Autor

25.7.2016. >

Mandatar i njegov čudesni svet

Najave najava, kukanje, stenjanje i stalno obitavanje u centru pažnje po ugledu na rijaliti zaplete, puka je zamena za politički život. I baš ništa drugo

Aleksandar Vučić je bivši, tehnički, ali možda ne i budući premijer jer kaže da će vladu formirati u kratkom roku, a ukoliko ne uspije – to će uraditi netko drugi koga on predloži. U čemu je problem? Otkud odjednom toliki defetizam?„Postoje stvari o kojim ne mogu da govorim" , misteriozan je Vučić. Zemlja u šoku: što li on to, mučenik, nije u stanju da podjeli sa pristalicama, glasačima, obožavaocima?

Da mu se nije osula većina u Skupštini? Možda PUPS Milana Krkobabića, SPO Vuka Draškovića, Pokret socijalista Aleksandra Vulina i ostali sa naprednjačke liste namjeravaju da istupe iz vladajuće koalicije, pa će dalje sa opozicijom ili, ako se ne dogovore, sami na još jedne vanredne izbore? Ne bi se reklo. U svoje i u ime svih drugih, Vulin je prvi stigao da položi zakletvu bezrezervne odanosti: „Vučić garant politike u koju vjerujemo i zbog koje postojimo."

A da se, možda, naprednjački baroni nisu urotili protiv svog predsjednika? Recimo, Nebojša Stefanović, Zorana Mihajlović, Bratislav Gašić i još neki pripremaju unutarpartijski puč? Nije ni to. Predsjedništvo stranke i Glavni odbor monolitniji su od granita: svi oni vjeruju isključivo liderskoj ruci „koja nas vodi" poručuje Stefanović; „samo tim ne čijem će čelu biti Vučić" može od Srbije napraviti pristojnu zemlju i tako to, obrazlaže Mihajlović.

Postoji li mogućnost da mandataru izmiče kontrola nad lokalnim vlastima? Neće biti: od četrdeset i pet općina u Vojvodini, naprednjaci vladaju u svakoj, a kako stvari stoje, tako će biti i u cijeloj Srbiji bez obzira na rezultate izbora. Sigurno se onda Vučić sučava sa ignorancijom i otporom javnosti? Nula poena – samo u junu objavljena su 12 833 priloga o njegovim aktivnostima što je više nego o svim ostalim ministrima zajedno. Inače, novinari i njihovi sugovornici odavno nisu bili tako pitomi, blagonakloni i puni razumjevanja...

Možda tehnički premijer ima problema sa pravosuđem, odnosno, istragama koje prijete da mu – što direktno, što indirektno preko najbližih suradnika – potkopaju politički kredibilitet? Opet ćorak. Sudeći prema postupcima „nadležnih" vezanim za „fantome" iz Hercegovačke, ali i druge afere poput helikopera, čitavo ovo društvance može opušteno da pocupkuje i radi sve na isti način kao i do sada.

Sve u svemu, reklo bi se da je unutrašnjopolitička situacija u najboljem redu. Međutim – a u to udarnički uvjerava kartel režimskih „analitičara" – opasnost dolazi sa one strane granice. Ukratko: Islamska država, Sirija, brexit, neuspjeli puč u Turskoj i ostalo, trice su i kučine – u Vašingtonu, Moskvi i Briselu ni o čemu drugom ne brinu nego kako da pridobiju Vučića i ostvare uticaja na buduću vladu u Beogradu. Onaj koga su u ovo ubjedili, sigurno vjeruje i u povećanje plaća i penzija, smanjenje nezaposlenosti, Srbiju kao ekonomskog „Tigra na Balkanu" i doprinos akademskoj čestitosti dr Stefanovića...

Pa, dobro, o čemu se onda radi?

Najave najava, red obećenja, pa red kukanjave i stenjanja, pasivno-agresivni odnos prema građanima, kreiranje neobjavljenog vanrednog stanja, nezajažljiva potreba za proizvodnjom neprijatelja, stalno obitavanje u centru pažnje po ugledu na rijaliti zaplete i još što-šta drugo, predstavlja čudesni svijet Aleksandra Vučića. A to je, prosto rečeno – samo surogat za politički život. I baš ništa drugo.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST