foto: arhiv
OPERACIJE NA BERZI: Miodrag Kostić

Sumrak Berze i akcionarstva >

MK – omiljeni državni biznismen?

Da li se zaista "vidi iz aviona" kako institucije sistema uz pomoć Vlade Srbije, umesto da čuvaju integritet tržišta kapitala, učestvuju u njegovom devastiranju zajedno s Miodragom Kostićem, vlasnikom MK Grupe, u slučajevima otkupa akcija od manjinskih akcionara AIK banke i šećerane TE TO Senta koji su zakinuti za 30 miliona evra

Odavno se, još od početka svetske ekonomske krize, srpsko tržište akcijama i Beogradska berza nisu tako tresli kao ovih dana. Ne samo krupni igrači – investicioni fondovi, biznismeni i kompanije – već su se uzbudili manjinski akcionari pa su i dokoni kibiceri počeli da se pitaju "šta se, bre, ovo dešava".

Svima njima pritisak je podigao jedan od najvećih srpskih biznismena, Miodrag Kostić, vlasnik MK Grupe. U poslednjih nekoliko meseci primetna je Kostićeva aktivnost na domaćem i regionalnom tržištu hartija od vrednosti (kupuje: hotel Kempinski u Portorožu, Gorenjsku banku, PIK Bečej, Beohemiju...) i širi portfolio svoje MK Grupe.

Tek su, međutim, dve ovogodišnje akvizicije na Beogradskoj berzi – ponuda za prinudni otkup akcija AIK banke (februar) i ponuda za preuzimanje akcija šećerane TE TO Senta (mart) – podigle prašinu na tržištu, izazvale reakcije i rodile sumnju da je Kostić postao i "vlasnik" nezavisnih kontrolnih i regulatornih tela čiji je zadatak da obezbeđuju jednakost, nepristrasnost, fer uslove i zaštitu svih učesnika u trgovanju hartijama od vrednosti.

Stvar sa AIK bankom i šećeranom Senta otišla je toliko daleko da vrlo ozbiljni trgovci na ovom tržištu tvrde da prisustvuju opelu i sahrani Berze, slomu akcionarstva i besmislenosti daljeg trgovanja, čemu su doprineli Kostić i još nekolicina krupnih biznismena. Upokojenje tako značajnih institucija organizovano je, kako i priliči, u prisustvu "ožalošćene porodice" (korumpirani državni organi i nezavisne institucije takozvane četvrte grane vlasti, inače zadužene za poštovanje pravila igre na finansijskom tržištu i u berzanskom poslovanju).

foto: a. anđićU RAZMIMOILAŽENJU: Beogradska berza

Oko Berze su iskopani rovovi u kojima su s jedne strane ukopani dobro naoružani većinski akcionari, a s druge strane ozlojeđeni manjinski akcionari, ostali igrači na Berzi i poneki investitor. Kostić je na nedavnom sastanku u Privrednoj komori Srbije (nepoznato je zašto se Komora ponudila da arbitrira u Kostićevu korist) "pucao" na manjinske akcionare nazivajući ih mešetarima, s druge strane manjinski akcionari, ali i pojedini ozbiljni igrači na Berzi, dokazuju da je Kostić "smrt" za manjinske akcionare još od vremena od kad je Beogradska berza reosnovana. Kostiću je na nedavnom Kopaoničkom forumu stiglo i dobronamerno upozorenje iz njegove "branše" da promeni ime svoje kompanije (MK) jer previše asocira na mito i korupciju.

AIK BANKA: U poslednjih godinu dana Kostić je veoma vidljiv na tržištu kapitala gde konsoliduje svoje vlasništvo u AIK banci do 91,9 odsto, a nije ostalo neprimećeno kad je krajem prošle godine prvi put isplatio 25 miliona evra dividende akcionarima AIK banke iz godinama kumulirane dobiti. Naravno, najveći komad dividende pripao je njemu kao najvećem akcionaru.

Ali, kapisla koja je aktivirala žustru reakciju iz rovova manjinskih akcionara i tržišta kapitala bila je Kostićeva ponuda od 17. 2. 2016. godine za prinudni otkup akcija manjinskih akcionara AIK banke. Za manjinske akcionare, naravno, odmah je bila sporna cena –1800dinara, do koje je Kostić došao (videće se kasnije) usklađeno trgujući između svojih kompanija i povezanih lica – i traže da se za ovu transakciju uzme knjigovodstvena cena akcije na dan 31. decembar 2015. godine – 5.541,12 dinara.

