Vreme
4.6.2016.

Šta bi ovo u Skupštini?

Sudeći po konstitutivnoj sednici parlamenta, Srpska napredna stranka je već krenula u kampanju za sledeće izbore. To bi bilo u redu da nam nad glavom ne visi pitanje: ko će upravljati zemljom dok je vladajuća stranka u kampanji
Autor
piše:
Jovana
Gligorijević

Kao najstariji poslanik u novom sazivu Skupštine Srbije, Dragoljub Mićunović je predsedavao konstitutivnom sednicom. Predsedavao je i predsedavao okruglo deset sati. Kad je procenio da sednica gubi smisao, prekinuo je i zakazao nastavak za ponedeljak, 10. jun. U konačnici, novi poslanici su uspeli da, kako bog zapoveda, samo polože zakletvu. Umesto da izglasaju Maju Gojković (SNS) za predsednicu parlamenta, deset sati su se svađali, međusobno optuživali i dobacivali. Čak je i predsednik poslaničkog kluba SNS-a, Aleksandar Martinović, tek ovlaš pomenuo predlog da Gojković bude predsednica parlamenta, a onda opleo po opoziciji.

Sad najjača vladajuća stranka optužuje Mićunovića da je zloupotrebio demokratiju i šta sve ne. Nemam pristup Mićunovićevim mislima, ali uverljivo mi zvuči njegovo objašnjenje po kom je hteo da spase dostojanstvo Skupštine Srbije. Doduše, u ovom sazivu prisutni su i radikali, a njihovo prisustvo u Skupštini, iskustvo nas uči, garantuje manjak dostojanstva, štaviše, manjak parlamenta, a višak cirkusa. No, na konstitutivnoj sednici srpskog parlamenta manji su problem bili radikali, a veći - SNS. Opozicija ko opozicija, jedva je dočekala prvo zasedanje da saspe vlasti sve što ima - o optužbama za izbornu krađu, fantomkama, "Beogradu na vodi"... Skupštinska većina, umesto da je pustila da se izduvaju i elegantno izabrala Maju Gojković za predsednicu, imala je potrebu da na svaku optužbu odgovori odmah, koliko na prvoj sednici.

Možemo sad da naričemo i kukamo nad sudbinom Skupštine, nad tim kako će izgledati buduće sednice i kako nam parlament liči na rijaliti. Ali, to smo već obavili u prethodnim sazivima, jer je Skupština Srbije od početka novog višestranačja češće ličila na cirkus nego na normalan parlament. Ništa novo nećemo reći ako o tome budemo blebetali.

Veći je problem ponašanje skupštinske većine: dovoljno ih ima da izglasaju i da je godina 1916, a ne da Maja Gojković bude predsednica Skupštine. Ali, oni nisu to uradili, nego su se natezali i na optužbe opozicije odgovarali novim optužbama... Na konstitutivnoj sednici parlamenta oni su već krenuli u kampanju za neke naredne izbore. To je daleko opasnija stvar nego skupštinski cirkus, jer nam nad glavom visi pitanje: ko će upravljati zemljom dok je vladajuća stranka u kampanji?

Ovo nije kritika radi kritike, nego dobronameran savet skupštinskoj većini da se uzme u pamet i počne da sprovodi reforme koje obećava već četiri godine, da končano vidimo koji su im rezultati. Na obećanjima koja su davali, dobili su izbore 2014, pa i ove 2016. Teško da će im isto upaliti i treći put, pogotovo sada, kad su izbori raspisani dve godine pre vremena, da bi oni imali "pun mandat za reforme". Taj mandat je počeo da teče u petak, 3. juna, na prvoj sednici parlamenta. Razuman rok da većina shvati da je većina i konačno počne tako da se ponaša odavno je prošao. Ipak, u dva izborna ciklusa građani su pokazali razumevanje za njih. Ako nastave da se ponašaju kao dobra, sirota većina koja je žrtva zle manjine, od građana će umesto glasova, sledeći put dobiti - podsmeh i prezir.