuzeo na sebe uređuje odnose Srba i Hrvata i brani narod od zaštitnika građana Saše Jankovića. Odmah iza njega je ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović, popularni Neša iz Beograda, koji ima običaj da sekundira Vulinu oko Hrvatske, a voli i da proziva Evropsku uniju zbog duplih standarda i svako malo traži od evropskih funkcionera da osude ovo ili ono (opet obično Hrvatsku).

Najnovija Stefanovićeva meta je Organizacija za evropsku bezbednost i sardanju, tačnije savetnik u beogradskoj kancelariji OEBS Mauricio Salustro, koji se na seminaru o sistemu unutrašnje kontrole rada policije drznuo da o slučaju rušenja u Hercegovačkoj izjavi sledeće: "Da ostavimo po strani šta su uradili kriminalci te noći, ali problem je šta je policija uradila, odnosno, šta policija nije uradila. Ako pročitate izveštaj ombudsmana i ako je tačno to što piše - postoje neoborivi dokazi da je postupanje policije namerno, ne samo namerno nego i planirano na veoma visokom nivou jer u suprotnom ne bi bilo moguće."

Stefanović je ove reči protumačio kao „grubo i brutalno mešanje u unutrašnje stvari Srbije". "Optuživati, iznositi insinuacije i na bilo koji način dovoditi organe Srbije u bilo kakvu vezu sa izvršenjem krivičnog dela, a da za to ne postoji ni trunka dokaza, smatramo veoma nekorektnim", rekao je dodao da je bio „neprijatno iznenađen" tom izjavom. „OEBS duguje objašnjenje Srbiji da li je njihov savetnik Salustro izneo zvaničan stav organizacije ili to nije stav OEBS, a u tom slučaju Srbija očekuje izvinjenje ili demanti", rekao je Stefanović.Sem toga, kazao je i da će tokom dana pokušati da ostvari komunikaciju sa sedištem OEBS u Beogradu, kako bi zajedno videli šta Srbija nije ispunila, a druge zemlje jesu, kao i da je svojom izjavom Salustro pokazao nepoštovanje tužilaćke istrage koja je, je li, još u toku.

Da se potrudio da pročita statut OEBS-a, ministar bi znao da u poslove te organizacije spada i nadgledanje stanja ljudskih prava u zemljama članicama, odnosno „mešanje u unutrašnje stvari", što je Srbija učlanjenjem prihvatila. Da se malo više bavi svojim resorom, stigao bi da otkrije ko je pre šest meseci doveo bagere i ljude u fantomkama u Savamalu. Njegovi policajci danas, međutim, imaju važnija posla, pa saslušavaju građane koji su iz drugih gradova Srbije da se pridruže protestu „Ne davimo Beograd".

Ministar spoljnih poslova Ivica Dačić bi trebalo da se bolje razume u rad OEBS-a, s obzirom da je bio predsedavajući ove organizacije, ali je, valjda u želji da izbegne optužbu da mu je popustila budnost, iskoristio oproštajnu audijenciju sa šefom beogradske misije Peterom Burkhartom da ga upozori da je „neprihvatljivo da pojedini savetnici i činovnici u misiji u Srbiji daju političke izjave čime se dovodi u pitanje dosadašnja korektna saradnja Misije sa državnim organima Srbije."

Ovo već podseća na decenijama staru anegdotu koja se pripisuje Stanetu Dolancu (ali i nekim drugim funkcionerima iz Titovog doba) da je, čuvši da je agencija Rojters objavila izveštaj nepovoljan po jugoslovenske vlasti, dao nalog „Zaustavite tog Rojtersa". Šta će Srbija učiniti ukoliko OEBS odbije da se izvini? Hoće li uz poruku „Zbogom smešni skupe!" napustiti ovu organizaciju u kojoj, osim većine evropskih država, predstavnike imaju i Rusija i SAD? Da li se Dačić seća da je u vreme vladavine njegovog bivšeg šefa Slobodana Miloševića Jugoslavija izbačena iz OEBS-a, pa je morala da moli da je ponovo prime?

Na stranu to što se Salustro u svojoj izjavi samo pozvao na izveštaj državnog organa (kancelarija zaštitnika građana je državni organ) i još se i ogradio („ako je tačno to što piše"), pa bi se stoga teško moglo reći da se grubo i brutalno umešao u srpska posla. Na stranu i što je i premijer Aleksandar Vučić ne tako davno izjavio da krivce za Savamalu treba tražiti u vrhu gradske vlasti. Ono što ni Stefanović ni Dačić ne uviđaju je da bi za Vladu bilo gore ako bi OEBS ozbiljno uzeo njihov zahtev i stavio pitanje rušenja u Hecegovačkoj na dnevni red nekog od svojih tela. Time bi se ovaj slučaj i formalno internacionalizovao – a to je upravo ono što su dva ministra napadom na savetnika želela da izbegnu. Oni, dakle, rade u korist sopstvene štete, a to je, da opet prizovemo Vučića, odlika kompletnih idiota.