Da bi transakciji dao formalno zakonsko pokriće i obezbedio cenu od 1800 dinara, Kostić je do prinudnog otkupa ("squeeze out" – istiskivanje manjinskih akcionara iz vlasništva) poštovao propisanu proceduru. Kad je stekao vlasništvo nad 75 odsto akcija, imao je opciju da kupuje pomalo (jedan, dva odsto) akcija da bi postao vlasnik AIK banke 100 odsto. Ali, on se odlučio za drugu varijantu – od East capital (Lux) Balkan fund kupuje više od 3 odsto akcija i automatski Zakon ga tera da se na Berzi pojavi s obavezujućom (a ne dobrovoljnom) ponudom za otkup preostalih akcija manjinskih akcionara.

Zašto je važna obavezujuća ponuda?

Zato što Zakon kaže da ako se ponuda sprovede kao obavezujuća, većinski vlasnik ne mora od malih akcionara da otkupljuje akcije po knjigovodstvenoj vrednosti ili po procenjenoj vrednosti, nego po ceni iz obavezujuće ponude.

"Nikome nije svejedno ovo što Kostić radi. Nije sporan prinudni otkup, on postoji svuda u svetu, mada se događa jednom u 100 godina. Ali kad se desi, s obzirom na to da je to kršenje Ustava jer vam neko oduzima imovinu kojom bi trebalo slobodno da raspolažete, onda se jako gleda i pazi da to bude po fer ceni", objašnjava direktor brokerske kuće.

Sledeći korak Miodraga Kostića bio je da na Berzi dâ obavezujuću ponudu za otkup akcija da bi s tim modelom otkupa ispoštovao zakon i prešao prag vlasništva od 90 odsto. Tim putem ulazi u prinudni otkup u kome nije obavezan da nudi nijednu drugu cenu za akciju osim one kojom je trgovao u obavezujućoj ponudi (1.800 dinara) i s njom "masakrira" manjinske akcionare i investitore. "Gledajući samo formalno, Kostić je u obavezujućoj ponudi plaćao akcije po tri puta nižoj ceni od knjigovodstvene i s obzirom na to da nije bilo drugih kupaca, sve je to legitimno sa stanovišta tržišta. Ali, da li je neko ispitao kako je Kostić stigao do 90 odsto vlasništva i kakve su tu sve igre bile, a očigledno je da je bilo trgovine povezanih lica", kaže vlasnik jedne brokerske kuće koji kao ugledni trgovac godinama radi na Berzi.

Drugi broker, direktor firme koja trguje na Berzi, takođe potvrđuje da je Kostić za obavezujući otkup koristio očigledno povezana lica i da su zajednički delovali na Berzi, što Zakonom nije dozvoljeno. I navodi dva primera. Prvi, kad je jedna Kostićeva firma kupovala na Berzi akcije AIK banke po 3000 dinara, a kasnije preprodavala te iste akcije drugoj Kostićevoj firmi po 1800 dinara. Drugi primer je usklađeno zajedničko delovanja Kostićeve brokerske firme M&V Investments i švedskog investicionog fonda East Capital (Lux) Balkan fund koje se ogleda u međusobnoj saradnji i usklađenom ostvarivanju prava glasa pri glasanju na Skupštini akcionara i Upravnom odboru AIK banke (što potvrđuje obimna dokumentacija), u sticanju (337.379 običnih akcija) i poništaju sopstvenih akcija, isplati dividendi, odlukama o imenovanju i razrešenju članova UO... Nije nezanimljiv ni podatak da East Capital (Lux) Balkan fund postaje član Upravnog odbora AIK banke kada Miodrag Kostić postaje njen većinski vlasnik.

Ima, međutim, jedna institucionalna zaštita koja brani manjinske akcionare od prevarnog zajedničkog delovanja.

Zakon, naime, zabranjuje upotrebu obavezujuće ponude na Berzi kada su transakcije napravili "igrači" koji zajednički deluju. Gotovo da postoji potpuna saglasnost svih aktera na Berzi da je Kostić u ovom slučaju "igrao" s povezanim licima i uz zajedničko delovanje svojih firmi. "To se vidi iz aviona", rečenica je koju ponavljaju skoro svi brokeri. Ali Komisija za hartije od vrednosti (KHoV), kao institucionalni regulator, nije reagovala. A postoje slučajevi sličnog usklađenog zajedničkog delovanja koje je KHoV ranije već ocenio kao suprotne zakonu.

Zato je nekoliko manjinskih akcionara presavilo tabak i tužilo Kostića tražeći da Sud donese privremenu meru obustavljanja prinudnog otkupa i utvrdi fer cenu po kojoj Kostić mora da otkupljuje akcije u prinudom otkupu – da li po 1800 dinara ili, recimo, po knjigovodstvenoj vrednosti od 5.541,12 dinara. Razlika nije mala – 3741 dinar po akciji. Ako neko ima 1000 akcija, eto razloga da tuži Kostića.

Međutim, Privredni sud u Novom Sadu odbio je privremenu meru koju je tražilo pet manjinskih akcionara. Ali, sutkinja Privrednog suda u Beogradu Elizabeta Štulić odlučila je u skladu s članom 521. stav 2. Zakona o privrednim društvima da se privremeno obustavi kompletan prinudni otkup (obaveštenje broj 4 – R 99/16 i R.br. 101/16 od 29. 3. 2016.). Ta sudska odluka izazvala je žučno reagovanje Miodraga Kostića koji je (po svedočenju insajdera) grmeo na "državu u kojoj sud određuje cenu akcija".

Sledeći korak je da veštak u vansudskom postupku utvrdi cenu akcija AIK banke. Ako odredi neku novu cenu (veću od 1800 dinara), onda sudija poništava odluku AIK banke o prinudnom otkupu i određuje novu cenu. Naravno, Kostić ima pravo žalbe Apelacionom sudu i taj proces može da traje 3-4 godine. Vrlo su, međutim, retki slučajevi da takav proces ide do kraja. Do sada se u praksi većinski akcionar obično potrudio da "kreativno ubedi" sudiju u ispravnost skvizovane cene koju je dao manjinskim akcionarima, uvek je neko nekog plaćao, uvek su se skidale privremene mere i zato nikad niko nije došao do sudskog epiloga.

Postoji još jedna sporna pravna "kvaka" vezana za "squeeze out" AIK banke.

Odavno već učesnici na tržištu kapitala ukazuju na neke zakonske manjkavosti pri prinudnom otkupu akcija. Naime, često se događalo da pojedini manjinski akcionari mešetare na Berzi tako što svoje akcije daju u zalog, na taj način sprečavaju njihov prinudni otkup i tako zagorčavaju život većinskom vlasniku koji hoće da ima 100 odsto vlasništva. "Ta pravila su morala da se menjaju, ali se dve godine od kad je donet Zakon o privrednim društvima ništa ne radi", objašnjava jedan broker.

Ali zato dva dana pred Kostićevo donošenje odluke o prinudnom otkupu akcija AIK banke, Centralni registar hartija od vrednosti predlaže Komisiji za hartije od vrednosti, Komisija usvaja i daje saglasnost Centralnom registru da promeni pravilo po kome se svim akcijama AIK banke koje su založene – briše i skida zaloga. Što znači da Kostić može prinudno da ih otkupi po ceni od 1800 dinara.

Na pitanje zašto je to uradio Centralni registar, direktor jedne brokerske firme kaže: "Zato što im je rečeno da sad to urade." Na dodatno pitanje ko bi mogao da bude taj koji im je to rekao, on odgovara: "Neko iz države ko ima uticaj na Centralni registar i Komisiju."

Za jednog od krupnijih igrača na Berzi nije, međutim, najvažnije pitanje prinudnog otkupa ni založnih akcija nego je porazno saznanje kako Kostić na očigledan način prolazi kroz sistem kao kroz sir i šta njemu država sve dozvoljava da radi na tržištu kapitala. "Jesu manjinski akcionari ostrašćeni, ali to je samo posledica bahaćenja koje je Miodragu Kostiću dozvolila država", kaže direktor brokerske kuće.

Šta se krije iza svega?

Pa zarada. Kad se izračuna razlika između prinudne i knjigovodstvene cene i pomnoži s brojem akcija u igri, dobije se suma od – 25 miliona evra. Toliko bi Kostić morao da doplati manjinskim akcionarima iznad cene iz prinudnog otkupa ukoliko sudski veštak prihvati knjigovodstvenu cenu kao referentnu. Ili drugačije posmatrano – toliko će Kostiću ostati kao čista zarada ako male akcionare i investitore isplati po prinudnoj a ne knjigovodstvenoj ceni akcije.

foto: reuters

ŠEĆERANA TE TO SENTA: Iako po finansijskim razmerama nešto manji, slučaj kupovine šećerane TE TO Senta na drastičniji način pokazuje upotrebu institucija sistema na tržištu kapitala. Javnost je obaveštena da je Miodrag Kostić (odnosno njegova firma Sunoko) 16. marta imao naporan i uspešan radni dan.

Tog 16. marta sklopio je kupoprodajni ugovor s italijanskom kompanijom SFIR od koje je otkupio 78,75 odsto udela (315.344 akcije) u srpskoj firmi Star šećer koja je većinski vlasnik šećerane TE TO Senta. Ugovor je overen kod notara i zaveden u Agenciji za privredne registre i tog dana Kostić je preuzeo upravljanje Šećeranom.

Tog 16. marta od drugih akcionara na Beogradskoj berzi kupio je još 0,34 odsto akcija (1.343 komada) senćanske Šećerane po ceni od 2550 dinara za akciju.

Tog 16. marta (kako ga Zakon o preuzimanju akcionarskih društava obavezuje – "bez odlaganja") odmah je na Beogradskoj berzi objavio nameru za preuzimanje svih akcija od manjinskih akcionara i ponudio cenu od 2550 dinara po akciji.

Dan kasnije (opet kako Zakon nalaže u članu 18) tu ponudu objavio je u dnevnom listu "Danas".

Da bi dao ponudu sa određenom cenom za kupovinu akcija od manjinskih akcionara, Kostić je morao da dokaže da su akcije TE TO Senta likvidne, odnosno da se njima trguje. Član 22. Zakona o preuzimanju akcionarskih društava objašnjava kako se izračunava likvidnost: "Kada je obim trgovanja akcijama ciljnog društva u periodu od šest meseci koji prethodi danu nastanka obaveze objavljivanja obaveštenja o nameri predstavljao najmanje 0,5 odsto ukupnog broja izdatih akcija s pravom glasa i kada je najmanje u tri meseca tog perioda obim trgovanja iznosio najmanje 0,05 odsto ukupnog broja izdatih akcija s pravom glasa na mesečnom nivou – akcije ciljnog društva smatraju se likvidnim u smislu ovog Zakona."

Ako je, dakle, Kostić 16. marta na Beogradskoj berzi objavio nameru otkupa akcija od manjinskih akcionara, onda se kao referentni zakonski datum za izračunavanje likvidnosti akcije TE TO Senta mora uzeti – 15. mart. Ali, 15. marta akcija TE TO Senta nije bila likvidna jer nije bilo dovoljnog trgovanja, pa je zato Kostić 16. marta morao da kupi 1343 komada po ceni od 2550 dinara i tako napravi – privid likvidnosti. To na izvestan način priznaje Kostićeva brokerska kuća M&V Investments koja u skraćenom tekstu ponude za preuzimanje akcija kaže: "Prosečna ponderisana cena akcija ciljnog društva po kojoj je trgovano u poslednja tri meseca, u periodu od 17. 12. 2015 – 16. 3. 2016. iznosi 2.439,06 dinara." Ali, nema ni reči o trgovanju u šest meseci.

Da ne bi bilo zabune, o svemu tome jedino nepristrasno svedoče podaci trgovanja na Beogradskoj berzi u zakonskom periodu od 16. septembra 2015. godine do 15. marta 2016. (prikazani u Tabeli). Iz tih podataka vidi se da je za šest meseci trgovano samo sa 1294 akcije, a da bi se stekla likvidnost moralo je da se trguje sa 2003 akcije i samo u dva meseca (treći i četvrti) trgovano je sa više od 0,05 odsto akcija.

Zato je Kostić u kreiranje likvidnosti, suprotno zakonu, uključio i 16. mart i tako je imao istrgovanih 2637 akcija (0,66 odsto) na šestomesečnom nivou i u tri meseca (treći, četvrti i šesti) imao je više od 0,05 odsto.

"Zakon je izričit, Kostić je stekao obavezu onog momenta kad je 16. marta od Italijana kupio Šećeranu i preuzeo upravljanje firmom i jedino je 15. mart važeći zakonski datum. Zato cena u Kostićevoj ponudi za preuzimanje akcija Šećerane ne može biti ispod procenjene ili knjigovodstvene vrednosti koja je 3354 dinara po akciji. Dakle, nikako ne može biti 2550 dinara. U ovom slučaju nedostaje procenjena vrednost koja može da bude znatno veća od tržišne, ali i niža od knjigovodstvene", saglasni su trojica brokera s međunarodnim iskustvom.

Čak i ako se iz posmatranja isključi ova trange-frange terminska zavrzlama, ostaje zanimljivo pitanje: a od koga je to Kostićeva brokerska firma M&V Investments navrat-nanos 16. marta kupovala akcije šećerane TE TO Senta po 2550 dinara?

Odgovor je više nego indikativan: od kompanije Trentmoor LTD iz Londona. A vlasnik te firme je Nikola Ljubičić, član Odbora direktora TE TO Senta.

Dakle, u ovoj transakciji broker i kupac bila je Kostićeva firma M&V Investments, a prodavac povezano lice, što ukazuje na dogovor o transakciji koja je stvorila privid likvidnosti akcija TE TO Senta na Berzi i direktno uticala na formiranje cene (2.550 dinara) akcije u ponudi za preuzimanje akcija od manjinskih akcionara.

"Kostić je sam istrgovao sa svojim povezanim licem i u okviru svoje brokerske kuće i saldirao na poziciju T-0 da bi napravio fiktivnu likvidnost. T-0 je hitno saldiranje transakcije istog dana, a redovno je po Zakonu posle dva dana. Ako se saldira na T-0, mora da se piše poseban zahtev i sve strane u transakciji moraju da se saglase. To dokazuje da se on dogovorio, čim se ranije saldirao", objašnjava trgovac akcijama na Berzi.

Međutim, Članom 86. Zakona o tržištu kapitala zabranjene su transakcije na Berzi kojima se koriste fiktivni postupci, a učesnici u manipulaciji odgovorni su za štetu koja je nastala kao posledica manipulacije.

Šta je fiktivnim postupcima Kostić postigao?

Izbegao je obavezu da proceni vrednosti akcije i isplati manjinske akcionare po fer vrednovanju. Razliku između ponuđene i recimo knjigovodstvene (kao fer) cene je – 67.349.999 dinara (između 4,5 i 5 miliona evra) stavio je sebi u džep. Ili, drugačije rečeno, za toliko je oštetio manjinske akcionare. Bez obzira na nedozvoljene postupke koji se "vide iz aviona", Komisija za hartije od vrednosti 30. marta izdaje rešenje o odobrenju ponude M&V Investments za preuzimanje akcija od manjinskih akcionara (br. 4/0-32-553/9-16).

Šta to znači?

"Tom odlukom Komisija otvoreno favorizuje Kostića, obezbeđuje likvidnost akcije TE TO Senta, priznaje nedozvoljeno trgovanje tom akcijom 16. marta i direktno krši Zakon koji kao referentni datum priznaje dan pre objavljivanja ponude za preuzimanje na Berzi. Jer, poenta priče o likvidnosti je da tržište kaže realnu, a ne izmanipulisanu cenu. A Kostić je napravio lažnu sliku po kojoj tržište pokazuje da se tom akcijom dovoljno trguje i da se tako odražava njena prava tržišna vrednost", objašnjava jedan broker i dodaje: "To znači da je jedan državni organ direktno omogućio Kostiću da plaća nižu cenu akcija."

"Kostić je obezbedio likvidnost sopstvenim trgovanjem i to bi palo pred svakim ozbiljnim i nezavisnim regulatorom. Česta je pojava da se fingira likvidnost. Ja nemam ništa protiv da Kostić kupuje, ali da ne iskrivljuje zakon. Nažalost, Kostić nije jedini slučaj. Većinski vlasnici su se toliko osilili da je silovanje Zakona postalo uobičajena pojava na tržištu kapitala", objašnjava iskusni trgovac akcijama na Beogradskoj berzi.

foto: fonetŠTA KAŽU MALI AKCIONARI I INVESTITORI: AIK banka

STAV KOMISIJE: Zbog svega ovog jedan mali akcionar obratio se 1. aprila Komisiji za hartije od vrednosti, žaleći se na način utvrđivanja cene u ponudi za preuzimanje.

Ona ga 5. aprila obaveštava da je sve po zakonu jer je: "ponuđač bio dužan da obaveštenje o nameri objavljivanja ponude za preuzimanje, shodno članu 12, stav 1. Zakona o preuzimanju akcionarskih društava objavi na način na koji se u skladu s ovim zakonom objavljuje ponuda za preuzimanje, a što podrazumeva shodno članu 18. stav 1. Zakona objavu u jednim dnevnim novinama koje se redovno distribuiraju na celoj teritoriji Republike".

Komisija zatim konstatuje da je ponuđač Sunoko dana 17.3.2016. objavio u dnevnom listu Danas to saopštenje i kopiju dostavio Komisiji. Potom sledi objašnjenje: "Napominjemo da za Sunoko obaveza objavljivanja ponude nije nastala 16.3.2016. jer je tog dana inicijalno stekao 1343 akcije (0,34 odsto) s pravom glasa ciljnog društva, već shodno članu 6, stav 1 i 2 Zakona o preuzimanju akcionarskih društava, indirektnim sticanjem akcija ciljnog društva kojim je prešao prag od 25 odsto akcija ciljnog društva (24.3.2016. upisan je kao vlasnik 100 odsto kapitala Star šećer). U vezi s navodima da je sticanje Sunoka uticalo na ispunjenje likvidnosti, skrećemo pažnju da Zakon o preuzimanju u članu 22. ne propisuje mogućnost da se određeno sticanje isključi iz obračuna likvidnosti. Takođe ističemo da je cenu u ponudi za preuzimanje opredelila cena od 2550 dinara po kojoj je ponuđač stekao 1343 akcije, a ta cena je bila viša od cene po kojoj se trgovalo ovom hartijom od vrednosti u poslednja tri meseca koji prethode objavljivanju obaveštenja o nameri preuzimanja i u poslednjih 6 meseci samo jedna transakcija i to 30.9.2015. godine u količini od 8 komada akcija realizovana po višoj ceni i to od 2800 dinara."

Na kraju, Komisija ističe "da Beogradska berza nije u navedenom periodu uočila neuobičajene aktivnosti u trgovanju ovom hartijom jer, da jeste, o tome bi odmah obavestila Komisiju".

Na pitanje ko uočava nepravilnosti na tržištu, dugogodišnji broker na Beogradskoj berzi kaže: "Najvažnija funkcija Komisije za hartije od vrednosti je da uočava nepravilnosti i da reaguje." A zatim pojašnjava važan detalj kojim Komisija za hartije od vrednosti pokušava da manipuliše jer nisu ista zakonska radnja i ne mogu se poistovećivati sticanje obaveze otkupa akcija (16. mart) i objava u novinama otkupa akcija (17. mart).

POSLEDICE: "Komisija za hartije od vrednosti postala je ogranak MK Grupe. U poslovnim krugovima i na tržištu kapitala otvoreno se priča da premijer Aleksandar Vučić pomaže Miodragu Kostiću, jer nema drugog objektivnog objašnjenja za ovo što Kostić radi", tvrdi jedna bankar.

Njegov kolega ima identično mišljenje: "Šećerana Senta je otvorena Kostićeva greška i očigledno nezakonit posao u koji je Kostić uvukao državu preko Komisije za hartije od vrednosti. Komisija generalno ume da bude stroga prema svim igračima na tržištu, osim prema Miodragu Kostiću. Ljudi vide da Komisija sve radi kad to treba Kostiću. Šećerana Senta je toliko velika ujdurma da se vidi iz aviona. I kad nisu velike sume novca u pitanju, ljudi se ne osećaju dobro kad ih neki biznismen gazi u prisustvu vlasti. I sumnjivo im je što se to baš sad događa."

Ima i onih koji veruju da na tržištu kapitala u Srbiji vlada "paranoja gubitnika" s ciljem da se naudi uspešnom poslovnom čoveku kakav je Miodrag Kostić. Nije to nelegitimno uverenje. Možda bi deo tih ljudi ipak promenio uverenje ako bi samo malo dublje zagrebali.

A priča pokazuje da su država i Kostić kršeći zakone ojadili male akcionare i investitore AIK banke i šećerane TE TO Senta za 30 miliona evra.

Jedan od viđenijih bankara, sklon trgovanju na Berzi, ukazuje na još jedan negativan aspekt ponašanja domaćih većinskih akcionara na tržištu akcija: "Ovde se isto kao Kostić ponašaju i strane kompanije koje igraju na Berzi. One se prilagođavaju našim uslovima u kojima je moguće nekažnjeno kršiti zakone, umesto da nam nameću pravila po kojima se posluje u njihovim domicilnim državama."

Priča o Miodragu Kostiću, njegovom trgovanju na Berzi kako bi stekao (legitimno) pravo da bude vlasnik 100 odsto akcija AIK banke i Šećerane u Senti i o nesposobnosti domaćih institucija da na tržištu kapitala nadgledaju i kontrolišu (legitimnu) pohlepu biznismena mogla bi tragično da se završi po Srbiju – odumiranjem akcionarstva i gašenjem Berze. A upravo je berza ona institucija koja daje demokratski legitimitet kapitalizmu.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST